U ponedjeljak, 13. lipnja ove godine, misnim slavljem u svečanoj dvorani Sjemeništa (crvena dvorana) s početkom u 18.00 sati, proslavljen je zaštitnik potresom ranjene sjemenišne kripte sv. Antun Padovanski, svetac čitavoga svijeta. Slavlje je započeto molitvom svete krunice od 17.30 sati.

U zajedništvu sa svojom obitelji, djelatnicima, susjedima, prijateljima, negdašnjim sjemeništarcima a sadašnjim bogoslovima, redovnicama i dobročiniteljima Sjemeništa, koncelebrirano misno slavlje predvodio je vlč. Petar Mlakar, duhovnik u odlasku šalatskih sjemeništaraca. U koncelebraciji su sudjelovali preč. Matija Pavlaković, rektor sjemeništa i vlč. Luka Premelč, sjemenišni odgojitelj.

Ovo je ujedno bila i zahvalna euharistija za pet godina provedenih u službi duhovnika u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu te u dvije srednje škole: Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti i Ženskoj općoj gimnaziji Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti. Naime, sa novom pastoralnom godinom odlukom mons. mr. Bože Radoša, varaždinskog biskupa, vlč. Mlakar vraća se u svoju matičnu biskupiju gdje će preuzeti novu povjerenu mu službu.

Nadahnutu homiliju održao je preč. Matija Pavlaković, rektor šalatskog sjemeništa. Progovarajući o sv. Antunu i vežući njegov lik sa životom jednog svećenika, preč. Pavlaković je ustvrdio: „Dragi duhovniče Petre, prije pet godina, na liturgijski spomendan svetog Ivana Marije Vianneya, arškog župnika, 04. kolovoza 2017. godine, izvršili smo u mojoj nazočnosti primopredaju službe Duhovnika u tadašnjim prostorima Rektorata našeg Međubiskupijskog sjemeništa, kada si preuzeo ovu važnu službu za sjemenišnu zajednicu od dotadašnjeg duhovnika vlč. mr. Ivana Grbešića, a koju su Ti povjerili biskupi naše Zagrebačke crkvene pokrajine. Stoga, ovo slavlje u meni budi sjećanje i radost što mogu danas, u zajedništvu s našim sjemeništarcima, tvojom obitelji, prijateljima i najbližim nam suradnicima, a nošen glasom i molitvama onih koji Te čuvaju u spomenu, a danas nisu mogli biti zbog spriječenosti dionici ove zahvalne euharistije, od srca zahvaliti Bogu za Tebe; zahvaliti i čestitati. Znam da si se i sâm ovih tjedana i mjeseci, u molitvama i mislima, tako često vraćao u te dane, ali i puno dalje, na početke svoga svećeničkog poziva; da si se pitao i molio Gospodina da Ti udijeli svjetla u trenucima kada nije bio razvidan odgovor na svako pitanje. U slavlju spomendana svetoga Antuna Padovanskog, zaštitnika naše potresom ranjene istoimene kripte koja još uvijek čeka početak svoje obnove, tradicija je da se opraštamo od svećenika-odgojitelja koji, početkom nove pastoralne godine, odredbom svojim mjesnih ordinarija, započinju nove povjerene im službe u matičnim nad/biskupijama. Ovih dana Ti završavaš svoju misiju u „Sjemeništu malenih“ na ovom „Gradu na gori“, stoga u navještaju današnje Božje riječi želim vjerničkim srcem pronaći otajstvo poziva kojim je Bog pohodio i pratio Tvoj dosadašnji život, da bi i mi sami vidjeli Božju prisutnost i blizinu u svojim životima, počevši od istine da smo svi dionici Kristove proročke, svećeničke i kraljevske službe. A služba svećenika, koju je vršio i današnji svečar sveti Antun, u sebi sadrži snažnu crtu proroštva. … Iako si godinu stariji (o.p. 37 godina života) od svetoga Antuna i Ti si, poput njega, zaorao Gospodinovu njivu na raznim mjestima. Od Varaždina, preko Lepoglave i Ivanca sve do Zagreba. I treba to reći, postao omiljen… koliki mladi, časne sestre redovnice, profesori, školarci, obitelji vole te u svome društvu. Kolikima si samo pomogao svojim savjetima, u sakramentu pomirenja, duhovnim razgovorima te raznim drugim oblicima duhovničke i prijateljske pomoći. I upravo kao što je sinergija prisutna u našem odgojiteljskom timu, istu tu sinergiju, kroz tvoj pastoralni rad, čitamo u tvome odnosu s Gospodinom – djela koja ostvaruješ nisu Tvoja, već njegova. … Dragi subrate Petre, ovo naše današnje slavlje molitve zahvala je Trojedinom Bogu za darove kojima nas neprestano obasiplje. Mi zahvaljujemo za Tebe računajući na Tvoju neprestanu potporu, osobito onu molitvenu. Tvojemu mladomisničkome geslu uzetom iz Prve Petrove poslanice slobodno možemo danas nadodati kako si ti za nas, ovu ponosnu šalatsku zajednicu, Petar, naš brat! Nakon pet godina duhovničke službe, duhovno bratstvo očitovalo se kao razumljiva poveznica koja drži živom nadu i plodnim naš timski rad. Time su se u zajedništvu iznova našle: vjera, nada i ljubav, okosnice svakog kršćanskog poziva, a naročito svećeničkog. Hvala ti za sve što si činio s nama i za nas! Neka Te uvijek prati i čuva zaštita Presvete Bogorodice Marije i nebeski zagovor svetog Antuna Padovanskog i blaženoga mučenika Alojzija Stepinca“, zaključio je propovjednik.

Ljepoti liturgije pridonijeli su sjemeništarci služenjem kod oltara, a sjemenišni zbor pod vodstvom profesora Božidara Ljubenka uzveličao je pjesmom slavlje suzaštitnika Sjemeništa.

Pri koncu misnog slavlja generalni duktor Fran Kuharić izrekao je dosadašnjem duhovniku vlč. Mlakaru zahvalu u ime čitave sjemenišne zajednice, a rektor preč. Pavlaković zajedno sa vlč. Premelčem uručio mu je prigodni poklon (ukoričeno Sveto pismo sa posvetom) kao znak zahvale za sve što je činio u službi sjemenišnog duhovnika u proteklih pet godina te mu zaželio mnogo uspjeha u daljnjem pastoralnom radu.

Nakon svete mise i emotivne zahvale okupljenim vjernicima vlč. Mlakara uslijedilo je druženje okupljenih uz hranu, piće i dobru glazbu za koju su se pobrinuli vanjski suradnici sjemeništa i profesori gitare Zvonko Palić Jonathan i Josip Ćulumović.

Ovim slavljem svetoga Antuna Padovanskog, svećenika i crkvenog naučitelja, završava se polako još jedna školska i vjeronaučna godina. Odgojitelje i sjemeništarce uskoro očekuje kratki odmor, a novi izazovi spremaju se za mjesec rujan – kako u školi tako i u Sjemeništu.