Sviranje instrumenata

Gitara

Tijekom boravka i formacije u sjemeništu sjemeništarci mogu naučiti svirati gitaru, u čemu ih poučavaju profesori gitare, gdin.  Zvonko Palić Johnatan i gdin. Josip Ćulumović. Neki dođu već s određenim predznanjem, dok drugi kreću potpuno ispočetka. Na satovima pouke, koji se obično odvijaju ponedjeljkom navečer ili po dogovoru s profesorima, uče se osnove glazbene teorije, zatim akordi, različiti ritmovi te sviranje određene melodije na način solaže. Cilj je prije svega steći vještinu sviranja kako bi se mogle izvoditi pjesme prikladne za euharistijsko klanjanje i misno slavlje, razlikujući repertoar pjesama koji odgovara jednom i drugom kontekstu. U svakom slučaju, dostojanstveno sviranje ovih instrumenata stvara ozračje koje doprinosi ljepoti i dubini doživljaja susreta s Kristom. No, osim toga, gitara je odličan instrument za stvaranje dobrog raspoloženja prigodom nekog slavlja, druženja i izleta. Kad se u tom kontekstu gitari pridruži i zvuk tamburice te lijepi glas, atmosfera postaje posebno vesela i lijepa!

Orgulje

Orgulje su oduvijek sveprisutne u mom životu. Naime, iz župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz koje ja potičem, orgulje su te uz koje se vezala liturgijsko – glazbena nit moga života. Ambijent dijetinjstva koji me okruživao oduvijek je činio prisutnim taj instrument tj. njegov zvuk. Tako možemo reći kako je želja za tim instrumentom uvijek negdje tinjala u meni, kao jednom mladom dečku. Put kojim me je dragi Bog poveo bio je upravo dolazak u Međubiskupijsko sjemenište na Šalati. Čim sam došao stariji dečki su mi govorili o sviranju te kako mnogi od njih nešto sviraju. Tada sam se odlučio i ja za sviranje moga omiljenoga instrumenta tj. orgulja. Jedva sam dočekao prvi susret sa sjemenišnim profesorom kako bih počeo učiti svirati.

Da bi se mogla pohađati nastava orgulja veoma je važno znati neke osnove solfeggia i sviranja klavira. Ja to nisam imao, te sam krenuo tu prvu godinu na satove klavira skupa s ostalim kolegama. Sat orgulja i klavira traju po 45 minuta. Jedan dobar školski sat. Ono što se uči na klaviru, to su osnove osnova. Kreće se sa solfeggiom koji nam je veoma važan. Tu dolazi učenje iščitavanja nota i notnih vrijednosti. Prvo violinski ili G – ključ te potom bas ili F – ključ. Ono što nam je veoma važno da bi nešto svirali, jesu ljestvice. Njih detaljno učimo na satovima, jer se one javljaju gotovo u svakoj skladbi. Počinje se sa ljestvicom C koja je osnovna ljestvica. Kada se dobro nauče ljestvice, započinje se sa učenjem neke skladbe koju profesor odabere. Veoma je važno da tokom sviranja imamo maksimalno opuštene prste, kako bismo mogli svirati neke brže tonove ili pasaže koje su izrazito zahtjevne, ali kako nas ne bi boljeli prsti nakon dužeg sviranja. No, tako dolazimo i do profinjenosti u sviranju. Tipke na manualima orgulja razlikuju se od klavira po tome što su mekše i nešto manje. Tipke na orguljama za razliku od klavira podosta su osjetljive na svaki dodir prsta. Tako da se ne smije puno mahati prstima prilikom sviranja na orguljama i nastoji se postići što veći “legato” tj. povezanost nota. Kod sviranja orgulja javlja se nova dionica sviranja, a to je pedalna dionica. Naravno, ona se svira nogama te je važno posjedovati prikladnu obuću za sviranje tj. cipele. One moraju biti zaobljene na peti, a sužene na prednjem dijelu prstiju. Veoma je važno da one budu mekane kako bi orguljaš imao što bolji osjećaj pri sviranju pedalne dionice. Orguljaš mora dobiti vježbanjem jednu rutinu sviranja pedala kako bih mogao u nekim zahtjevnijim skladbama svirati bez gledanja pedala. Zato nam je potrebno puno vježbe i živaca. To je veoma zahtjevno, jer orguljaš mora biti koncentriran i na desnu i na lijevu ruku te na noge. Mora dobro brojati notne vrijednosti kako bi pravovremeno upao na svaku dobu note. No, uz dobru vježbu i dobrog profesora, sve se može postići. Bogu hvala da mi u sjemeništu imamo pravog stručnjaka. Satove orgulja i klavira kod nas u sjemeništu održava mag. orgulja Božidar Ljubenko. Profesor Božidar Ljubenko jedan je od najboljih akademskih profesora orgulja. Završio je Institut za Crkvenu glazbu te potom Muzičku akademiju u klasi profesorice Ljerke Očić. Valja spomenuti kako je on obradio mnoge stvari za sjemenišni oktet te je napisao i svoju Misu. Nastupa na kolaudacijama orgulja i izvan Lijepe naše. Mi orguljaši i klaviristi veoma smo počašćeni što možemo učiti kod ovakvog profesora. A ono čime se svi ponosimo jesu naše sjemenišne orgulje. One su 2. najbolje orgulje u Zagrebačkoj pokrajini. Imaju 2 manuala te kučište orgulja ispunja 32 registra. Na tim orguljama nastupalo je puno orguljaša što sjemenišnih, što pravih profesionalaca. Na kolaudaciji orgulja prisustvovao je i kralj Aleksandar, 1932. godine.

 

 

Orguljaši Vedran Jakić, Mario Perinec i  prof. Božidar Ljubenko  pokrenuli su projekt sakupljanja nota za Notnu riznicu Međubiskupijskog sjemeništa. I završit ću citatom pape Benedikta:„Orgulje kao glazbalo evangelizacije u srcu slušatelja, uzdižu iskru božanskoga.“

Tamburica

Uz razne aktivnosti koje sjemenište pruža, svoje je mjesto tu našlo i sviranje tradicijskih hrvatskih instrumenata – tambura. Tako već duži niz godina u sjemeništu djeluje tamburaški sastav koji od ove godine, nažalost, nije aktivan zbog manjka zainteresiranih sjemeništaraca. No veliki iskorak u razvoju sjemenišnih tamburaša bio je vidljiv pod voditeljstvom negdašnje profesorice Silvije Mužak koja je sastav vodila od njegovih samih početaka. Tijekom umjetničkog vodstva prof. Ane Jazbec sjemeništarci su se okupljali jednom tjedno te najviše učili svirati crkvene pjesme, no i umjetničke tamburaške skladbe te tradicijske i popularne tamburaške pjesme, ovisno o njihovim vlastitim željama te nastupima koje su planirani tijekom sjemenišne godine. Većinom je tu bila riječ o sudjelovanju na svetim Misama, bilo u sjemeništu, ili u gostujućim župama diljem Hrvatske. Uz to, tamburaški sastav sjemeništaraca često je bio u suradnji s Nadbiskupskom klasičnom gimnazijom, odnosno sa zborom gimnazije kome su sjemeništarci tamburaši česta pratnja na zajedničkim nastupima. Jedna od ljepših takvih zajedničkih priredbi svake godine bili su Dan škole, ali isto tako i Dan sjemeništa. Tamburaši sjemeništa svake godine marljivo su se pripremali i za Susrete sjemeništa na kojima su se uvijek željeli prikazati i istaknuti sa zanimljivim i raznolikim programom zvuka tambura koje je sjemeništu zasigurno davalo određenu posebnost i raznolikost.