Karitativna / misijska radionica

Svake godine sjemeništarci se na jedan poseban način pripremaju za Misijsku nedjelju. Misijska nedjelja je jedan poseban dan u kojem cijeli svijet posebno moli za blagoslov misionara i misija koje oni pohađaju.

Često se mi sjemeništarci pitamo kako je sada misionarima? O čemu razmišljaju? I dok tako razbijamo glavu ne shvaćamo da oni prolazeći kroz različite teškoće i muke svoga poslanja trebaju razmišljati samo o jednom, a to je: Krist, glava tijela, Crkve. A znamo da je Crkva bogata, naravno ne mislim na materijalno nego na ono unutarnje duhovno bogatstvo. Ima još jedna stvar koja nam se na poseban način sviđa u Crkvi, a to je bogatstvo u raznolikosti. Svatko od nas potpuno je nova i originalna osoba. Naš Duhovnik voli reći da se Gospodinu pokvario fotokopirni stroj kad nas je stvarao. I tako kada se poistovječujemo sa misionarima možemo osjetiti taj žar i tu ljubav za Gospodina, ali i ljude koji su toliko različiti i ponekad može biti teško, ali svjesni smo da su oni zapravo isti kao mi. Svi nosimo Njegov biljeg, svi nosimo Njegovu sliku. I zato treba toliko voljeti svakoga, a na poseban način iskazati milosrđe onome kome je to najpotrebnije. Bio on siromah duše ili tijela, bio on odbačen, potišten, upropašten…

Mi sjemeništarci još nismo
vidjeli misionara koji ne bi govorio o svojem poslanju sa velikim žarom. Poseban primjer je velečasni Antun Štefan koji je često kod nas. Ponekad nas i potakne koja riječ prefekta Josipa Đurina koji zna blago opomenuti našu nezahvalnost, govoreći nam o svojim doživljajima iz Benina.

I svega toga smo mi sjemeništarci svjesni. Tim ljudima treba pomoći. Najbolji način? Molitva, odricanje, pokora… Ali jednom godišnje o Misijskoj nedjelji pruža nam se odlična prilika koju ne smijemo propustiti. Nekoliko tjedana prije, pripremamo se tako što izrađujemo misijske krunice. U pomoć nam dolaze naša braća iz Cenacola koja nas uče kako se izrađuju te krunice. U izradi su prisutni svi kojima obveze to dopuštaju. Prvaši prvoga dana uče malo pomalo tako da mogu nastaviti tradiciju dok stariji odu. Te krunice ispadnu posebno lijepe, jer su rađene ljubavlju i mladenačkom radošću i skromnošću.

Priznajem da zvuči dosadno i naporno, ali nije. Nakon izrade i utrošenog vremena može se vidjeti osmijeh na licima tih ljudi.  Zbog jedne krunice možda jedno dijete bude imalo nešto za pojesti. Zbog jedne krunice možda bude dovršena jedna kapelica. Kakvu li promjenu u svijetu činimo samo zbog izrade jedne krunice. Naime, govorim to jer te krunice, ali i ostale predmete, prodajemo na samu Misijsku nedjelju i sav skupljeni novac šaljemo za potrebe misionara i misija. Krunice prodajemo poslije Sv. Mise, a zanimljivost uoči Misijske nedjelje je i Misijska akademija koju uvijek posvetimo nekom svetom misionaru. To je uvijek duboka i lijepa večer ispunjena molitvom, meditacijom i što je najvažnije samim Isusom u maloj bijeloj hostiji koju promatramo u Pokaznici.

Sjemeništarci zaista vole i mole za misije i zato su same pripreme i radionice za misije posebne. To su oni trenutci koji izgledaju sasvim obično i bezveze tako dugo dok se ne uoči ljubav mladih srdaca koja su krenula za Gospodinom. Tko zna, možda je netko od nas budući misionar. Na neki način svi smo mi misionari Božje ljubavi ovdje na zemlji.