Uskrsna čestitka preč. Matije Pavlakovića, rektora MSZ-a
Rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, [...]
Korizmeni koncert Zbora HRT-a na Šalati
U utorak, 16. travnja ove [...]
Proslava Maslinske nedjelje u MSZ-u
U nedjelju, 14. travnja ove [...]
Korizmena duhovna obnova i “Vikend u Sjemeništu”
U petak i subotu, 12. [...]
Dekanatski susret ministranata Resničkog dekanata
Pod geslom „Gdje ti je [...]
Na “Susretu vjere” gostovala gđa Ksenija Abramović
Na prvi četvrtak mjeseca travnja [...]
Sjemeništarci I. i II. razreda pohodili župu Bistra
Župa sv. Nikole biskupa u [...]
Sjemeništarci i odgojitelji hodočastili u Samobor
Na treću korizmenu nedjelju, 24. [...]
Homilija vlč. duhovnika na Veliki petak
Ne znam jeste li kad doživjeli da ste nekome bili dužni određeni iznos novca, a onda vam je ta osoba rekla: „Ne trebaš mi vratiti. Opraštam ti dug.“ Ili da je neka osoba koja je znala da ste nekome dužni rekla: „Ne brini. Ja plaćam umjesto tebe.“ Možda ste to doživjeli, možda ste i sami bili ti koji su to napravili: u svakom slučaju, takav postupak učinjen za nekoga govori da je ta osoba važna onomu koji joj oprašta dug, ili onomu koji umjesto nje plaća. Upravo to je učinio Gospodin na Križu za svakog od nas. Sutra ćemo čuti u Hvalospjevu uskrsnoj svijeći: „On je za nas vječnome Ocu Adamov dug platio i zadužnicu naših grijeha dokinuo svojom Krvlju.“ Naime, grijehom čovjek povređuje Božju pravednost i ljubav i tako grijeh stvara dug čovjeka u odnosu prema Bogu, grijehom čovjek ulazi u minus pred Bogom… i ako nagomila mnogo grijeha, (ili ako učini samo jedan teški) taj dug, taj minus može postati jako velik… toliko velik da ga niti ne može više sam platiti. Otac nebeski po Križu Kristovom rekao nam je, i govori nam danas: „Ne trebaš mi vratiti. Opraštam ti dugove.“ Isus Krist je svojim Križem rekao, i danas nam ponavlja: „Sinko, kćeri, ja plaćam umjesto tebe.“ Vidimo, braćo i sestre, koliko smo Bogu dragocjeni i važni kada tako postupa s nama… i ako se možda pitaš kolika je tvoja vrijednost kao čovjeka, koliko te Bog cijeni, onda pogledaj na Križ i vidi: cijena tvojeg života, vrijednost tvoje osobe je Krv Isusa Krista. To je tvoja cijena. Cijena Neprocjenjivog.
U svjetlu te istine da nas Bog toliko voli i da smo Mu toliko važni da je bio spreman svoj ljudski život položiti za nas, možemo se danas pitati koliko ja sa svoje strane cijenim Njega? Juda ga je procijenio za trideset srebrnjaka. Ivanu je bio Neprocjenjiv pa je ustrajao do Križa uz Isusa, nadvladavajući prirodni strah od mogućnosti vlastite muke i smrti zbog vjernosti Nazarećaninu. Ostali apostoli su Ga slijedili, ali riskirati svoj život bila je prevelika cijena u onom trenutku za njih. Kasnije su i oni bili spremni na sve. Kako stvari stoje kod mene? Je li Isus za mene neprocjenjivo vrijedan, kao što sam i ja za Njega? Ili Ga slijedim sve do prve, druge ili neke kasnije zapreke na putu Evanđelja pa kada Kristovi zahtjevi postanu preteški, odustajem ili postajem mlak? Tu sam, ali ne punim srcem?
Kada je požar neki dan zahvatio znamenitu parišku katedralu Notre-Dame, jedan je čovjek utrčao u nju kako bi spasio Presveti Sakrament, komad Križa i Trnovu Krunu, za koju se vjeruje da ju je nosio Isus za vrijeme svoje muke. Riječ je o svećeniku o. Jean-Marcu Fournieru, kapelanu pariške vatrogasne brigade… eto primjera kršćanina koji cijeni Krista kao Neprocjenjivo vrijednog, vrjednijeg od svega drugoga, pa i vlastitog života. No, vezano uz taj događaj, zanimljivo je primijetiti kako su komentari mnogih Francuza na ovaj nemili događaj bili žaljenje zbog umjetničke i turističke vrijednosti katedrale, dok je manji naglasak, ako uopće, bio na onome što ona znači za vjeru naroda… netko je komentirao na jednom portalu – ne moramo se s time nužno složiti – možda Bog poručuje da niti ne treba postojati ta katedrala ako nema onih koji u nju dolaze s vjerom, kako bi se susreli s Bogom… u srcima mnogih Krist je nevažan, obescijenjen, kako kaže Izaija, toliko toga je od Njega važnije… Mi Mu danas želimo zahvaliti za Njegovu ljubav i za žrtvu Križa, što ćemo uskoro učiniti klanjajući se Križu i ljubeći Ga.
No, još jedan poticaj za razmišljanje danas neka nam bude i pitanje: kakav je moj odnos prema drugim ljudima, koje je Krist procijenio cijenom svoje Krvi? Cijenim li ih i ja, ili ih možda ponekad podcjenjujem? Nasljedujem li u konkretnom životu i odnosima s drugim ljudima primjer Kristove ljubavi? Opraštam li i ja svojim dužnicima? Pokazujem li u dovoljnoj mjeri drugima da su mi važni? Ako tako činim, onda ne samo da sam izašao iz minusa pred Bogom, nego ulazim u plus. Krist mi je omogućio ne samo da pred Ocem nemam dugove zbog grijeha, nego da pred Njim steknem i zasluge djelima ljubavi, surađujući s poticajima Duha Svetoga. I što sličniji postanem Kristu, i što sam bolji prema bližnjima, to postaje veći taj plus, i to će biti veća moja sreća, već u ovom životu, a onda neizmjerno u vječnom. Želim vam svima da vaš plus u nebeskoj "banci ljubavi" bude velik. Ondje će nas dočekati sve ono što smo drugima dali ovdje. Trudimo se danomice živjeti u takvoj sebedarnoj ljubav kakvoj nas Krist svojim križem uči, amen.
Uskrsna čestitka preč. Matije Pavlakovića, rektora MSZ-a
Rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, preč. Matija Pavlaković uputio je uskrsnu čestitku svim prijateljima i dobročiniteljima sjemenišne zajednice na Šalati.
Tekst čestitke donosimo u cijelosti:
U utorak, 16. travnja ove godine, s početkom u 19.30 sati, u crkvi Srca Isusova na zagrebačkoj Šalati održao se korizmeni koncert na kojem je prisustvovalo oko stotinjak gostiju i prijatelja Međubiskupijskog sjemeništa.
Ovaj koncert bio je za mladog dirigenta Maru Rica diplomski ispit, a izabrao je bisere zborske korizmene literature u rasponu od renesanse do 20. stoljeća. Na repertoaru su bila sljedeća djela: Antonio Lotti: Crucifixus; Giovanni Pierluigi da Palestrina: Stabat Mater; Jochann Sebastian Bach: Komm, Jesu, komm, BWV 229; Maurice Duruflé: Requiem, op. 9.
Uz Zbor HRT-a nastupio je na orguljama i prof. Pavao Mašić, jedan od najafirmiranijih hrvatskih glazbenih umjetnika svoje generacije te Marin Čargo (bariton) i Nikolina Virgej Pintar (mezzosopran).
Maro Rica rođen je 1995. godine u Makarskoj. Osnovno i srednjoškolsko glazbeno obrazovanje (smjer teorija glazbe) završio je u rodnom gradu. Godine 2014. upisuje studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Tomislava Fačinija. Tijekom studija bio je umjetnički voditelj zbora Chorus Carolostadien i zbora Pravnog fakulteta u Zagrebu Capella juris, a od jeseni 2017. radi kao asistent u Akademskom zboru Ivan Goran Kovačić. S kolegama studentima Muzičke akademije, 2017. godine osniva udrugu Orkestar mladih glazbenika i do sada ostvaruje desetak nastupa u Hrvatskoj. S Orkestrom mladih glazbenika realizira projekte kao što su Requiem G. Faurea, Te Deum M. A. Charpentiera (u suradnji s Capellom juris), Stabat mater G. B. Pergolesija (u suradnji s udrugom Vox artis), 40. simfonija u g-molu W. A. Mozarta i Koncert za klarinet i orkestar br.2 L. Spohra. U lipnju 2018. debitirao je u HNK-u Zagreb izvedbom opere Cosi fan tutte W. A. Mozarta u sklopu studentskog projekta Muzičke akademije, a pod mentorstvom prof. Fačinija. Usavršavao se na seminaru orkestralnog dirigiranja kod prof. Colina Mettersa u Dubrovniku 2017. godine.
Mladi dirigent Rica uspješno je obranio svoj diplomski koncert, a sve prisutne svojim muziciranjem Zbor HRT-a potaknuo je na dublje promišljanje o Kristovoj muci u narednim danima Velikog tjedna.
