Na zagrebačkom groblju Markovo Polje, 26. travnja ove godine, sahranjen je Bogoslav Votruba, dugogodišnji djelatnik u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu. Sprovodne obrede, na kojima su, uz tugujuću obitelj i rodbinu, sudjelovala šestorica svećenika te pokojnikovi radni kolege i prijatelji, predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu.
Uvodeći u sprovodne obrede rektor Pavlaković je rekao kako smo “došli molitvom i zajedništvom proslaviti dar vječnoga života koji nam je Bog darovao u uskrsnuću svoga Sina, u zahvalnosti za život koji smo s našim preminulim subratom dijelili u prolaznosti, sigurni u nadi da to zajedništvo nije prestalo nego je preobraženo u prelasku s ovoga svijeta u puninu radosti i ljubavi nebeskoga Oca.” Nadalje, spomenuo je kako se “njegov prijelaz u kuću Očevu dogodio u petom danu Vazmene osmine, 21. travnja” te je pozvao okupljene da svoj pogled u duhu usmjere prema vazmenoj svijeći u kojoj “vidimo da ona dogorijeva kao svaki zemaljski život, ali se Kristovo svjetlo ne gasi. Ono živi u istini Kristova milosrđa i svetosti, vidljivima u ljudima koji služe svojoj braći poput našeg Bože”, zaključio je rektor.
U svojoj homiliji, izrečenoj na temelju izabranih biblijskih čitanja, rektor Pavlaković se, između ostalog, posebno osvrnuo na nezaboravnu predstavu iz 2017. godine kada je sjemenišna zajednica sa zagrebačke Šalate svim svojim djelatnicima, u znak zahvale za sve što za njih čine, podarila kazališni komad pod naslovom “Brižljivom čuvaru Sjemeništa”, a inspiraciju su sjemeništarci pronašli upravo u pokojnom Bogoslavu koji je u Sjemeništu od 1994. godine do zagrebačkog potresa u ožujku 2020. godine vršio službu portira. Rektor je naglasio sljedeće: “Predstava je bila zamišljena kao hommage Bogoslavu Votrubi, jednom velikom čovjeku koji je radio u sjeni sjenice sv. Josipa. Čovjeku koji je oduvijek bio prisutan, a rijetki su ga primjećivali. Čovjeku o kojem mnogi, čak i djelatnici Sjemeništa, nisu znali gotovo ništa. U Svetom pismu je svega par redaka o sv. Josipu. U našim životima, do tada, bilo je svega par redaka o Boži. Upravo pričom o našem portiru otkrili smo mnogo karika koje čine lanac ljubavi u ispunjenju Božjeg djela. Baš poput sv. Josipa”, zaključio je preč. Pavlaković.
Pri kraju homilije rektor Sjemeništa dirljivim se riječima, u ime čitave šalatske sjemenišne zajednice, oprostio od njihova dugogodišnjeg djelatnika: “Samo tvoje ime govorilo je dovoljno. Bogoslav. Uvijek si bio tu. Skroman. Ponizan. Uvijek na usluzi. U ljubavi. U vršenju Božje volje. Hvala ti na svakoj pomoći, gostoljubivosti, jednostavnosti i srdačnosti koju si naučio u školi Josipove poslušnosti i šutljivosti. Posjedovao si finoću, uljudnost, blagost i poniznost od koje sam mogao puno učiti. I bio si nadasve – zahvalan. … Hvala za sve, dragi naš Božo! Zbogom do susreta u kući Očevoj”.
Tijek sprovodnih obreda svojom su pjesmom uzveličali sjemeništarci sa zagrebačke Šalate pod vodstvom prof. Božidara Ljubenka, vanjskog suradnika Sjemeništa.
Sveta misa zadušnica slavljena je u večernjim satima istoga dana u župnoj crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi u koju je pokojnik za života kao župljanin dolazio moliti i slaviti Gospodina.
*****
Bogoslav Votruba rođen je 09.07.1939. u Daruvaru. Bio je profesor fizike i kemije te direktor Osnovne škole u Kreševu. Zbog ratne agresije u BIH dolazi iz Travnika kao prognanik u Zagreb te 1994. godine postaje zaposlenik u tadašnjem Dječačkom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati u službi portira. Na tom radnom mjestu savjesno radi sve do 2020. godine. Generacijama sjemeništaraca ostat će u sjećanju po besplatnim instrukcijama i pomoći u učenju ponajviše u matematici, fizici i kemiji. Preminuo je u Zagrebu od posljedica srčanog udara 21.04.2022. godine u 83 godini života. Za sobom je ostavio tugujuću suprugu Zdenku, rodbinu i prijatelje.
