U prigodi Papina dana i oproštaja apostolskog nuncija nadbiskupa Alessandra D’Errica na završetku njegove službe u Republici Hrvatskoj u zagrebačkoj katedrali je u ponedjeljak 26. lipnja služena misa zahvalnica. U koncelebraciji s nuncijem D’Erricom bio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, kao i drugi hrvatski biskupi predvođeni predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem, splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem, riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem i đakovačko-osječkim nadbiskupom Đurom Hranićem. Koncelebrirali su i banjolučki pomoćni biskup Marko Semren, provincijali redovničkih zajednica sa sjedištem u republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te sedamdesetak svećenika. Na misi su se okupile i brojne redovnice predvođene potpredsjednicom Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica s. Miroslavom Bradica, te predstavnici državnih i gradskih vlasti, znanosti i kulture, kao i veći broj veleposlanika akreditiranih u Republici Hrvatskoj. Misi je nazočio i zagrebačko-ljubljanski metropolit Srpske pravoslavne Crkve Porfirije.

U pozdravu kardinal Bozanić podsjetio je kako je prije 25 godina, 13. siječnja 1992., Sveta Stolica priznala Republiku Hrvatsku kao suverenu i neovisnu državu, a 29. veljače iste godine imenovala je prvog apostolskog nuncija u osobi mons. Giulija Einaudija. „Danas smo okupljeni na ovom misnom slavlju da zahvalimo Bogu za dar službe mons. D’Errica u Hrvatskoj i da preporučimo Bogu njega i njegovo daljnje služenje u Crkvi”, istaknuo je kardinal Bozanić.

U propovijedi nadbiskup Puljić istaknuo je da se Crkva kako bi uspješno i odgovorno izvršila svoje poslanje ne treba zadovoljiti površnim naviještanjem i trenutačnim uspjesima, već i u neuspjesima otkrivati putanju osmišljenja svoga rada. Crkva „ne može ostati po strani kad je u pitanju čovjek, njegova sloboda i dostojanstvo, kao i njegovo vječno spasenje, jer Crkva zna da joj je biti kvasac, sol zemlje i svjetlo svijeta i to po konkretnim kršćanima u zadanim socijalnim uvjetima, kao i u društvenim, političkim i ekonomskim strukturama, jer drugog joj puta nema”, rekao je nadbiskup Puljić. Odgovarajući na pitanje „Što nam je kao predvodnicima i vjernicima Božjega stada danas činiti”, istaknuo je da trebaju požuriti među ljude koji su u opasnosti zastraniti pred stupicama zavodljivih ideologija. Isto tako valja nama, biskupima, svećenicima i Bogu posvećenim osobama, izvesti na pučinu, te odvažno plivati protiv struje i ne bojati se usprotiviti stavovima koji odudaraju od duha evanđelja. To je snaga koja ne dolaze od nas već od Duha Svetoga i ne očituje se u agresivnosti i nasilju, nego u uspravnom držanju i poniznom podnašanju udaraca kada treba trpjeti. Stoga, neka nam i kao vjernicima i kao službenicima koji svoje poslanje činimo u Božje ime, ne dodija u mukotrpnom radu činiti dobro i zalagati se za Božja i ljudska prava i dostojanstvo”.

Oproštaj od mons. Alessandra D’Errica, koji je mandatom Svetoga Oca pet godina boravio među nama, pruža nam prigodu vidjeti koliko smo išli ususret i bili suputnici današnjem čovjeku kako traži papa Franjo. Mons. D’Erricu zahvaljujemo što je nastojao biti prijenosnikom Papinih poruka na sve tri razine s državom, s društvom i s onima koji ne pripadaju Katoličkoj Crkvi i poticati sve nas da ostanemo vjerni i zauzeti učenici u Isusovoj školi. Isusovi učenici se prepoznaju po trostrukoj ljubavi koja ispunja njihovo srce – prema euharistiji s kojom je neraskidivo povezano naše i ministerijalno i opće svećeništvo. Osobito kada svećenik ustupa svoj glas Kristu koji izgovara riječi pretvorbe; prema Blaženoj Djevici Mariji svakom vjerniku i svećeniku predstavlja idealan životni plan i program duha ljubavi, poslušnosti, poniznosti, služenja i predanja, a treća ljubav jest ona prema Pastiru sveopće Crkve, prema Svetom Ocu koja je oduvijek bila odlika naših vjernika i svećenika.

Nadbiskup Puljić također je podsjetio da je u povijesti Crkve bilo mnogo svetaca koji su očitovali osobitu ljubav prema Petrovu nasljedniku. Među njima je spomenuo sv. Franju Asiškoga koji je na koljenima tražio blagoslov za svoj Red i svoju braću, te sv. Ignacija Lojolskog koji je za isusovce uveo četvrti zavjet poslušnosti prema papi. „Bl. Alojzije Stepinac uzor biskupima i svećenicima podnio je pravo mučeništvo zbog ljubavi i vjernosti Rimskome biskupu, a blaženi Ivan Merz utisnuo je generacijama hrvatske katoličke mladeži osobitu ljubav prema euharistiji, apostolatu i Svetom Ocu. Stoga, neka nam proslava Papina dana bude poticajom još više rasti u ljubavi prema euharistiji, prema BDM i prema Papi”.

Na kraju homilije, nadbiskup Puljić obratio se nunciju D’Erricu riječima: „Hvala Vam što ste i nas sve poticali da budemo i ostanemo vjerni, odani i zauzeti učenici u Isusovoj školi”, a sve pozvao da proslava Papina dana s oproštajem od dosadašnjeg apostolskoga nuncija bude poticaj da još više kao pojedinci, Crkva i narod ljubimo i častimo Presvetu euharistiju, Blaženu Djevicu Mariju i Svetoga Oca, Isusova vidljivoga namjesnika na zemlji.

Nakon popričesne molitve uime hrvatskoga redovništva riječ zahvale nunciju D’Erricu uputila je s. Miroslava Bradica. „Zahvaljujem Vam za svu Vašu pažnju koju ste velikodušno iskazivali prema nama, Bogu posvećenim osobama. Uvijek ste se rado odazivali na sve naše pozive, slušali ste naše probleme, hrabrili nas i savjetovali da još radosnije i s više predanja slijedimo karizme naših utemeljitelja, kako bismo doista bili prepoznatljivi u svijetu današnjice. Na mnogobrojnim redovničkim skupovima kojima ste nazočili govorili ste nam o veoma važnoj ulozi redovništva unutar mjesne Crkve i velikoj zadaći obnove i preporoda koju Bog očekuje upravo od nas. Vodeći smjernicama Papa Franje kojima ste uvijek bili vjerni trajno ste nas poticali da na izazove današnjeg vremena odgovorimo otvorenošću Bogu, služenjem braći i svima bez razlike, s posebnom pažnjom na rubne, koji su daleko od vjere. Hvala Vam za sve Vaše očinske poticaje da u potpunosti vršimo svoje redovničko poslanje. Obećavamo mi redovnice i redovnici iz Hrvatske da ćemo Vas trajno pratiti u svojim molitvama. Želimo Vam puno uspjeha na Vašoj novoj dužnosti koju Vam je Sveti Otac Franjo povjerio na Malti i u Libiji”.

Na kraju mise, okupljenima se obratio i sam nuncij. Podsjetio je kako je točno prije pet godina u sarajevskoj katedrali predvodio sam svečano slavlje na završetku intenzivnih godina koje je proveo s hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. „Božja je providnost odredila da moj dolazak u Zagreb bude u posebno važnom trenutku za Hrvatsku. Misli mi prije svega odlaze na 1. srpnja 2013. godine kada je Hrvatska okrunila uspjehom završetak svog dugog puta Europskih integracija, na svečana slavlja u siječnju ove godine prigodom 25. obljetnice priznanja Hrvatske, na mnogo toga što je učinjeno ovih godina za jačanje demokratskih institucija”. Spomenuo je, i važne događaje u proteklih pet godina na crkvenoj razini: pet biskupskih imenovanja, Sporazum između Filozofskog fakulteta Družbe Isusove i državnog Sveučilišta u Zagrebu, radni susreti Mješovite komisije hrvatskih i srpskih stručnjaka za ponovno zajedničko iščitavanje uloge lika bl. Alojzija Stepinca, posjeti visokih hrvatskih dužnosnika Vatikanu i posjet nekolicine kardinala Rimske kurije Hrvatskoj.

Osim toga, gledajući unatrag na sve što se zbivalo, držim da je uz ove „velike” događaje, bilo i drugih manje upečatljivih, diskretnih, ali i oni su od velike važnosti za misiju koju mi je Sveti Otac povjerio. Osvrćem se posebno na kontakte koje sam nastojao uspostaviti s civilnim i vjerskim vlastima, s ciljem stvaranja kulture dijaloga, skladne društvene atmosfere, vjerske tolerancije i dobrih ekumenskih i međureligijskih odnosa. Po mom viđenju, to je bio i ostao prioritet, ako se uistinu ima na srcu društveni, socijalni i vjerski proces mlade demokracije. Često sam isticao da trebamo više razgovarati o onome što nam je zajedničko, umjesto onoga što nas dijeli; bilo bi mnogo bolje ostaviti po strani napetosti i naslijeđene predrasude iz prošlosti te se zauzimati za zajedničko traženje pravednih rješenja za izazove s kojima se zemlja suočava. To želim danas iznova naglasiti, s velikim poštovanjem i s punim povjerenjem u snažan potencijal Hrvatske i hrvatskog naroda. Dobro vam je poznato da sam ovih godina nastojao učiniti sve što sam mogao, i ne samo kako bih uspostavio dobre odnose s civilnim vlastima i s osobama koje su se više zauzimale na polju dijaloga.

Za dužnost sam si istodobno uzeo da češće posjećujem biskupije, redovničke zajednice i civilne ustanove. Primali ste me u svoje kuće, otvarali ste mi svoje srce. Dakle, kod vas i s vama sam mogao bolje upoznati bogatu društvenu baštinu, snažnu tradiciju vjere i vjernosti Apostolskoj Stolici te ljepote ove zemlje. Stoga uz zahvalu Vječnom Gospodaru povijesti, želim izraziti svoju duboku zahvalnost za bratsko prijateljstvo koje ste mi pružali, za razumijevanje na koje sam nailazio, za podršku i duhovnu blizinu kojom ste me pratili, dobrodošlicu kojom ste me primili, također u ponekad i vrlo osjetljivim prigodama. Svakome napose i svima zajedno – a preko vas, svemu Božjem narodu u Hrvatskoj neka mi bude dopušteno ponoviti: hvala, hvala za sve, od srca hvala. Došlo je vrijeme da si kažemo doviđenja. Nije mi to jednostavno izreći, nakon više od jedanaest godina služenja hrvatskom narodu. Rekao sam to i poglavarima Svete Stolice. Rekao sam – kad bi ovisilo o meni – još dugo bih ostao ovdje.

Stoga u ovom trenutku, pomalo bolnog oproštaja, želim se preporučiti u vaše molitve. Siguran sam da ćete me snažnim molitvama pratiti u mom novom poslanju. Molim vas, molite za mene zagovor blaženog Alojzija Stepinca koji je bio zaštitnik mog služenja u Hrvatskoj, a živo se nadam da će uskoro biti pribrojen zboru Svetih. Molim vas također da se često pomolite za mene Duhu Svetom, jer je on nebeski zaštitnik mog biskupskog služenja. Kako vam je poznato, moje biskupsko geslo je ‘Veni Sancte Spiritus’. Molim vas izrecite Mu često ovaj zaziv-molitvu zajedno sa mnom. Siguran sam da će obilato uroditi dobrim plodovima: ne samo za mene, nego i za vas, za Hrvatsku, za Republiku Maltu i za Libiju”, rekao je na kraju nuncij D’Errico.

Nakon blagoslova, nuncij D’Errico se uputio na grob bl. Alojzija Stepinca gdje je zamolio njegov nebeski zagovor.

Preuzeto sa:

http://www.zg-nadbiskupija.hr/