„Pozvani sijati nadu i graditi mir“

Na Nedjelju Dobrog pastira i 61. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, 21. travnja ove godine, sjemeništarci i odgojitelji Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu uputili su se u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke gdje, po tradiciji svake godine, na ovu nedjelju animiraju misno slavlje zahvaljujući „Crnoj Gospi“ na milosti poziva i odaziva kojega se sjemeništarci trude pretvoriti u odgovornost hoda za Gospodinom.

Dolaskom u prijepodnevnim satima u Svetište, nakon kratke okrjepe u župnom dvoru, sjemeništarci i odgojitelji animirali su euharistijsko slavlje IV. vazmene nedjelje u župnoj crkvi Uznesenja BDM – Manjoj Bazilici bistričkog svetišta.

Svečano misno slavlje s početkom u 11 sati predvodio je duhovnik sjemeništaraca vlč. Luka Premelč, a prigodnu homiliju unutar Slavlja održao je rektor šalatskog sjemeništa preč. Matija Pavlaković. U koncelebraciji je još suslavio supsidijar Svetišta vlč. Kornelije Grgić.

Na početku misnog slavlja, pozdravljajući okupljene župljane i hodočasnike, vlč. Premelč je naglasio kako „danas sveopća Crkva slavi dan molitve za duhovna zvanja. Molimo za one koji u dubini svoga srca čuju tihi glas koji ih poziva da izađu iz stada kako bi postali pastiri. Molimo da u vjeri, u molitvi i prosvijetljeni Riječju, iskreno slušajući svoju savjest, smognu hrabrosti ući u školu Dobrog pastira, kako bi, poput Njega, postali drugi pastiri. Molimo također i za sve one koji su već predali svoje živote Gospodinu, koji ih je učinio pastirima na svoju sliku, da se, nakon što su sve ostavili za Krista, ne vrate nazad uzeti ono što su mu dali, već da vode ovce pravim putem.“

U svojoj homiliji preč. Pavlaković pozvao je, između ostaloga, vjernike da mu se pridruže u molitvi za svećenička i redovnička zvanja. Zapitao je, potom, okupljene treba li svijet svećenike? Trebaju li vjernici svećenike? i ponudio odgovor: „Mislim da svećenički poziv, kao i kršćanski život, ne bismo trebali gledati u smislu koristi, već naprotiv, kao dar ovom našem svijetu“. Potom je pozvao vjernike da unutar svojih župnih zajednica naprave jednu molitvenu skupinu kojoj bi glavna zadaća bila molitva za nova svećenička i redovnička zvanja iz kojih bi se onda razvila i inicijativa da se konkretno pomogne nekome od sjemeništaraca ili bogoslova slabijeg imovinskog statusa u procesu njihove formacije. Sagledavajući iz različitih životnih aspekata život jednog svećenika te izazove s kojima se susreće, zahvalio je okupljenima na molitvi i prikazanim žrtvama za svećenička i redovnička zvanja, buduća i postojeća.

Ljepoti misnog slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a iskustvo duhovnoga poziva i radost življenja unutar sjemenišne zajednice posvjedočio je Mislav Palić, sjemeništarac maturant Zagrebačke nadbiskupije. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor Svetišta potpomognut glasovima sjemeništaraca i okupljenog mnoštva.

Na koncu misnog slavlja vlč. Grgić zahvalio je sjemeništarcima i odgojiteljima na dolasku, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u čitavoj nam domovini Hrvatskoj.

Nakon poldanjeg euharistijskog slavlja i spomen fotografiranja, radost susreta nastavila se druženjem uz obiteljski stol u prostorima Svetišta.

Svoje hodočašće sjemeništarci su okrunili zahvalnom molitvom pred likom Majke Božje Bistričke, a potom su se uputili prema Zagrebu gdje su, u Bogoslužnom prostoru blaženoga Alojzija Stepinca (Kaptol 28), animirali euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u periodu od 17.30 do 18.30 sati, moleći sa okupljenim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima za duhovni, svećenički i redovnički poziv. Sjemeništarci su tako pjesmom i molitvom zahvaljivali Gospodinu za dar svećeničkog poziva i upućivali molbu da Bog ne ostavi svoj narod bez pastira.

Papa Franjo u svojoj Poruci za 61. svjetski dan molitve za zvanja koji se redovito slavi na Četvrtu uskrsnu nedjelju poziva mlade da “siju nadu i grade mir”. Nadalje, ističe kako “Svjetski dan molitve za zvanja poziva nas svake godine razmišljati o dragocjenom daru poziva koji Gospodin upućuje svakome od nas, svom vjernom narodu koji je na putu, kako bismo imali udjela u njegovu naumu ljubavi i uosobljivali ljepotu Evanđelja u različitim životnim stanjima. Osluškivanje Božjeg poziva nipošto nije izvana nametnuta dužnost, možda u ime religijskog ideala, već je to, naprotiv, najsigurniji način na koji možemo jačati želju za srećom koju nosimo u sebi: naš život postaje ostvaren i ispunjen kad otkrijemo tko smo, koje su naše odlike, na kojem području ih možemo učiniti plodonosnima, kojim nam je putem ići da bismo postali znak i oruđe ljubavi, prihvaćanja, ljepote i mira u sredinama u kojima živimo.

(…) Mladima, osobito onima koji osjećaju da su se udaljili od Crkve ili su u nju izgubili povjerenje, želim poručiti ovo: dopustite da vas Isus očara, uputite mu svoja važna pitanja kroz tekstove Evanđelja, dopustite da njegova prisutnost u vama pobudi nemir, koji nas uvijek dovodi u spasonosnu krizu. On poštuje našu slobodu više nego bilo tko drugi, ne nameće se, nego se nudi: dajte mu prostora i naći ćete svoju sreću u nasljedovanju njega i, ako bude od vas to tražio, u potpunome predanju njemu.

(…) Ovaj je Dan, na poseban način, posvećen molitvi da se od Oca isprosi dar duhovnih zvanja za izgradnju njegova kraljevstva: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju« (Lk 10, 2). A molitva se – kao što znamo – više sastoji u slušanju nego u riječima upravljenim Bogu. Gospodin govori našemu srcu i želi ga pronaći otvorena, iskrena i velikodušna. Njegova se Riječ utjelovila u Isusu Kristu, koji nam objavljuje i priopćava svu volju Očevu. U ovoj 2024. godini, posvećenoj upravo molitvi kao pripravi za Jubilej, pozvani smo ponovno otkriti neprocjenjiv dar mogućnosti razgovora s Gospodinom, od srca srcu, i tako postati hodočasnici nade, jer »molitva je prva snaga nade. Moliš i nada raste, napreduje. Rekao bih da molitva otvara vrata nadi. Nada postoji, ali svojom joj molitvom otvaram vrata« (Kateheza, 20. svibnja 2020.)”, zaključuje, između ostaloga, Sveti Otac.