Pitanje duhovnih zvanja trajno je aktualno i jedno od najbitnijih u Crkvi kroz cijelu njezinu povijest, jer Crkva živi od euharistije, izvora i vrhunca cijeloga kršćanskog života. A, euharistije nema bez svećenika.

Da Crkva u zapadnim zemljama ima problema s nedostatkom duhovnih zvanja, činjenica je o kojoj se raspravlja već dulji niz godina. Isto tako, problem s nedostatkom duhovnih zvanja Crkva ima i u onim manje razvijenim, misijskim područjima. Upravo ovih dana s radom je započela Sinoda o Amazoniji na kojoj je jedna od tema i nedostatak svećenika, pa posljedično tome i nedostatak sakramentalnog, a posebno euharistijskog života.

Kakva je situacija u Crkvi u Hrvatskoj? Ostaje li Crkva u Hrvatskoj bez svećenika, kako je to nedavno prilogom u svojem dnevniku sugeriralo uredništvo jedne nacionalne TV kuće? Imaju li dječačka sjemeništa „smisla”, ako u njih svake godine dolazi sve manje srednjoškolaca koji osjećaju ili naslućuju duhovni poziv? Što Crkva čini kako bi dječačka sjemeništa ipak opstala mjestima formacije mladih za svećeničko zvanje?

Neka su pitanja koja smo postavili u današnjoj emisiji „Aktualno” Hrvatskog katoličkog radija rektoru Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i članu Povjerenstva za duhovna zvanja Zagrebačke nadbiskupije vlč. Matiji Pavlakoviću, a povodom početka još jednog ciklusa „Vikenda u sjemeništu”.

Na pitanja – kako se on odlučio za odlazak u sjemenište, kakva su mu iskustva života u sjemeništu te kako izgleda život u sjemeništu, u emisiji je odgovorio sjemeništarac maturant Petar Vuković.

„Činjenica jest da se u posljednjih 5-10 godina broj sjemeništaraca u Hrvatskoj i BiH smanjio”, potvrdio je na početku rektor Pavlaković iznoseći statistike po kojima je 2015. u sjemeništima bilo 125 sjemeništaraca, godinu kasnije 118, potom 104 pa 2018. godine 89, a ove 2019. taj broj je 78 sjemeništaraca, „no, to nije znak da nema poziva i duhovnih zvanja, jer treba uzeti u obzir činjenicu da današnje obitelj imaju sve manje djece, da se mladi ljudi sve kasnije uopće odlučuju sklopiti brak i zasnovati obitelj, a svakako ne smije se previdjeti činjenica sve većeg iseljavanja i to uglavnom mladih pojedinaca i čitavih obitelji iz Hrvatske i BiH.”

„Osim toga”, nastavio je rektor Pavlaković „ako uzmete za usporedbu situaciju u Poljskoj, zemlji s više od 38 milijuna stanovnika, a koja je 2017. godine prema statistici imala oko 3170 bogoslova, a samo 172 sjemeništarca, tada naša situacija uopće nije “crna” kako to iz pukih statističkih podataka izgleda”.

Na pitanje kako tumači taj nesrazmjer između broja bogoslova i broja sjemeništaraca koji je vidljiv i u Hrvatskoj, rektor Pavlaković je rekao da to ne čudi s obzirom na činjenicu da danas mladi sve kasnije donose odluku o svom životnom pozivu. I zato nije čudno što u bogoslovije sve češće dolaze mladi koji nisu bili u dječačkom sjemeništu, nego su završili srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje izvan sjemenišnog programa.

Treba li Crkva onda napustiti koncept dječačkih sjemeništa kao početne točke duhovne formacije mladih na njihovom putu prema svećeničkom ređenju bilo je sljedeće pitanje voditelja rektoru Pavlakoviću na koje je on odgovorio da bi to bilo pogrešno.

„Sjemeništa više nisu mjesta na koja dolaze dječaci koji su već otkrili i stekli određenu sigurnost da ih Bog zove. Sjemeništa su danas mjesta na kojima dječaci dolaze kako bi tek otkrili zove li ih Gospodin. To je ta razlika i s njom Crkva ništa ne gubi jer bez obzira na završnu odluku mladića za ili protiv odlaska u bogosloviju, Crkva ulažući u mlade ljude pomaže njihovom ostvarenju, životu cijele Crkve i društva u cjelini”, istaknuo je rektor Pavlaković.

Naveo je kako u tom smislu u sjemeništa primaju i dječake koji ne upisuju Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, nego mogu proći neko drugo srednjoškolsko obrazovanje.

Govoreći o tome što Zagrebačka nadbiskupija čini kako bi zainteresirala mlade za dolazak u sjemenište, rektor Pavlaković je predstavio program „Vikend u sjemeništu”. Riječ je o programu namijenjenom dječacima 7. i 8. razreda osnovne škole koji mogu doći u sjemenište te kroz dva ili tri dana živjeti u njemu upoznajući tako život u sjemeništu.

„Program pokazuje svoje rezultate, jer većina novih sjemeništaraca prethodno su bili sudionici tog programa Vikenda u sjemeništu”, potvrdio je rektor Pavlaković, navodeći još i program Dekanatskih susreta ministranata kao i neke druge.

„Svoju odluku da idem u sjemenište ja sam donio upravo na jednom od ‘Vikenda u sjemeništu’ na kojima sam kao osnovnoškolac sudjelovao”, rekao je sjemeništarac Petar Vuković koji je iznio svoje iskustvo života u sjemeništu.

Na kraju emisije rektor Pavlaković zaključio je svoje obraćanje konstatacijom da nikad neće biti krize Božjeg poziva čovjeku, no ono što može doći u krizu jest čovjekov odaziv na Božji poziv: „Molimo! Ne prestajmo moliti kako za one koji se nalaze na putu odziva Božjem pozivu, tako i za one koji tek trebaju čuti taj poziv u dubini svoga srca.”