Vlč. Golek: “Lijepo je biti svećenik! Potrebno nam je dobrih radnika da se vjera prenosi!”
U ponedjeljak, 21. ožujka ove godine, Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu ugostilo je u novoj sjemenišnoj godini drugoga u nizu župnika koji nastavlja projekt započet 2017. godine, a vezan je uz svjedočenje duhovnoga poziva župnika sjemeništaraca.
Vlč. Marinko Golek, upravitelj župe sv. Brcka u Brckovljanima (Zagrebačka nadbiskupija) rado se odazvao pozivu preč. Rektora da u ovom mjesecu posvjedoči sjemeništarcima o svom svećeničkom putu. Vlč. Golek je za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen 2016. godine, a od 2021. u službi je upravitelja župe sv. Brcka u Brckovljanima pored Zagreba te ujedno i ponosni duhovni pratioc sjemeništarca maturanta Krunoslava Lukšića.
Misno slavlje započelo je u 18.00 sati u sjemenišnoj kapeli Naviještenja BDM, a u koncelebraciji vlč. Goleku bili su rektor sjemeništa, preč. Matija Pavlaković i sjemenišni odgojitelj vlč. Luka Premelč.
Na početku slavlja rektor sjemeništa Pavlaković zaželio je dobrodošlicu vlč. Marinku i izrazio zahvalnost što je, usprkos mnogih župničkih obveza, pronašao vremena da pohodi sjemenišnu zajednicu na zagrebačkoj Šalati.
U svojoj homiliji vlč. Marinko pokušao je povezati evanđelje dana (Lk 4, 24-30) sa svojim duhovnim pozivom koje je započelo u Karlovcu, mjestu njegove rodne župe Presvetog Srca Isusova, a nastavilo se kroz bogosloviju u Zagrebu. Između ostalog je naglasio: “Kao krizmanik sam, u VIII. razredu osnovne škole, dublje se susreo sa živim Bogom i Crkvom kao zajednicom vjere. Svoj poziv sam nekako osjetio tijekom jedne duhovne obnove za krizmanike u Novigradu na Dobri koju je za nas organizirao tadašnji đakon u mojoj župi. Duhovna obnova završila je svetom misom u mojoj župnoj crkvi gdje je ujedno bio i završetak planinarskog križnog puta. Upućena propovijed tijekom te euharistije bila je odlučujuća za moj odabir zvanja. Javio sam se župniku i želio poći u Sjemenište, no on mi je savjetovao da najprije završim srednju školu kod kuće, a onda ću bolje znati odvagnuti koji je moj životni put. Upisao sam tako ekonomsku školu u Karlovcu te po završetku srednje škole otišao put bogoslovije i Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Nakon završenog studija đakonski sam praktikum vršio na zagrebačkoj Trešnjevki, a po svećeničkom ređenju služenje sam nastavio u Zaprešiću, zagrebačkom Botincu i sada trenutno u Brckovljanima. Kao svećenik, posebno osjećam ljepotu svoga zvanja u dijeljenju sakramenata svete ispovijedi i bolesničkog pomazanja. Tu nam je Krist nekako posebno blizak, a u posljednjim trenucima ljudskog života, kada umirućima dijelim popudbinu za nebo – tu se, dragi dečki, vidi koliko Bog znači u ljudskom životu. Vrijeme koje ovdje živite pokušajte potpuno iskoristiti kroz stjecanje pravih prijatelja, dublje upoznavaje Boga i Crkve kojoj ćete jednog dana služiti bilo kao svećenici, bilo kao očevi obitelji. No, ne bojte se predati svoj život Isusu – Bog jedini može u potpunosti ispuniti čovjekovu težnju za srećom i mirom u srcu. Ustrajte, stoga, na započetom putu formacije jer vas Gospodin i Božji narod trebaju. Budite junaci koji ćete Krista drugima donositi, koji ćete svoju vjeru braniti i koji ćete životom svjedočiti da je lijepo biti Božji!“, zaključio je propovjednik.
Na koncu misnoga slavlja prečasni Rektor zahvalio je vlč. Marinku na spremnosti i odazivu uručivši mu prigodni poklon te mu preporučio čitavu sjemenišnu zajednicu u molitvu kako bi u budućnosti povjereni mladići ostvarili se kao dobri ljudi i kršćani, a ako je volja Božja i sveti svećenici.
Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a pjevanje su posebno uzveličali ostali članovi sjemenišne zajednice uz orguljašku pratnju sjemeništarca maturanta Emanuela Frankola.
Po završetku misnoga slavlja nastavilo se druženje odgojitelja, sjemeništaraca i gostujućeg župnika u sjemenišnoj blagovaonici, a novi susret ovakvog tipa predviđen je za treći ponedjeljak mjeseca svibnja, a ovisit će najviše o epidemiološkim prilikama zbog moguće ugroze korona virusom.
