Loading...
Naslovna2024-06-21T09:23:14+02:00
Odazovimo se! ⬇️ ... See MoreSee Less
View on Facebook
Molimo zajedno 🙏⬇️ ... See MoreSee Less
View on Facebook
10. VELJAČE – bl. Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački, kardinal, mučenik; blagdanAlojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. u Brezariću, župa Krašić. Bogoslovni nauk završio je u Rimu, gdje je zaređen za svećenika 26. listopada 1930. Papa Pio XI imenovao ga je 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom. Biskupsko služenje proživio je pod geslom: “U Tebe se, Gospodine, pouzdajem!” (Ps 31,1).Hrabro se suočio s izazovima povijesti, u kojoj bijaše poslužiteljem Evanđelja. Proročki je prikazivao razorne moći svih ideologija kojih je cilj bio protivan časti pravoga Boga i dostojanstva ljudske osobe. Svi prognani zbog rasne, klasne ili nacionalne ideologije u njemu su imali svoga zaštitnika. U liječenju socijalne bijede darivao je od svoga stola i od crkvenih dobara.Osnivao je nova župna središta, marno promicao katolički tisak, uznastojao urediti katolička društva prema načelima crkvenog Učiteljstva, uključivao redovnike i redovnice u pastoralni i karitativni život Nadbiskupije, te tješio i duhovno podizao obespravljeni puk.U hrvatskome narodu širio je duh zahvalnosti prema Bogu kroz pobožnosti nadoknade za grijehe psovke i pobačaja. Gorljivo je promicao pobožnost prema Euharistiji govoreći često: “Onome tko se drži Isusa, sve biva lako!” Iskazivao je sinovsku odanost prema Bogorodici. Znakovite su njegove riječi: “Ja vjerujem da će se Rusija obratiti i kip Bogorodice da će stajati na Kremlju!”, a izraz su njegove čvrste vjere u Božju pobjedu na Marijin zagovor. Tu je vjeru krijepio moleći dnevno sva otajstva krunice.Iz njegove predanosti u volju Božju bijaše vidljivo kako životnu snagu i nauk crpi iz Biblije. Do te je mjere bio uronjen u sv. Pismo da je sva zbivanja prosuđivao na temelju Objave i u svjetlu Božje Providnosti. utirao je u Crkvi u Hrvata put k biblijskim izvorima propovijedanja i katehizacije. Živio je od Božje riječi i njome nadahnut hrabrio druge na popravak života i evanđeosko poimanje rodoljublja. To ga je približilo njegovim vjernicima do te mjere da je Crkva u Hrvata živjela njegovim uvjerenjem, prihvatila njegov stav i jačala se njegovom vjerom.U svakom je političkom sustavu branio slobodu i nadnaravno podrijetlo Katoličke crkve. Kada zbog vjernosti savjesti nije dopustio da Crkva postane ropkinjom komunističke ideologije, te da se odcjepljenjem od Rima stvori tzv. “Hrvatska nacionalna crkva”, montiran mu je politički proces na kojem ga je komunistički sud 11. listopada 1946. osudio na 16 godina robije. Hrvatski Sabor je 14. veljače 1992. poništio sudsku presudu i osudio politički sudski postupak protiv Zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Za njegovu hrabrost i svjedočko trpljenje Papa Pio XII. uvrstio ga je 12. siječnja 1953. u Zbor kardinala.Njegov nastup pred sudom očitovao je živu i nepokolebljivu vjeru u božanstvo Isusa Krista, djevičansko materinstvo Blažene Djevice Marije i vječni život čovjekov. Proživljavao je Crkvu kao Mistično Tijelo Kristovo. Vidjelo se to u njegovoj skrbi za Crkvu na svim stranama svijeta, u strpljivom podnošenju patnji i poniženja kao i u svijesti da ga molitve sveopće Crkve vežu u neraskidivo jedinstvo s Rimskim biskupom. U borbi s progoniteljima Katoličke crkve poticao je sebe i druge na vjernost riječima: “Gdje je Petar, tamo je Crkva!” i jačao pouzdanjem: “Oluja će proći, a Bog ostaje zauvijek!”Kroz cijeli život, a osobito u zatvoru i sužanjstvu, pokazao se kao vjeran sluga Božji. Vidjelo se da mu je Bog davao snagu za takav život vjere kojom je i druge poticao na evanđeoski oblik života. Neprestana njegova molitva, osobito za progonitelje Crkve i njegove osobe, pozivi na opraštanje i vršenje kršćanskih kreposti odavali su čovjeka žive vjere, neslomiva pouzdanja i djelatne ljubavi.Tako je svojim životom uistinu ostvario program što ga zapisa 29. prosinca 1956. za krašićkog sužanjstva: “Naši bi se ideali mogli sažeti u jednu riječ- Bog! Bog naš uzor, Bog naš život, Bog i svjetlo naše na stazama ovoga zemaljskog života!”Umro je na glasu svetosti i mučeništva, u Krašiću, 10. veljače 1960. i pokopan u zagrebačkoj katedrali. Njegov je grob mjesto neprekidne molitve i vrelo uslišanja.Godine 1981. u Rimu je službeno otpočeo kanonski postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. U listopadu 1998. u hrvatskome nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke papa Ivan Pavao II. proglasio je Alojzija Stepinca blaženikom Katoličke crkve. ... See MoreSee Less
View on Facebook
9. VELJAČE – PETA NEDJELJA KROZ GODINU (god. C)Evanđelist Luka opisuje nam poziv prvih Isusovih učenika usredotočujući pozornost svoga pripovijedanja gotovo isključivo na lik Šimuna Petra, tako da bi se cijeli ulomak mogao nasloviti i kao samo „Petrov poziv“. Naglaskom na pojedinačnome liku evanđelist želi istaknuti da je Božji poziv uvijek osobna stvarnost, upućena čovjeku kao pojedincu, kao osobi. Kao da želi da se s likom apostolskog prvaka može i treba poistovjetiti i svaki drugi kršćanin.Dok je Isus jednoga dana poučavao mnoštvo kraj Genezaretskog jezera, opazio je dvije lađe gdje stoje uz obalu. Od te dvije izabrao je jednu da uđe u nju. Tajnu Božjeg izabranja nikada ne možemo do kraja proniknuti. „Zašto baš ja? Zašto baš mene?“ – i danas se mnogi ljudi znaju zapitati, bilo da ih Gospodin zove na „duhovni“ poziv, bilo da im povjerava izvjesno poslanje koje sa sobom uključuje bolest, trpljenje i druge neugodne stvari. Isus ulazi u Petrov čamac i poziva ga da se vrati u njega. Poziva ga da se vrati u svoju lađu. Ovaj se postupak može promatrati i metaforički: Isus ne traži od čovjeka da postane nešto drugo od onoga što već jest, nego želi da se čovjek vrati svom autentičnom biću, i da u svom autentičnom biću prepozna da Isus u njemu već boravi, i da je za nas spreman i čuda učiniti.Vrlo brzo od propovijedanja, Isus prelazi na ribarenje, i poziva Petra da protiv svih onodobnih pravila ribarskog ceha iziđe na pučinu u pol bijela dana baciti mreže. „Ali na tvoju riječ bacit ću mreže.“ Poslušnost vjere nagnala je ribare na akciju iz koje su izašli kao materijalni i moralni pobjednici. Isus, kada poziva, traži od nas da ne postupamo „kao svi ostali“, nerijetko traži da budemo izuzetci u društvu u kojem živimo i radimo, pa makar i svi „stručnjaci“ oko nas mislili drugačije. Jesmo li spremni danas reći Isusu: „Na tvoju riječ bacit ću mreže!“?Neka vam je svima blagoslovljen dan Gospodnji! ... See MoreSee Less
View on Facebook

2 days ago

Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu
U petak, 7. veljače ove godine, u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati započela je prva ovogodišnja duhovna obnova te ujedno i tradicionalni „Vikend u sjemeništu“.Kroz petak i subotu Sjemenište je bilo domaćinom dječacima koji razmišljaju svoje srednjoškolsko obrazovanje oplemeniti posebnim odgojem i rastom u vjeri. „Vikend u sjemeništu“ važan je događaj za budućnost šalatskog sjemeništa u kojem osnovnoškolci, potencijalni budući članovi sjemenišne zajednice, imaju priliku posjetiti Sjemenište, provesti vrijeme sa sjemeništarcima i njihovim odgojiteljima te pobliže upoznati način života u toj drevnoj ustanovi Crkve u Hrvata.Na susretu ovoga vikenda sudjelovala su trojica dječaka iz Zagrebačke nadbiskupije.Središnji događaj vikenda bila je zanimljiva duhovna obnova za sjemeništarce i „vikendaše“ koju je pripremio i vodio vlč. mr. Matija Knok, svećenik Zagrebačke nadbiskupije koji trenutno vrši službu pastoralnog pomoćnika u župi Muke Isusove u zagrebačkom naselju Vukomerec, a ujedno je i doktorand iz crkvene povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.Zazivom Duha Svetoga, kao glavnog suputnika u hodu kroz duhovnu obnovu i Onoga koji potpomaže čovjekove nemoći, ali i njegovu želju za promjenom svoga života, započela je duhovna obnova i prvi duhovni nagovor. Voditelj, vlč. mr. Knok, nadahnut svetopisamskim tekstom iz Knjige Propovjednikove (Prop 3) okupljenima je progovorio o važnosti promišljanja sadašnjeg trenutka i što mi je činiti, odnosno što je ono dobro, ono Božje što mi je činiti u mome životu. „Važno je prodrijeti u vlastito srce kao mjesto gdje upoznajemo i približujemo se Bogu, ali i mjesto gdje upoznajemo sebe“. Po primjeru dvojice braće koji su na putu prema Emausu susreli Uskrslog Krista, voditelj je naglasio bogatstvo, odnosno važnost prijateljstva te imati u životu nekoga kome možeš sve izreći te važnost drugog mišljenja.Zatim je uslijedilo pokorničko bogoslužje uz detaljan ispit savjesti, pojedinačna ispovijed, a tijekom sakramenta pomirenja trajala je i zajednička molitve krunice BDM. Sjemenišna se zajednica kroz trodnevnu duhovnu pripremu intenzivno priprema za blagdan blaženog Alojzija Stepinca pa je, po završetku ovog molitvenog programa, uslijedila i zajednička pobožnost svetom Blaženiku u atriju Sjemeništa kao svojevrsna uvertira misnom slavlju koje je potom uslijedilo.Svetu misu na čast Presvetom Srcu Isusovu predslavio je i nadahnuto propovijedao voditelj duhovne obnove vlč. mr. Matija Knok, a u koncelebraciji je sudjelovao rektor sjemeništa preč. Matija Pavlaković. Đakonsku službu tijekom slavlja vršio je sjemenišni magistar đakon vlč. Ivan Čus.Nakon zajedničke večere duhovnik sjemeništaraca vlč. Luka Premelč održao je prigodni nagovor za okupljene dječake „vikendaše“ te im pobliže opisao život u Sjemeništu, dnevni red i dužnosti sjemeništaraca uz naglasak na važnost duhovnog života. U to vrijeme, voditelj duhovne obnove vlč. mr. Knok izrekao je sjemeništarcima svoj drugi nagovor više govoreći o svojem pozivu i putu prema svećeništvu te je u razgovoru sa sjemeništarcima dotaknuo mnoge teme iz svakodnevnice i odgovarao na pitanja koja su mu postavljali okupljeni pitomci.Svojevrsna kruna svih promišljanja i prodiranja u vlastito srce sudionika duhovne obnove, a i most koji povezuje dvodnevnu duhovnu obnovu u jednu cjelinu, bilo je cjelonoćno euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom gdje su sjemeništarci i „vikendaši“, izmjenjujući se međusobno tako da ni u jednom trenutku Gospodin ne ostane sâm, posebno promišljali te molili za poniznost, ponajprije kod samih sebe, a zatim i u svijetu, nadahnjujući se na mislima i duhovnim porukama bl. Alojzija Stepinca.Subotnji dan, 8. veljače, započeo je zajedničkim blagoslovom s Presvetim te razmatranjem Božje riječi (lectio divina), a tijekom prijepodneva sudionici su držali svetu šutnju - pomoć i sredstvo susreta sa svojim mislima te samim Bogom.Tijekom prijepodnevnih sati voditelj duhovne obnove vlč. mr. Knok održao je posljednji po redu duhovni nagovor u kojem je, na temelju teksta iz Knjige Izlaska, okupljenima približio lik Mojsija te njegov susret s Gospodinom koji mu je, progovorivši kroz gorući grm i objavljujući mu svoje ime, povjerio veliku životnu zadaću - poziv da izbavi njegov narod. „Važno je postavljati pitanje i promišljati što Bog od nas želi svakoga dana. Izvlačimo se često od toga odgovora, od toga što Bog želi. Zašto? Jer je teško! Bog uvijek povjerava onima koje ljubi teške, ali moguće zadatke, jer je On s nama, jer nam pomaže.“ - istaknuo je, između ostaloga, voditelj obnove. Zadatak je sjemeništaraca, po primjeru velikih muževa povijesti Crkve poput sv. Josipa, sv. Benedikta i bl. Alojzija Stepinca, truditi se kroz svakodnevne svoje obveze biti vjeran, biti hrabar boriti se za ono što je istinito i dobro, biti pravi muškarac i imati hrabrosti pristupati bližnjima.Vrhunac cjelokupne duhovne obnove bila je poldanja sveta misa u svečanoj sjemenišnoj dvorani koju je, nakon pobožnosti blaženom Alojziju Stepincu u atriju Sjemeništa, predslavio voditelj duhovne obnove vlč. mr. Matija Knok u koncelebraciji sa sjemenišnim odgojiteljima: preč. Matijom Pavlakovićem, rektorom i vlč. Lukom Premelčem, duhovnikom sjemeništaraca. Đakonsku službu tijekom slavlja vršio je sjemenišni magistar đakon vlč. Ivan Čus. U svojoj propovijedi vlč. mr. Knok približio je prisutnima lik i karakteristike blaženog Alojzija Stepinca i postavio ga kao jednog od dobrih, čak nužnih uzora za osobno nasljedovanje. Po završetku svečanog misnog slavlja sudionici su molili moćni zagovor bl. Alojzija Stepinca za sebe, sjemenišnu zajednicu, svoje obitelji, domovinu i čitav svijet pred relikvijarom Blaženika u kojem se nalaze moći - relikvije I. stupnja (ex ossibus beati A. Stepinac) dane šalatskom sjemeništu na čašćenje prigodom proslave 75. obljetnice osnutka Sjemeništa od strane tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.Nakon misnog slavlja uslijedio je zajednički ručak uz zahvalu voditelju duhovne obnove vlč. mr. Matiji Knoku na njegovu trudu i žrtvi preporučujući ga u molitve sjemenišne zajednice. „Vikendaši“ su nakon ručka u kratkom susretu sa sjemenišnim duhovnikom vlč. Premelčem iznijeli svoje dojmove te ispunjena srca krenuli svojim domovima i župnim zajednicama.U nadi da će netko od njih u svome srcu osjetiti Gospodinov poziv te se odlučiti upisati Sjemenište s početkom nove školske i sjemenišne godine, molimo i nadalje svi zajedno za njihovu spremnost i hrabrost da svojim životom budu i ostanu potpuno Kristovi. ... See MoreSee Less
View on Facebook
Go to Top