MEĐUBISKUPIJSKO SJEMENIŠTE

Međubiskupijsko sjemenište je ustanova za odgoj i formaciju svećeničkih kandidata srednjoškolske dobi. Sjemenište se od 1927. godine nalazi na Šalati, jednom od zagrebačkih brežuljaka te je zahvaljujući vrsnim odgojiteljima formiralo brojne svećenike i intelektualce u hrvatskom narodu. Od 1937. do 1998. godine upravljanje sjemeništem bilo je povjereno isusovcima, a od 1998. godine ga vode biskupijski svećenici.

Trenutno u sjemeništu kao duhovnik djeluje svećenik iz Bjelovarsko-križevačke biskupije, dok je rektor i prefekt svećenik Zagrebačke nadbiskupije.

Trenutno se u sjemeništu nalazi 18 sjemeništaraca iz 6 hrvatskih nad/biskupija: Zagrebačke, Zadarske i Đakovačko-osječke nadbiskupije te Sisačke, Bjelovarsko-križevačke biskupije i Mostarsko-duvanjske biskupije.

Ulogu sjemeništa danas možemo jednostavno ocrtati riječima koje je izgovorio nadbiskup Bauer prilikom blagoslova kamena temeljca za sjemenište: „Ova veličanstvena zgrada će biti na ures dragomu Zagrebu i na preveliku korist čitavome narodu i državi… Mnogi mladić, koji će u ovoj zgradi započeti i završiti gimnazijsku obuku, vratit će se u svijet, ali će ponijeti sa sobom slatke plodove, što su u njegovom srcu i duši dozreli u ovom zavodu i postati čeličan i značajan trudbenik u raznim zvanjima, kako je to bilo i u prijašnja vremena. A oni, koji će s nepokvarenom dušom i čistim srcem prijeći u bogoslovno sjemenište, nadajmo se i molimo se Bogu, da utvrđeni u zvanju, u znanju i kreposti, postanu vrijedni i požrtvovni pastiri i duhovni vođe stada Kristova.“

Bogoslovno sjemenište u Zagrebačkoj nadbiskupiji osnovao je davne 1564. godine biskup Juraj Drašković. Tristotinjak godina kasnije biskup Maksimilijan Vrhovec uredio je 1827. javno sirotište u Zagrebu, a biskup Alekandar Alagović sličan zavod uredio je u Požegi. Ta dva instituta služila su odgoju mladeži u vjerskom i moralnom duhu, a primali su se i mladići koji baš nisu imali nakanu posvetiti se duhovnom zvanju.

Po završetku Prvog svjetskog rata, 1918. godine nadbiskup dr. Antun Bauer stavio si je u zadaću pokrenuti gradnju dječačkog sjemeništa za čitavu Hrvatsku metropoliju. Kao stručnjaci u gradnji su sudjelovali arhitekti Josip Vancaš, Dioniz Sunko, isusovac Roman Kalčić i ekonom Luka Vukas. Odbor je održana 21 sjednicu. Za odabir rješenja za komentare je bio zamoljen i slovenski arhitekt Jože Plečnik koji je zaključio »da se u građevinskoj osnovi predvidi dva internata, jedna centralna zgrada za vrhovnu upravu, potrebna blagovališta, kapela, svečana dvorana, jedna zgrada za časne sestre, spojena s kuhinjom i gospodarskim odjelom i jedna zgrada za gimnaziju s kabinetima te jedna zgrada za profesore; u svemu šest zgrada« što je i odlučeno na posljednjoj sjednici 1926. godine.

25. lipnja 1927. je postavljen „kamen temeljac“, i nastavilo se sa već ranije započetim radovima. U lipnju 1929. godine bilo je dovršeno sve osim kupole na zvjezdarnici i crkve. Cjelokupna gradnja završena je 1931. godine.

Sjemenište i gimnaziju svečano je blagoslovio nadbiskup Bauer uz asistenciju suutemeljitelja biskupa Akšamovića 8. lipnja 1929. godine. Prvim rektorom je imenovan dr. Fran Barac, sveučilišni profesor i kanonik.