Preč. Pavlaković: „Sveti Josip je sudionik Božje zamisli o obnovi čovječanstva i čovjek dobra srca koji je imao golemo pouzdanje u Boga!“

U subotu, 19. ožujka ove godine, sjemenišna zajednica sa zagrebačke Šalate hodočastila je po drugi puta u Stepinčev Karmel u zagrebačku Brezovicu.

Na poziv časne majke Ilijane Terezije Cvetnić proslavili su, zajedno sa sestrama karmelićankama i Josipovim štovateljima, svetkovinu svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, zaštitnika domovine Hrvatske te zaštitnika i uzora svega karmelskog života.

Sveti Josip je prikazan u drevnoj karmelskoj liturgiji kao Marijin zaručnik u pravom braku, gdje se kao zaručnik, zaštitnik i otac pokazuje potpuno u njenoj službi. Promatra ga se u njegovoj poslušnosti Bogu. On je pravednik, dostojan gospodar u kući svoga Gospodara, kojemu je povjerena odgovornost nadjenuti djetetu Isusu božansko ime objavljeno po anđelu. Na taj način sveti Josip je prvi navjestitelj da je u malome nazaretskom djetešcu Bog koji nas spašava. U drevnoj liturgiji se pod Josipovim likom krije sažetak karmelske duhovnosti: 1.) puritas cordis (čistoća srca) koja omogućuje gledanje Boga; 2.) zajedništvo s Marijom; 3.) plodnost mističnog života, u smislu začeća i rođenja utjelovljene Riječi u čistoj duši. Sveti Josip je stoga slavljen kao ogledalo karmelskog mističnog života u Bogu.

Misno slavlje s početkom u 11.00 sati u samostanskoj crkvi bosonogih karmelićanki u Brezovici predslavio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu u koncelebraciji sa sjemenišnim duhovnikom vlč. Petrom Mlakarom, vlč. Lukom Premelčem, sjemenišnim odgojiteljem i don Stjepanom Bolkovcem, SDB, suradnikom Karmela. Svečanom slavlju prethodila je trodnevna duhovna priprava koju su predvodili svećenici: p. Zdravko Barić, SMM; mons. mr. Antun Sente ml. te vlč. Krunoslav Kolar, a animirale čuvarice Karmela.

U uvodnim mislima, predvoditelj slavlja preč. Pavlaković spomenuo je kako se “u ljepoti slavlja ove samostanske zajednice bosonogih karmelićanki i nas – hodočasnika u ovaj dragi nam Stepinčev karmel – vidi ostvarenost poticaja koji je nosio nadu Izabranog naroda, ali i našu nadu danas, poticaja koji glasi: Idite k Josipu!”. Napomenuo je da se u našem narodu desetljećima svjedoči istina koja glasi: po Mariji i Josipu k Bogu!

Vežući se za misna čitanja svetkovine, predvoditelj slavlja protumačio je prvo naviješteno čitanje iz Druge knjige o Samuelu, a zatim je zapitao okupljene: “Tko je sveti Josip koga Crkva danas osobito časti? Što možemo naći o njemu u tekstovima Svetoga pisma?” i uputio odgovor: “Novi zavjet ga spominje samo u dvanaest redaka, bez ijedne njegove riječi, ali i ta mjesta su dovoljna da pokažu odlučujuće crte njegova života i djelovanja. Prema tim redcima on je bio pravedan muž, čovjek dobra srca koji je imao golemo pouzdanje u Boga. Bio je čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila velike žrtve. Pokazao se kao zaručnik i muž čista srca, kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji.”

U nastavku homilije preč. Pavlaković progovorio je o povijesti čašćenja svetog Josipa u Crkvi, a potom se osvrnuo na litanijske zazive sastavljene svetom Josipu u čast rekavši: “Dobro je gledom na važnost koju sveti Josip zauzima u životu vjernika pogledati litanijske zazive koji su sastavljeni njemu u čast, a ima ih 25 u kojima se nabrajaju povlastice i krjeposti ovoga velikog miljenika i Božjeg izabranika: Josipe pravedni, prečisti, jaki, poslušni i vjerni. Ogledalo strpljivosti i uzore radnika. Uresu domaćega života, potporo obitelji, ufanje bolesnih, zaštitniče umirućih i pokrovitelju svete Crkve.”

Objašnjavajući ove litanijske zazive dotaknuo se i umjetničkih prikaza ovog velikog sveca Crkve te svoju homiliju zaključio riječima: “Neka i nama njegov blagdan bude poticajem kako bismo bili i dobri radnici i vrijedni Božji suradnici. Otvorimo se Božjim poticajima u ovom svetom korizmenom vremenu te pazimo jedni na druge kako bismo bili bolji i hodili putovima Božjim. Neka nas u tom hodu prati zagovor ovog Božjeg ugodnika, svetog Josipa”, zaključio je svoju homiliju preč. Pavlaković.

Pri kraju svete mise, rektor Pavlaković zahvalio je sestrama karmelićankama na pozivu te preporučio sjemeništarce, buduće svećenike u molitve sestara i vjernika potičući nazočne da žarče mole za nova sveta duhovna zvanja. Potom je sjemenišni duhovnik vlč. Mlakar pozvao okupljene da podrže dobrovoljnim prilogom, sukladno svojim mogućnostima, izradu rukotvorina sjemenišne zajednice (svijeće i krunice), a sav prilog je namijenjen za potrebe sjemenišne zajednice.

Ljepoti slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a liturgijsko pjevanje predvodio je sjemenišni zbor pod ravnanjem prof. Božidara Ljubenka. Zboru se u muziciranju pridružio i sjemenišni bend s gitarama pod vodstvom vanjskih suradnika Sjemeništa, Josipa Ćulumovića i Zvonka Palića.

Nakon svečanog misnog blagoslova uslijedio je kratki prigodni koncert duhovnih šansona u izvedbi sjemenišnog benda kojeg od ove sjemenišne godine uvježbava već spomenuti dvojac Ćulumović-Palić, a koji je bio jako dobro prihvaćen od strane okupljenih vjernika.

Po završetku koncerta nastavilo se prijateljsko druženje karmelićanki sa sjemeništarcima, odgojiteljima i sjemenišnim suradnicima u samostanskoj blagovaonici i govornici uz prigodnu izmjenu darova.