Biskup Šaško: “Ostanite trajno povezani s Bogom u radosti, to je lijek protiv površnosti!”

U ponedjeljak, 09. rujna ove godine, nova školska i vjeronaučna godina 2019./2020., započeta je euharistijskim slavljem i zazivom Duha Svetoga u sjemenišnoj crkvi Srca Isusova na zagrebačkoj Šalati za učenike, profesore i djelatnike Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti u Zagrebu.

Koncelebrirano misno slavlje predvodio je mons. dr. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u koncelebraciji s poglavarima Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu te odgojiteljima sjemeništaraca ostalih redovničkih zajednica čiji kandidati stječu svoju klasičnu izobrazbu u već spomenutoj ustanovi.

Na početku misnoga slavlja biskup Šaško obratio se okupljenima ovim riječima: “Prvoga dana školske godine okupili smo se u zajedništvu naše Nadbiskupske klasične gimnazije; u zajedništvu molitve u kojemu sam rado s vama, prenoseći vam i blagoslovne pozdrave našega zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića. Ovamo smo pozvani snagom Duha Svetoga koji je na početku naših života, naših misli i djela. Koliko li je samo puta baš u ovoj crkvi iz srca mladih i iz predanosti nastavnika i odgojitelja bio zazivan Božji Duh! U svakome kršćanskom zvanju neizostavna je molitva. Posebno je pak lijepo, kada profesori mole za svoje učenike i kada učenici mole za svoje profesore.”

Razlamajući Božju riječ uzetu iz Pavlove poslanice Kološanima te Lukina evanđelja (usp. Kol 1, 24-2,3; Lk 6, 6-11) mons. Šaško je, uz ostalo, naglasio: “Na početku školske godine, braćo i sestre, redovito se vraća na pitanje o ulozi škole u odnosu prema đacima, prema društvu, prema zanimanjima; o nedostatnim strukturama, o pravednim plačama, o novim tehničkim sredstvima i o raznim reformama. Uz to se pojavi i neki slogan koji želi naglasiti usmjerenje, vrijednost, a ponekad tek ostaviti dojam o viziji budućega. Tako nas već određeno vrijeme prati geslo: Škola za život. Teško da postoji netko tko se s njome ne bi složio. No, spominjem ju zbog toga da ne zaboravimo mudrost, a ona nas pokušava odvesti dublje, do smisla, do razloga, do izvorišta. … Korist učenja nalazi se u traženju mudrosti, sreće, punine. To je potrebno i moguće u svakome području istraživanja i učenja. … Čudesan je put Božje mudrosti. I danas ju otkrivamo, divimo joj se, čeznemo za njom. I složit ćemo se da učimo za život, ali se javljaju i ozbiljna pitanja, počevši od prvoga: Što je život; kakav se život ima pred očima i u srcu, kada se gledaju program, nastavni materijali. U našoj Gimnaziji to uključuje cjelovito otajstvo života i život vječni, ne samo prolaznost. I zar škola nije život; zašto bi škola i život bili suprotstavljeni?”

Završavajući svoju propovijed okupljene profesore, učenike, odgajatelje i djelatnike Gimnazije biskup je pozvao: “Svako znanje može biti korišteno za dobro, ali veću vrijednost od toga imaju poštenje, ljubav prema bližnjima, marljivost… A u odnosu na to odlučujuć je odnos s Bogom; njegova primljenja i darovana ljubav. I čovjek stavljen u središte u odnosu prema Bogu. Ostanite trajno povezani s Bogom u radosti. To je lijek protiv površnosti.”

Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem te Mješoviti zbor Nadbiskupske klasične gimnazije pod ravnanjem profesorice Ankice Juričić.

Po završetku misnoga slavlja, a prije završnoga blagoslova, rektor sjemeništa preč. Pavlaković zahvalio je ocu biskupu na njegovu dolasku i poticajnim riječima te je zamolio mons. Šaška da prenese molitvene pozdrave čitave zajednice uzoritom Kardinalu.