U utorak, 19. ožujka ove godine, na liturgijsku svetkovinu sv. Josipa, zaručnika BDM, sjemeništarci i odgojitelji Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, u poslijepodnevnim su satima, posjetili Hrvatski državni arhiv na Marulićevom trgu u Zagrebu. U sklopu arhiva, više od sto godina, djeluje i Metropolitanska knjižnica Zagrebačke nadbiskupije.

Nakon što su šalatski sjemeništarci tijekom 2022. godine upoznali kulturne znamenitosti užeg centra Zagreba, a koncem 2023. godine posjetili i riznicu Zagrebačke prvostolnice, odgojiteljski tim Sjemeništa u suradnji sa tajnikom Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije g. Tomicom Plukavcem organizirao je još jedan studijski izlet s ciljem kulturnog usavršavanja povjerenih im mladića.

Na samom početku razgledavanja i upoznavanja sa poviješću Metropolitane rektor sjemeništa preč. Matija Pavlaković, u ime svih okupljenih, zahvalio je g. Plukavcu na spremnosti u ostvarenju ovoga projekta kao i gđa. Emiliji Domazet, djelatnici u Arhivu koji su svojim darovanim vremenom i iscrpnim izlaganjima približili sjemeništarcima kulturnu važnost ovih dviju institucija u našoj domovini.

Prije samog posjeta Knjižnici, sjemeništarci su čuli povijest same zgrade o kojoj je više riječi progovorio Tomica Plukavec, vanjski suradnik Sjemeništa. Zgrada Hrvatskog državnog arhiva je ne samo najznačajnija palača hrvatske secesije nego i najljepša palača Zagreba istog stila.

Gradnja ove zgrade, nekadašnjeg naziva, Kraljevske sveučilišne biblioteke i Kraljevskoga zemaljskog arhiva, započela je početkom 1911. godine prema nacrtima arhitekta Rudolfa Lubynskog. Radove je izvela tvrtka Ernsta i Rudolfa Ehrlicha, a obrtničke i umjetničke radove izvodili su ponajbolji zagrebački majstori i umjetnici. Za javnost je otvorena u prosincu 1913. godine. Izgrađena je u obliku pravokutnika dužine 80 i širine 50 metara, kojoj su sjeverno i južno krilo spojeni centralnim dijelom reprezentativnih prostora Velike čitaonice.

Ulaskom u zgradu sjemeništarci su zastali u auli, gdje im je g. Plukavec spomenuo nekoliko zanimljivosti o dvoranama koje okružuju aulu: Profesorske čitaonice, Male čitaonice, Kataloga i prostora Korisničke službe. Skrenuo im je pozornost na sjeverni i južni zid aule, gdje se nalaze slike Ivana Tišova ”Artes Liberales” i ”Scientiae naturales – Scientiae scholasticae”. Nekoliko slika istog autora, sakralne tematike, nalaze se i u Dijecezanskom muzeju Zagrebačke nadbiskupije. Na zapadnom zidu, iznad vrata koja spajaju Profesorsku čitaonicu s aulom, nalazi se ”Palada Atena” Roberta Auera.

Ulaskom u Veliku čitaonicu posjetitelji sa Šalate ostali su ugodno iznenađeni njenom veličinom. Velika čitaonica duga je 30, široka 15 i visoka 30 metara. Na 15 metara visine nalazi se spušteni strop u formi vitraja s kojega vise dva lustera, svaki težine 970 kg. Lusteri i lampe na stolovima izrađeni su u Beču od pozlaćene mjedi i kristalnoga stakla vrhunske kvalitete. Nad čitaonicom uzdiže se visoka polukupola s četirima stupovima, na kojima se nalaze skupine s po četiri sove koje nose globuse, te koje vrlo doslovno simboliziraju mudrost/znanje. Na zapadnome, sjevernom i istočnom zidu Velike čitaonice 48 je pozlaćenih keramičkih pilastara. Ispod njih teče drvena oplata u koju su ugrađena 32 putta (lat. putus – dječak, odnosno anđeo), koji su prikazani s knjigom i perom. Ti anđeli rad su prve hrvatske školovane kiparice Mile Wod. Nama je kiparica poznata po izrađenoj posmrtni masci blaženog Alojzija Stepinca. Osim njih, na južnoj strani, u drvenoj oplati prijemnoga pulta, nalaze se još četiri reljefa u bronci koji prikazuju portrete grčkih filozofa.

Nakon čitaonice posjetili su i Metropolitansku knjižnicu Zagrebačke nadbiskupije, koju vodi knjižničarka gđa. Emilia Domazet. Sjemeništarci i odgojitelji imali su priliku poslušati kratku povijest Metropolitanske knjižnice čije osnivanje započinje u vrijeme kada Zagreb postaje biskupski grad (1093/1094). Opsegom i raznovrsnošću svoga fonda ubraja se među najbogatije i najvrjednije povijesne knjižne fondove ne samo u Hrvatskoj nego i šire. Najveći dio knjiga koje čuva Metropolitana potječe iz vlasništva crkvenih osoba, prije svega biskupa i kanonika, ali i pojedinih svećenika. Iz njihovih se ostavština stvarala bogata knjižnica. U svom fondu broji više od 60.000 svezaka. Srednjovjekovni rukopisi najvrjednija su sastavnica knjižnog fonda Metropolitanske knjižnice, zatim slijede inkunabule (knjige tiskane do 1500. godine); knjige 16. stoljeća; Valvasorova knjižnica i knjige 17. stoljeća; knjige i rukopisi od 18. do 21. stoljeća; knjižnica biskupa Đure Kokše, velikog poštovatelja umjetnosti i kolekcionara…

Sjemeništarcima i odgojiteljima ujedno su pokazani kodeksi/rukopisi koji su sačuvali izvorne uveze s koricama. Brojni su srednjovjekovni uvezi ponovno uvezeni u 17. stoljeću, pa tako danas najveći dio inkunabula ima takozvani metropolitanski uvez. Pod tim uvezom obično se podrazumijeva uporaba pergamentnih listova starih rukopisa za uvez tiskanih knjiga. Osim inkunabula takav su uvez dobile i brojne knjige 16.i 17. stoljeća, pa se pretpostavlja da je na taj način knjige dao uvezati biskup Aleksandar Mikulić potkraj 17. stoljeća. Knjižnica je sve do velikog zagrebačkog potresa 1880. bila smještena na Kaptolu. No, već i prije potresa ravnatelj tadašnje Kraljevske knjižnice (danas Nacionalne i sveučilišne knjižnice) podnio je zahtjev Zemaljskoj vladi da se sa Sveučilišnom knjižnicom sjedine sve druge zagrebačke knjižnice. Dok su se vodili pregovori, knjižnica je stajala u ruševinama na Kaptolu te je na sjednici od 7. prosinca 1901. odlučeno da se Metropolitanska knjižnica spoji s Kraljevskom sveučilišnom knjižnicom. Prije preseljenja u zgradu nove Kraljevske i sveučilišne knjižnice na Marulićevom trgu 21 (danas zgrada Hrvatskog državnog arhiva), napravio se inventar i katalog, no definitivan ugovor o preseljenju knjižnice napravio se 23. svibnja 1914. godine. Iako je bila smještena u Kraljevskoj sveučilišnoj knjižnici, Metropolitana tek 1966. dobiva stalnog knjižničara koji se bavio obradom knjižnog gradiva.

Danas se gradivo Metropolitanske knjižnice, iako još uvijek u manjku djelatnika (i dan danas je zaposlen jedan djelatnik), obrađuje prema suvremenim pravilima i standardima, objavljuju se katalozi, recenzirani znanstveni i stručni radovi, kako u domaćim tako i u stranim publikacijama. Nakon izgradnje nove zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice 1996. godine, Zagrebačka nadbiskupija je potpisala ugovor o pohrani s Hrvatskim državnim arhivom, kojem je pripala cijela stara zgrada na Marulićevom trgu br. 21. Te godine u knjižnicu je ponovno vraćena Valvasorova grafička zbirka, koja se od 1948. nalazila u grafičkom kabinetu HAZU. Od tada je sva Valvasorova ostavština, knjige i grafike, opet zajedno, onakva kakva je bila krajem 17. stoljeća.

Na kraju posjeta Hrvatskom državnom arhivu i Metropolitanskoj knjižnici, tom dragulju među hrvatskim knjižnicama, rektor Sjemeništa je biranim riječima još jednom zahvalio g. Plukavcu i gđa. Domazet na ostvarenju ovoga projekta kojim se sjemeništarci potiču da, osim duhovnih vrijednosti koje u Sjemeništu izgrađuju, budu i poznavatelji kulturne baštine koju čuva grad Zagreb kao glavni grad Republike Hrvatske.