Na Nedjelju Isusa Krista – Kralja svega stvorenja, 26. studenoga ove godine, Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu proslavilo je istoimenu svetkovinu, a ujedno i godišnje euharistijsko klanjanje (klečanje) kojim je sjemenišna zajednica, ispred svih župa Zagrebačke nadbiskupije, jednom godišnje izričito “zadužena” da bdije pred Kristom prisutnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Svetkovina Krista Kralja posljednja je nedjelja liturgijske godine. Slavi se posljednjih dana mjeseca studenoga i proslavlja Kristovo Kraljevstvo: Krista kao Gospodara vremena i povijesti, početka i kraja cijeloga svijeta i svih stvorenja. Osim katolika, ovaj blagdan slave i anglikanci te neke protestantske zajednice. Svetkovinu je uveo papa Pio XI. enciklikom Quas primas 11. prosinca 1925. godine, na kraju velikog jubileja koji se slavio iste godine. Svetkovinom Krista Kralja zaključuje se, dakle, liturgijska godina, a time se želi naglasiti da Krist Otkupitelj jest Gospodar povijesti i vremena te da svi ljudi i sva stvorenja pronalaze u Kristu svoj smisao. On je Alfa i Omega, kako je zapisano u Knjizi Otkrivenja (Otk 21,6). Isus sâm je pred Pilatom potvrdio svoje Kraljevstvo. Na Pilatovo pitanje: »Ti si dakle kralj?«, Krist odgovara: »Ti kažeš: ja sam kralj« (Iv 18,37). Papa Pio XI. podučavao je da Krist doista jest Kralj. On sam, Bog i čovjek – pisao je nasljednik papa Pio XII. u enciklici Ad ceali Reginam od 11. listopada 1954. godine – »u punom i apsolutnom smislu … jest Kralj«. Njegovo je Kraljevstvo, pojasnio je Pio XI. »ponajprije duhovno i odnosi se na duhovne stvarnosti«. Kraljevstvo Božje koje naviješta Isus u Evanđeljima nije, dakle, od ovoga svijeta, odnosno nema početak u svijetu čovjeka, već u samom Bogu. Krist ima u mislima Kraljevstvo temeljeno na snazi Istine i Ljubavi, a ne na snazi nametnutoj snagom oružja.

Godišnje euharistijsko klanjanje ili klečanje što ga šalatsko sjemenište upriličuju na svetkovinu Krista Kralja zapravo je “kućni blagdan Tijelova”. To je svetkovina svete mise i pričesti, dviju velikih tajna kršćanske vjere. I svetu misu i svetu pričest ustanovio je Isus uoči svoga predanja na posljednjoj večeri koju je blagovao zajedno sa svojim učenicima. Čitav život proveo je u siromaštvu, ali je posljednju večeru slavio u velikom blagovalištu, “prostrtom i spremljenom“ kako o tome izvještava evanđelist Marko.

Kako bi potakao pobožnost prema Presvetom otajstvu, zagrebački biskup Mirko Esterhazy početkom 18. stoljeća izdao je naredbu da se u svim župnim crkvama ima slaviti svečana sveta misa i održati procesija sa Presvetim. Da bi neprestano trajala pobožnost i molitva svetotajstvenom Spasitelju, zagrebački biskup Josip Galjuf 1773. godine izdao je naredbu, po kojoj se tijekom cijele godine u svim samostanskim i župnim crkvama, tada velike zagrebačke biskupije, imalo obavljati svagdašnje klečanje.

Po unaprijed načinjenom rasporedu svih župnih, samostanskih i sjemenišnih crkava, svake godine šalatska sjemenišna zajednica ima termin za svetkovinu Krista Kralja. Toga dana svetkovina je za sjemenišnu zajednicu i u njoj, na osobit način, sjemeništarci slave prisutnost Gospodina našega, što je za sve nas neizrecivi dar. Taj dar je bogat ljubavlju jer nam Isus daruje čitavoga sebe.

Misno slavlje u svečanoj sjemenišnoj dvorani, s početkom u 11.00 sati, predvodio je rektor sjemeništa preč. Matija Pavlaković u koncelebraciji sa sjemenišnim duhovnikom vlč. Lukom Premelčem.

U svojoj nadahnutoj homiliji vezanoj uz evanđeoski odlomak iz Matejeva evanđelja (usp. Mt 25, 31-46) propovjednik je poručio sljedeće: “Dragi sjemeništarci! Želim vam danas da prepoznate svoje kraljevsko dostojanstvo! To ćete moći tek onda ako se približite Kristu Kralju. Biti gospodar svoga života, biti svoj gospodar, gospodariti sobom na ispravan način može se samo po uzoru na Krista Kralja i zajedno s Kristom Kraljem. Vladati sobom je divan osjećaj, ali za to se treba itekako potruditi, a nažalost, malo je onih koji to istinski žele. Da bi zagospodarili svojim životom, trebamo prestati davati ljudima oko sebe kraljevski autoritet, a to je jako teško, jer kada dajemo drugima kraljevski autoritet, mi ih delegiramo da se brinu za nas, iako to oni ne rade pa smo radi toga nesretni. Ali, s druge strane, najlakše je odgovornost za svoj život prebaciti na druge i druge optužiti za naš neuspjeh. Pa su nam krivi roditelji koji nas nisu dovoljno voljeli, učenici iz razreda koji su nam se rugali, odgojitelji koji nas ne prihvaćaju, profesori koji imaju nešto protiv nas… Sreću ćemo pronaći kada napokon odgovornost za svoj život preuzmemo na sebe; kada prestanemo tražiti krivce za sve ono što je loše u našem životu i kada prepoznamo jedinog Kralja koji može i zna ispuniti sva očekivanja i težnje našeg srca, a to je Krist Kralj! Neka nas u ovome tjednu prati i ova, meni draga, misao: Ne možeš odabrati kad ćeš se roditi, niti kad ćeš umrijeti, ali možeš odabrati kako ćeš živjeti! (Tracy Frain u filmu Uvijek ljubav). Živi kraljevski s Kristom Kraljem!”, zaključio je preč. Pavlaković.

Euharistijsko slavlje svojim je ministriranjem uzveličala svečana asistencija sjemeništaraca, a slavlje je svojim pjevanjem animirao sjemenišni zbor.

Po završetku misnog slavlja rektor Pavlaković je izložio Presveto te je tako u tišini započelo cjelodnevno euharistijsko klanjanje koje su animirali sjemeništarci po svojim duhovnim grupama kroz čitav dan. Tijekom dana pridružili su im se i djelatnici koji rade u sjemeništu, a i mnogi negdašnji sjemeništarci, a sadašnji bogoslovi, navratili su pokloniti se Gospodinu na šalatski brijeg – to izvorište duhovnih zvanja zagrebačke crkvene pokrajine.

Euharistijsko klanjanje završeno je svečanom večernjom pjevanom molitvom časoslova naroda Božjega koju je s početkom u 20.00 sati predvodio rektor sjemeništa uz svečanu asistenciju sjemenišnih solista i ministranata.

U svom nagovoru nakon kratkoga čitanja rektor Pavlaković je, između ostaloga, naglasio: “Sjećam se svetkovine Krista Kralja u mojoj rodnoj župi. Župnik nas je uvijek poticao da se za taj dan posebno pripremimo, da ispitamo savjest i srce. Da se osvrnemo na proteklu godinu, kao što se to obično čini na kraju građanske godine. Jer, nedjelja Krista Kralja posljednja je nedjelja crkvene godine. Da bismo ušli u Njegovo Kraljevstvo trebamo slijediti Njegov primjer, iskazivati bližnjima istu ljubav koju On nama iskazuje. Možemo lako pomisliti pa gdje ću danas susresti gladne i žedne, gole i bose da ih poslužim? Moj je život sasvim drugačiji od onoga što evanđelje spominje. Je li doista? Nisu li glad i žeđ za ljubavlju i prihvaćanjem puno gore od tjelesnih? Ne znači li ponekad biti gol i bos zapravo biti ostavljen sasvim sam? Svatko je od bližnjih koje susrećemo potreban ljubavi. Ponekad samo moramo učiniti mali napor i gledati onkraj onog ljudskog; vidjeti Njega u drugima da bismo Ga poslužili”, istaknuo je preč. Pavlaković.

Potom je, dajući osvrt na prošlu sjemenišnu godinu, izrekao zahvalu i odao priznanje svim sjemeništarcima koji, svaki na svoj način, Sjemenište čine domom u kojem je lijepo živjeti. Posebno je potaknuo prvaše da, gledajući primjer starijih, daju svoj obol kvaliteti zajedništva u sjemeništu.

Na koncu, valja istaknuti kako kroz čitav dan “Kralj nije bio sam!”. Hvala svima na daru zajedništva i molitve kako bi “jednom svi zajedno prispjeli u Njegovo Kraljevstvo pravde, ljubavi i mira, gdje će On biti ᶦsve u svemuᶦ.” (usp. 1 Kor 15, 28)