Rektor Pavlaković predvodio obred blagoslova adventskog panja
i paljenje prve adventske svijeće u atriju Sjemeništa
Na prvu nedjelju došašća, 27. studenoga ove godine, sjemenišna zajednica sa zagrebačke Šalate započela je svoj adventski hod prema svetkovini Božića obredom blagoslova adventskog panja i paljenjem prve adventske svijeće u atriju Sjemeništa.
Okupljanjem uz pjesmu u sjemenišnom atriju započeo je obred blagoslova kojeg je predvodio preč. Matija Pavlaković, rektor sjemeništa uz prisustvo sjemeništaraca koji su se te večeri vratili sa slobodnog vikenda.
Uvodeći u slavlje blagoslova rektor Sjemeništa je istaknuo sljedeće: „Dragi sjemeništarci, večeras započinjemo naš adventski hod. Tijekom liturgijske godine Crkva slavi cijelo Kristovo otajstvo: od Utjelovljenja i Rođenja do Uzašašća, do dana Pedesetnice i očekivanja blažene nade i dolaska Gospodnjeg. Nova liturgijska godina započinje vremenom došašća, vremenom iščekivanja, obraćenja i nade. Iščekujemo ponizan Spasiteljev dolazak u naše smrtno tijelo, iščekujemo i Njegov drugi slavni dolazak. Dok ga čekamo, liturgija ovoga vremena poziva nas na obraćenje, ali i na svjedočenje radosne nade da u ovom svijetu budemo sol zemlje i svjetlost svijeta. Večeras smo se okupili u atriju našeg Sjemeništa, da bismo ovdje, pod pogledom blaženog kardinala Alojzija Stepinca, zapalili prvu svijeću na sjemenišnom adventskom panju. Ovaj panj gleda i naša nebeska Majka Marija – čuvarica našeg „sjemeništa malenih“. Ona nam pokazuje kako čekati Božji dolazak, kako mu se radovati, kako ga primiti i kako ga slaviti.“, zaključio je, između ostalog, preč. Pavlaković.
Nakon blagoslovne molitve i škropljenja blagoslovljenom vodom svečano je upaljena prva adventska svijeća – Svijeća proroka i Svijeća nade. Obrazlažući okupljenima tematiku toga svjetla rektor Pavlaković je kazao: „To slabašno svjetlo znak je naše čežnje za Bogom i njegovom puninom u vremenu kada se teško pronalaze i brzo gase oduševljenja, a žeđ za konačnim smislom biva sve većom. To upaljeno svjetlo simbol je snage malenosti. Ono je pokazatelj našeg proročkog poslanja. Ono nas uči da je smisao postojanja u izgaranju, darivanju i nesebičnosti stoga ga je važno održati i s njime bdjeti u ljubavi.“
Po završetku obreda blagoslova i paljenja prve adventske svijeće uslijedila je svečana pjevana molitva druge večernje časoslova naroda Božjega u sjemenišnoj svečanoj dvorani koju je predvodio prečasni Rektor u zajedništvu sa sjemeništarcima.
Ljepoti slavlja pridonijela je sjemenišna svečana asistencija te sjemenišni koralisti svojom pobožnom pjesmom.
Na početku ovog povlaštenog liturgijskog vremena zamolimo Gospodina da nas nauči kršćanski bdjeti u zauzetosti za svoje bližnje te da mu uvijek budemo zahvalni za ljude, događaje i doživljaje koji ostavljaju blagoslovni trag u nama jer ta nam iskustva pomažu da uklanjamo tamu iz svoga života i budemo blagoslov drugima.
