Alen Zelčić: “Ne boj se. Samo vjeruj… i Bog će ti dati!”
Na prvi četvrtak mjeseca studenog, s početkom u 20.00 sati, u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu, započeo je novi ciklus „Susreta vjere“ za ovu školsku i vjeronaučnu godinu čiji je gost večeri bio gdin. Alen Zelčić, negdašnji sjemeništarac, a sada svećenički kandidat Bjelovarsko-križevačke biskupije i student V. godine na isusovačkom Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Nakon uvodnog slova i pozdrava preč. Matije Pavlakovića, rektora Sjemeništa, okupljenim sjemeništarcima, njihovim prijateljima, roditeljima, bogoslovima, školskim kolegama te prijateljima šalatskog “sjemeništa malenih” obratio se gost večeri Alen Zelčić. U svom svjedočanstvu progovorio je na temu: “Moj susret s Bogom u koroni”.
Na početku svoga svjedočanstva bogoslov Zelčić okupljenima je kratko posvjedočio o svom duhovnom pozivu od obiteljskoga doma u župi Gornja Rijeka preko upisa u Međubiskuspijsko sjemenište u Zagrebu te kako je bio prvi sjemeništarac u povijesti te ustanove koji je upisao i završio Tehničku školu u Zagrebu. Progovorio je o problemima koji su ga pratili u učenju, mnogim krizama koje je prolazio potaknuvši posebno sjemeništarce da ne odustaju od svoje prvotne nakane s kojom su došli u ovu drevnu instituciju već da sve svoje teškoće i probleme kroz molitvu predaju u Božje ruke, zaključio je prvi dio svjedočanstva gdin. Zelčić posebno zahvalivši odgojiteljima Sjemeništa na svemu što su za njega učinili tijekom njegove četverogodišnje formacije na Šalati.
Potom je progovorio o bolesti COVID-19 koju je Božjim čudom preživio. U svome svjedočanstvu dotaknuo se samog početka bolesti koja ga je zahvatila u zagrebačkoj bogosloviji, teškoćama s disanjem i niskoj sedimentaciji koja je bila povodom njegova odlaska u bolnicu gdje počinje njegov osobni križni put te borba za goli život. Zbog vrlo teškog oblika korone bio je tri tjedna u induciranoj komi, a za to vrijeme mnogi počinju moliti za njegovo ozdravljenje. Posebno je istaknuo kako je Bog po njegovoj bolesti mnoge ljude koji su bili daleko od vjere i Crkve doveo k sebi. Također je spomenuo da su i ljudi drugih konfesija molili za njegovo ozdravljenje, a molitva se širila i preko granica Hrvatske sve do Poljske, Italije, Njemačke i drugih zemalja. Okupljenima je dirljivo bilo čuti o samom tijeku oporavka koji je trajao gotovo godinu dana (i još uvijeke traje) te koliko je taj oporavak zahtijevao osobne Alenove žrtve i odricanja, a kroz taj period velika mu je utjeha bila krunica Božanskog milosrđa. Spomenuo je i mnoge anegdote iz Varaždinskih toplica gdje je kroz šest mjeseci marljivo vježbao da bi doslovno stao na noge te se počeo samostalno hraniti.
Na kraju dirljivog svjedočanstva okupljenima je poručio: “Moje trpljenje i borba trebalo se dogoditi da se Bog proslavi. Morao sam učiti ponovno hodati, govoriti, jesti, micati rukama, no sve me to naučilo zahvalnosti i poniznosti. Sada mogu bolje vrjednovati i svoj svećenički poziv. Sve Bogu predajem u ruke!”
Po završetku dirljivog svjedočenja te uručenja prigodnoga poklona bogoslovu Zelčiću od strane preč. Rektora, vrhunac Susreta bilo je 20 – minutno euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom na nakanu za žrtve pandemije koronavirusne bolesti kojeg je predvodio sjemenišni duhovnik vlč. Luka Premelč, a glazbeno su ga popratili sjemeništarci pratnjom uz gitaru i klavir. Po završetku susreta sa živim Bogom uslijedilo je tradicionalno druženje svih sudionika Susreta u sjemenišnom atriju uz grickalice, kolače i sok.
