“Neka vjernici u najvećoj mjeri štuju presvetu euharistiju, sudjelujući djelatno u slavljenju najuzvišenije žrtve, primajući veoma pobožno i često taj sakrament i časteći ga s najdubljim klanjanjem…” (kan. 989 ZKP-1983)

Na Nedjelju Isusa Krista – Kralja svega stvorenja, 21. studenoga ove godine, Međubiskupijsko sjemenište proslavilo je istoimenu svetkovinu, a ujedno i godišnje euharistijsko klanjanje kojim je sjemenišna zajednica, ispred svih župa Zagrebačke nadbiskupije, bila “zadužena” da bdije pred Kristom prisutnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Taj dan slavio se po odredbi pape Franje i 36. Svjetski dan mladih, a središnji susret za Zagrebačku nadbiskupiju održao se u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu-Dubovcu gdje su sudjelovali predstavnici mladih iz svih dekanata Nadbiskupije. Sjemeništarci su u svoje molitve toga dana na poseban način stavili 16 bogoslova Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu koji su, tijekom misnog slavlja koje je u Karlovcu predvodio mons. dr. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, bili primljeni među kandidate Zagrebačke nadbiskupije za sveti red đakonata i prezbiterata.

Svetkovina Krista Kralja posljednja je nedjelja liturgijske godine. Slavi se posljednjih dana mjeseca studenoga i proslavlja Kristovo Kraljevstvo: Krista kao Gospodara vremena i povijesti, početka i kraja cijeloga svijeta i svih stvorenja. Osim katolika, ovaj blagdan slave i anglikanci te neke protestantske zajednice. Svetkovinu je uveo papa Pio XI. enciklikom Quas primas 11. prosinca 1925. godine, na kraju velikog jubileja koji se slavio iste godine. Svetkovinom Krista Kralja zaključuje se, dakle, liturgijska godina, a time se želi naglasiti da Krist Otkupitelj jest Gospodar povijesti i vremena te da svi ljudi i sva stvorenja pronalaze u Kristu svoj smisao. On je Alfa i Omega, kako je zapisano u Knjizi Otkrivenja (Otk 21,6). Isus sâm je pred Pilatom potvrdio svoje Kraljevstvo. Na Pilatovo pitanje: »Ti si dakle kralj?«, Krist odgovara: »Ti kažeš: ja sam kralj« (Iv 18,37). Papa Pio XI. podučavao je da Krist doista jest Kralj. On sam, Bog i čovjek – pisao je nasljednik papa Pio XII. u enciklici Ad ceali Reginam od 11. listopada 1954. godine – »u punom i apsolutnom smislu … jest Kralj«. Njegovo je Kraljevstvo, pojasnio je Pio XI. »ponajprije duhovno i odnosi se na duhovne stvarnosti«. Kraljevstvo Božje koje naviješta Isus u Evanđeljima nije, dakle, od ovoga svijeta, odnosno nema početak u svijetu čovjeka, već u samom Bogu. Krist ima u mislima Kraljevstvo temeljeno na snazi Istine i Ljubavi, a ne na snazi nametnutoj snagom oružja.

Misno slavlje svetkovine Krista Kralja s početkom u 11.00 sati u sjemenišnoj kapeli Navještenja BDM predvodio je vlč. Petar Mlakar, duhovnik u Sjemeništu, a u koncelebraciji je sudjelovao prefekt vlč. Luka Premelč. Po završetku svete mise vlč. Mlakar je izložio Presveto te je tako u tišini započelo cjelodnevno euharistijsko klanjanje koje su animirali sjemeništarci po svojim duhovnim grupama kroz čitav dan.

U osobnom susretu s Isusom prisutnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu sjemenišna zajednica posebno je razmatrala tekst Josepha Ratzingera zapisan u njegovoj knjizi “Duh liturgije” (2001.; str. 182-190) u kojem stoji: “Gdje je klečanje puka vanjština, obični tjelesni čin, ono postaje besmisleno. Ali također, gdje netko pokušava svesti poklon na samo duhovnu sferu, a da ga se ne utjeli, ne učini tjelesnim, gasi se čin poklona jer čovjekovu biću ne odgovara samo duhovna protežnica. Stoga se nije moguće odreći prigibanja koljena pred nazočnošću živoga Boga. (…) Moguće da je suvremenoj kulturi klečanje strano – ukoliko je ta kultura takva kultura koja se udaljila od vjere i ne poznaje više Onoga pred kime klečati jest istinska i nužna gesta koja se rađa i dolazi iznutra. Tko uči vjerovati, naučit će i klečati, a vjera ili liturgija koja ne bi više poznavala klečanja, bila bi bolesna u svome središnjem dijelu i mjestu. Gdje je nestalo klečanja, morali bismo ga ponovno naučiti da bismo i sami ostali u molitvi, u zajednici apostola i mučenika, u zajedništvu s cijelim kozmosom, u jedinstvu s Isusom Kristom.”

Euharistijsko klanjanje završeno je svečanom večernjom pjevanom molitvom časoslova naroda Božjega koju je, s početkom u 20.00 sati u sjemenišnoj kapeli, predvodio sjemenišni duhovnik Mlakar uz svečanu asistenciju solista i ministranata sjemeništaraca.

Tijekom ove liturgije časova okupljeni su se posebno spomenuli novog biskupa koadjutora srijemskog mons. Svaline, upućujući Gospodinu smjernu molitvu za blagoslovljen početak njegova pastirskog služenja na prostorima Petrovaradina, Srijema i Zemuna. Naime, toga dana u katedrali – manjoj bazilici sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici za biskupa koadjutora srijemskog posvećen je mons. Fabijan Svalina po rukama nadbiskupa mons. Paula Richarda Gallaghera, tajnika Svete Stolice za odnose s državama, a suzareditelji su bili mons. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki te mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski.

Među brojnim nadbiskupima i biskupima pristiglima iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Austrije, Srbije, Crne Gore i drugih zemalja, zatim provincijalima, časnim sestrama redovnicama te brojnim svećenicima, u slavlju je sudjelovao i rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković kao i ravnateljica Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti u Zagrebu prof. Ljuba Duvnjak. Mons. Svalina tijekom svoje svećeničke službe bio je odgojitelj u Dječačkom sjemeništu na Šalati od 1998.-2004. godine.

Na koncu, valja istaknuti kako kroz čitav dan u Sjemeništu “Kralj nije bio sâm!”. Hvala svima na daru zajedništva i molitve kako bi “jednom svi zajedno prispjeli u Njegovo Kraljevstvo pravde, ljubavi i mira, gdje će On biti ᶦsve u svemuᶦ.” (usp. 1 Kor 15, 28)