Sviranje instrumenata

Gitara

Pohađam satove gitare u sjemeništu već četvrtu godinu. Svrha je usavršiti tehniku ljestvica, akorda i soliranja uz glazbenu interakciju s drugim muzičarima. Naravno da se sve ne nauči preko noći, nego uz žrtvovanje i odricanje vremena, kako bi se moglo razvijati u svojim talentima i slaviti Gospodina u zajedništvu s drugima, pogotovo sa mladima koji toliko radosna srca slave Boga kroz pjesmu. Prvenstveno se uče duhovne pjesme za liturgiju i klanjanja. Njima se također slavi i veliča Uskrslog Gospodina, koji prema nama, djeci svojoj, iskazuje neizmjernu ljubav, spasenje i smilovanje.

Gitaru nas uči profesor koji je nekada i sam bio sjemeništarac – Petar Rimac, a mi ga naravno zovemo Pero. On je čovjek koji je stekao mnogo iskustva i znanja koje već nekoliko godina prenosi s ljubavlju i strpljenjem na nas. Kako se upisati? Vrlo jednostavno. Na početku školske i akademske godine jave se dječaci koji bi htjeli razviti ili tek otkriti talent sviranja gitare. Poglavari napišu raspored po godinama i odrede koji dan i u koje vrijeme treba dolaziti, nema odgađanja što i razumijemo, jer s time nema napretka. Učenici su najčešće raspoređeni po „znanju“ sviranja tako da neki novaci (recimo ovogodišnji prvaši) imaju u isto vrijeme sate i zajedno i postepeno uče svirati, dok su oni „old timeri“ zajedno na svojem zadanom terminu. Kako izgleda sat gitare iz moje perspektive i što se očekuje? Imamo četiri nivoa koja treba savladati. Od samoga početka svrstan sam u grupu koja svira na sv. Misama i na klanjanjima. Profesor je u samome startu imao velika očekivanja od mene. Kroz vrijeme rada dolazilo je do napretka i sigurnosti te usklađenosti u sviranju sa tadašnjim glavnim gitaristom D.T. Prvi „nastup“ imao sam u prvom razredu na klanjanju; moram priznati da nije bilo lako i da je trema bila velika. Kasnije se stekla sigurnost i mogu slobodno reći da to odrađujem rutinski i bez straha. Ljepota gitare je u tome što potiče na duplo slavljenje Boga u euharistijskome klanjanju i donosi zaista posebnu atmosferu u našem centru sjemeništa, u našoj prekrasnoj kapelici, atmosferu zajedništva i ljubavi prema Bogu! To je bio prvi nivo. Nije bilo teško izabrati pjesmu jer je bila improvizacija u pitanju. Glavni problem je bio što nisam završio glazbenu školu pa nisam znao note tako da smo se oko osnova dugo vremena mučili. Drugi nivo je nekako bio najmanje stresan, a to je sviranje na putovanjima gdje se najbolje može pokazati duhovitost, zajedništvo i slavlje kroz pjesmu i slavljenje, kao naprimjer na SHKM u Dubrovniku 2014. godine ili Malom Lošinju u lipnju 2016. godine, od šansona pa do bečarca. Treći nivo jest dogovaranje pjesma za nedjelju na sv. Misi koje učimo dvaput tjedno: jednom na satu, a drugi put za vrijeme zbora. Ljepota toga je to što se nauče pjesme koje prije nismo možda poznavali kojima možemo slaviti Boga na sv. Misi i u slobodno vrijeme za svoju dušu, u zajedništvu s drugom braćom jer što više pjesmama naučimo to nam je veći glazbeni vokabular i kreativnost. Treću godinu postao sam glavni gitarist i moja je zadaća podučavati mlađu braću, ako im je pomoć potrebna oko akorda ili ritma. Četvrti nivo obuhvaća sve gitariste; od najmlađih do najstarijih. To je proces koji se proteže kroz cjelu godinu za veoma bitan događaj za sjemenište, ali i za nas. To su pripreme za završni koncert. Završni koncert održava se na kraju godine u kojem se najbolje vidi trud i marljivost nas gitarista kroz čitavu godinu. Nastupi mogu biti pojedinačni i grupni, a pjesme mogu biti i duhovne i svjetovne. Ljepota toga je upravo zahvaljivanje kroz završnu skladbu  Bogu po čijoj smo volji dobili dar da ga slavimo i svjedočimo kroz glazbu, da predstavimo našega porfesora, koji se trudi oko nas i da u konačnici pružamo zabavu slušateljima. Još jedna ljepota gitare je što možemo pružati radost i dječici u bolnici u Klaićevoj i donijeti im Krista uz glazbu i igru te nastupati za školske nastupe.

Na kraju bih želio samo napomenuti: Kada nešto započnemo, idimo do kraja! Naravno da smo nerijetko lijeni i da se ponekad javljaju određene kušnje pr. „nije to za tebe pa ima drugih; jooj imam previše obaveza i tako“….Ne! Dajmo sve od sebe, jer nikada ne znamo kada će nam se taj trud isplatiti i u kojoj situaciji. Zahvaljujem se svome bivšem Rektoru Domagoju Matoševiću, prefektu Josipu Đurinu i Josipu Starčeviću i duhovniku Ivanu Grbešiću  koji su me u ljubavi i najboljoj namjeri potaknuli da idem do kraja i ne posustanem, nego da rastem u svim segmentima i da kroz svoj talent mogu davati čitavog sebe bilo kakvoj zajednici! Budimo hrabri i sve samo na Božju slavu!

Klavir

Temeljni razlog sviranja klavira u našem sjemeništu jest svladavanje osnova manualne tehnike i čitanja nota. Svaki sjemeništarac na klaviru je godinu ili dvije da bi potom, nakon svladavanja osnova prešao na kraljicu instrumenata, orgulje. S tim instrumentom gotovo se svaki od nas susreo u svome djetinjstvu, te on ima posebno mijesto u našim životima. Na klaviru se prvo svladava postav ruke te smještaj za samim instrumentom. Zatim učimo prstomete raznih ljestvica te njihove predznake kako bi se kasnije mogli utvrditi tonalitet svake skladbe. Učimo rastvorbe tonaliteta kako bi se kasnije lakše snalazili u harmonijama određene skladbe. Na satovima klavira možemo učiti svirati svjetovnu ili liturgijsku glazbu, ovisno o našoj želji. Satovi se održavaju jedanput tjedno sa našim profesorom mag. Božidarom Ljubenkom, koji također vodi i satove orgulja te naš sjemenišni zbor. Profesor Ljubenko na poseban način objedinjuje  dva „faha“, budući da je završio naš Katolički bogoslovni fakultet-Institut za crkvenu glazbu i Muzičku akademiju u Zagrebu, gdje je diplomirao i magistrirao orgulje u klasi prof. Ljerke Očić. Na satovima klavira naš profesor nam na zanimljiv i praktičan način objašnjava kako lakše odsvirati određenu skladbu te uz njegovu pomoć brzo napredujemo u svojoj vještini. Na kraju školske godine naš se cjelogodišnji trud pokazuje na završnom koncertu sjemeništaraca, na koji dolaze naši roditelji, prijatelji i susjedi, gdje pokazujemo sve ono što smo naučili na klaviru, orguljama i gitari.

Orgulje

Orgulje su oduvijek sveprisutne u mom životu. Naime, iz župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz koje ja potičem, orgulje su te uz koje se vezala liturgijsko – glazbena nit moga života. Ambijent dijetinjstva koji me okruživao oduvijek je činio prisutnim taj instrument tj. njegov zvuk. Tako možemo reći kako je želja za tim instrumentom uvijek negdje tinjala u meni, kao jednom mladom dečku. Put kojim me je dragi Bog poveo bio je upravo dolazak u Međubiskupijsko sjemenište na Šalati. Čim sam došao stariji dečki su mi govorili o sviranju te kako mnogi od njih nešto sviraju. Tada sam se odlučio i ja za sviranje moga omiljenoga instrumenta tj. orgulja. Jedva sam dočekao prvi susret sa sjemenišnim profesorom kako bih počeo učiti svirati.

Da bi se mogla pohađati nastava orgulja veoma je važno znati neke osnove solfeggia i sviranja klavira. Ja to nisam imao, te sam krenuo tu prvu godinu na satove klavira skupa s ostalim kolegama. Sat orgulja i klavira traju po 45 minuta. Jedan dobar školski sat. Ono što se uči na klaviru, to su osnove osnova. Kreće se sa solfeggiom koji nam je veoma važan. Tu dolazi učenje iščitavanja nota i notnih vrijednosti. Prvo violinski ili G – ključ te potom bas ili F – ključ. Ono što nam je veoma važno da bi nešto svirali, jesu ljestvice. Njih detaljno učimo na satovima, jer se one javljaju gotovo u svakoj skladbi. Počinje se sa ljestvicom C koja je osnovna ljestvica. Kada se dobro nauče ljestvice, započinje se sa učenjem neke skladbe koju profesor odabere. Veoma je važno da tokom sviranja imamo maksimalno opuštene prste, kako bismo mogli svirati neke brže tonove ili pasaže koje su izrazito zahtjevne, ali kako nas ne bi boljeli prsti nakon dužeg sviranja. No, tako dolazimo i do profinjenosti u sviranju. Tipke na manualima orgulja razlikuju se od klavira po tome što su mekše i nešto manje. Tipke na orguljama za razliku od klavira podosta su osjetljive na svaki dodir prsta. Tako da se ne smije puno mahati prstima prilikom sviranja na orguljama i nastoji se postići što veći “legato” tj. povezanost nota. Kod sviranja orgulja javlja se nova dionica sviranja, a to je pedalna dionica. Naravno, ona se svira nogama te je važno posjedovati prikladnu obuću za sviranje tj. cipele. One moraju biti zaobljene na peti, a sužene na prednjem dijelu prstiju. Veoma je važno da one budu mekane kako bi orguljaš imao što bolji osjećaj pri sviranju pedalne dionice. Orguljaš mora dobiti vježbanjem jednu rutinu sviranja pedala kako bih mogao u nekim zahtjevnijim skladbama svirati bez gledanja pedala. Zato nam je potrebno puno vježbe i živaca. To je veoma zahtjevno, jer orguljaš mora biti koncentriran i na desnu i na lijevu ruku te na noge. Mora dobro brojati notne vrijednosti kako bi pravovremeno upao na svaku dobu note. No, uz dobru vježbu i dobrog profesora, sve se može postići. Bogu hvala da mi u sjemeništu imamo pravog stručnjaka. Satove orgulja i klavira kod nas u sjemeništu održava mag. orgulja Božidar Ljubenko. Profesor Božidar Ljubenko jedan je od najboljih akademskih profesora orgulja. Završio je Institut za Crkvenu glazbu te potom Muzičku akademiju u klasi profesorice Ljerke Očić. Valja spomenuti kako je on obradio mnoge stvari za sjemenišni oktet te je napisao i svoju Misu. Nastupa na kolaudacijama orgulja i izvan Lijepe naše. Mi orguljaši i klaviristi veoma smo počašćeni što možemo učiti kod ovakvog profesora. A ono čime se svi ponosimo jesu naše sjemenišne orgulje. One su 2. najbolje orgulje u Zagrebačkoj pokrajini. Imaju 2 manuala te kučište orgulja ispunja 32 registra. Na tim orguljama nastupalo je puno orguljaša što sjemenišnih, što pravih profesionalaca. Na kolaudaciji orgulja prisustvovao je i kralj Aleksandar, 1932. godine.

Orguljaši Vedran Jakić, Mario Perinec i  prof. Božidar Ljubenko  pokrenuli su projekt sakupljanja nota za Notnu riznicu Međubiskupijskog sjemeništa. I završit ću citatom pape Benedikta:„Orgulje kao glazbalo evangelizacije u srcu slušatelja, uzdižu iskru božanskoga.“

Tamburica

Uz razne aktivnosti koje sjemenište pruža, svoje je mjesto tu našlo i sviranje tradicijskih hrvatskih instrumenata – tambura. Tako već duži niz godina u sjemeništu djeluje tamburaški sastav koje od ove godine vodi tamburašica i muzikologinja Ana Jazbec. No veliki iskorak u razvoju sjemenišnih tamburaša bio je vidljiv pod voditeljstvom profesorice Silvije Mužak koja je sastav vodila od njegovih samih početaka. Danas se sjemeništarci pod vodstvom profesorice Jazbec okupljaju i druže jednom tjedno te najviše uče svirati crkvene pjesme, no i umjetničke tamburaške skladbe te tradicijske i popularne tamburaške pjesme, ovisno o njihovim vlastitim željama te nastupima koji su planirani tijekom godine. Većinom je tu riječ o sudjelovanju na svetim Misama, bilo u sjemeništu, ili u gostujućim župama diljem Hrvatske. Uz to, tamburaški sastav sjemeništaraca često je u suradnji s Nadbiskupskom klasičnom gimnazijom, odnosno sa zborom gimnazije kome su sjemeništarci tamburaši česta pratnja na zajedničkim nastupima. Jedne od ljepših takvih zajedničkih priredbi svake godine budu Dan škole, ali isto tako i Dan sjemeništa. Tamburaši sjemeništa svake godine marljivo se pripremaju i za Susrete sjemeništa na kojima se uvijek žele prikazati i istaknuti sa zanimljivim i raznolikim programom zvuka tambura koje sjemeništu zasigurno daju određenu posebnost i raznolikost. Sadašnji sastav tamburaša čini devet marljivih članova, od kojih su neki i prije ulaska u sjemenište svirali tamburu u sklopu škola ili Kulturno-umjetničkih društava, te onih koji tamburu počinju učiti sa iznimnom željom od početka pri dolasku u sjemenište. Kao i u svim ostalim aktivnostima u sjemeništu, uz Božju pomoć, svake godine vidljiv je trud i napredak sjemeništaraca te su i tamburaši sjemeništa iz godine u godinu sve bolji svirači!