„Gdje nema ljubavi, unesi ljubav i ubrat ćeš ljubav.“ (sv. Ivan od Križa)

    U utorak, 14. prosinca ove godine, sjemenišna zajednica sa zagrebačke Šalate hodočastila je u Stepinčev Karmel u zagrebačku Brezovicu.

    Na poziv časne majke Ilijane Terezije Cvetnić proslavili su, zajedno sa sestrama karmelićankama i Ivanovim štovateljima, svetkovinu sv. Oca Ivana od Križa, naučitelja Crkve, duhovnog oca Karmela, mistika i pjesnika.

    Misno slavlje s početkom u 17.00 sati u samostanskoj crkvi bosonogih karmelićanski u Brezovici predslavio je vlč. Luka Premelč, sjemenišni odgojitelj u koncelebraciji s rektorom Sjemeništa preč. Matijom Pavlakovićem, vlč. Petrom Mlakarom, duhovnikom u Sjemeništu i vlč. Željkom Nestićem, župnik u župi bl. Alojzija Stepinca u Dugoj Resi. Svečanom slavlju prethodila je molitva svete krunice, Večernja časoslova i devetnica Mistiku križa koju su predvodile i animirale čuvarice Karmela.

    U uvodnim mislima, predvoditelj slavlja vlč. Premelč spomenuo je da je „danas veliki i radostan dan jer slavimo velikana Crkve, sv. Ivana od Križa koji je bio mistik, pjesnik, čovjek kojega krasi velika svetost, mudrost, dubina, predanje i vjera. Ivan je izazov današnjem vremenu koji je okružen površnošću i mlakošću“.

    Misna čitanja svetkovine pročitali su sjemeništarci Leon Levačić i Mihael Risek, dok je Evanđelje krasnoslovio preč. Pavlaković.

    Prigodnu homiliju unutar slavlja održao je vlč. Petar Mlakar, duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu. Na početku homilije vlč. Mlakar je spomenuo da je netko jednom rekao: „Kad izađemo pred Boga, upitat će nas: ‘Gdje su ti rane?’ Ako odgovorimo: ‘Nemam rana’, Bog će nas upitati: ‘Zar nisi naišao ni na što vrijedno borbe?’ Sv. Ivan od Križa došao je u Vječnost s tragovima mnogih rana… Sv. Ivan od Križa borio se za Krista. Kršćanski život je duhovni boj, borba ne protiv nekoga, već za Nekoga, za Isusa Krista, za Evanđelje, za Crkvu, za obitelj, za čovjeka. U slučaju sv. Ivana od Križa, na osobit način to je bila borba za vraćanje izvornom načinu života i dubljoj kontemplativnoj dimenziji u Karmelskom redu“.

U nastavku homilije spomenuo je da svaki Isusov učenik mora doživjeti kad-tad, na ovaj ili onaj način, nešto što ga želi skrenuti s Božjega puta, da krene u nekom drugom smjeru, smjeru koji u konačnici ne vodi u Nebo i da, nažalost, nije mali broj onih koji zbog svoje ljudske slabosti skreću s Kristova puta i prihvaćaju neko razvodnjeno i mlako kršćanstvo. Sv. Ivan od Križa nije bio jedan od takvih. Upravo suprotno, on je odolijevao nasrtajima Sotone na njegov život i poslanje koje je od Boga primio, čak i onda kada je devet mjeseci zbog svoje revnosti za Krista i obnovu Karmela morao provesti u tamnici, podvrgnut raznom maltretiranju, rekao je vlč. Mlakar.

Zatim je istaknuo kako u tim teškim trenutcima nije mrmljao, nije osuđivao svoju braću koja su mislila da čine dobro kažnjavajući ga, jer po njihovom mišljenju unosio je razdor u Karmelski red. Ivan je unatoč tome bio krotak poput Janjeta, te je podnosio kazne predviđene za neposlušne redovnike, ostajući smiren i blag na čuđenje nekih redovnika koji su ga promatrali. Upravo po iskustvu križa, tamnih noći, sveti Ivan od Križa došao je do najdubljih spoznaja o Bogu i do najtješnjih sjedinjenja s Njime.

Prisjetivši se priče o prijelazu dječaka u odraslu dob Cherokee Indijanaca, usporedio je tu stvarnost s Božjom prisutnošću u Ivanovom životu. Bog je bio sa sv. Ivanom cijelo vrijeme njegovog trpljenja i učinio je da je Papa potvrdio mušku granu Karmelskog reda koju je Ivan pokrenuo.

Na kraju homilije vlč. Mlakar pozvao je vjernike da se bore za Krista, da se ne boje rana koje su trag borbe za Kraljevstvo Božje u ovome svijetu, te je poručio da, kada su rane iscijeljene ljubavlju, ožiljci su prekrasni, te nadodao da ćemo moći u Nebu na Božje pitanje: „Gdje su ti sine, kćeri, rane?“ odgovoriti: „Evo ih, borio sam se“. Tada ćemo s Kristom ižaravati svjetlošću u nebeskom Kraljevstvu.

    Pri kraju svete mise, Rektor Pavlaković zahvalio je voditelju slavlja vlč. Luki Premelču, kao i propovjedniku vlč. Mlakaru, te domaćem sinu vlč. Željku Nestiću. Zatim je istaknuo kako je ovo povijesni trenutak kada je na ovo slavlje došlo cijelo Međubiskupijsko sjemenište sa zagrebačke Šalate, te preporučio sjemeništarce, buduće svećenike, u molitve sestara i vjernika i potaknuo nazočne da žarče mole za nova sveta svećenička zvanja. Svečanim blagoslovom završilo je misno slavlje kojemu je nazočila i ravnateljica Nadbiskupijske klasične gimnazije s pravom javnosti prof. Ljuba Duvnjak.

    Ljepoti slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a liturgijsko pjevanje predvodio je sjemenišni zbor uz orguljašku pratnju sjemeništarca maturanta Marka Pratljačića.

    Nakon misnog slavlja uslijedilo je prijateljsko druženje karmelićanki sa sjemeništarcima i odgojiteljima u samostanskoj govornici, a sjemeništarci su sestre iznenadili prigodnim govorom generalnog duktora i kratkim harmonikaškim koncertom uz izmjenu darova.