Župno proštenje predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu
U nedjelju, 18. lipnja ove godine, župljani župe Vukmanić, koja se nalazi jugoistočno od grada Karlovca, svečano su proslavili svoga župnog zaštitnika sv. Antuna Padovanskog.
U nazočnosti brojnih vjernika i štovatelja ovog „Sveca Svega Svijeta“ koncelebrirano misno slavlje u prepunoj župnoj crkvi s početkom u 11.30 sati predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji u zajedništvu s domaćim župnikom i dekanom preč. mr. Kristijanom Gatarićem, duhovnikom u Međubiskupijskom sjemeništu vlč. Lukom Premelčem te pristiglim svećenicima iz Dugoreško-mrežničkog dekanata i okolice. Tijekom misnog slavlja bila je i prilika za sakrament pomirenja.
Prije početka misnog slavlja upriličena je svečana procesija s kipom sv. Antuna Padovanskog, a potom je, uvodeći u misno slavlje, preč. Pavlaković pozdravio domaćeg župnika i dekana, okupljene svećenike, sjemeništarce, ministrante, vatrogasce te sve okupljene vjernike i hodočasnike rekavši: „Čestitajući današnju svetkovinu svetoga zaštitnika ovoj župnoj zajednici uz završetak velike pobožnosti 13. utoraka sv. Antunu, zahvaljujemo Gospodinu na svim vjernicima i vjernicama koji nose ime Dragoga sveca. Kao kršćani znamo da nema ljepše čestitke od zahvale Bogu za nečiju prisutnost i molitve da Bog nekoga blagoslovi te da mi svojim svakidašnjim darivanjem budemo radost i blagoslov bližnjima. Okupljeni smo u ovome zajedništvu donoseći svoje zagovore, zahvale i potrebe. Dobro je na početku euharistije zaviriti u srce i provjeriti zbog čega i radi čega smo došli. Što su naši razlozi, nakane i svrha. Zamolimo Duha Svetoga da nas pročisti istinom i očisti od sebičnosti te nam daruje srce za svoju mudrost; da nam otvori obzore svetosti, slobode i radosti. Spomenimo se i onih za koje danas posebno molimo; čije živote zajedno sa svojima stavljamo u prinos Isusa Krista. Molimo za obitelji, roditelje, djecu; za župu, našu hrvatsku domovinu i mir u Ukrajini. Neka nas ne obeshrabri veličina potreba, jer je milost uvijek veća od njih; jer ona nadilazi naše potrebe”, poručio je rektor šalatskog sjemeništa.
U svojoj homiliji predsjedatelj slavlja osvrnuo je na misna čitanja 11. nedjelje kroz godinu rekavši kako se “nalazimo u mjesecu kada se širom svijeta slave svećenička ređenja i kada započinju mladomisnička slavlja. Najčešće, današnje evanđelje čitamo na nedjelju Dobroga Pastira kada u cijeloj Crkvi katoličkoj molimo za svećenička i redovnička zvanja. Svjestan sam da reducirati evanđelja na samo jednu skupinu vjernika nije poželjno, no ipak bih danas, zbog svećeničkih ređenja, ali i obljetnica svećeničkih ređenja kojih se mnogi spominjemo ovih dana, svoje promišljanje posvetio nama – pastirima.” Potom je pokušao ocrtati poželjne karakteristike koje bi trebao imati župnik pastir te zadaće koje bi trebao vršiti.
Zatim se osvrnuo i na upriličenu procesiju s kipom sv. Antuna Padovanskog na početku samog slavlja te opisujući lik sv. Antuna i uspoređujući ga sa pravim pastirom duša po Isusovu promislu, istaknuo je kako “naš život je zapravo obilježen hodočašćem. (ophodom; hodom za; obilaskom Svečeva kipa). Mi hodočastimo; pred našim je pogledom Svetac. Štoviše, on nas vodi u prisutnost samoga Boga! Koliko to svjesno činimo? Prenesimo tu svijest u svakodnevicu. Mi smo kršćani hodočasnici. S Bogom nam je hoditi uvijek. Pred nama je vazda Krist; on je naš Učitelj i Put; pred nama su kao uzori sveci, naša proslavljena braća i sestre po vjeri. I nadasve nebeski Prijatelj, kojega danas častimo i povjeravamo se njegovoj molitvi. Na svakodnevnom hodočašću života imajmo to na pameti. Bit će nam lakše. Hodit ćemo s manje bojazni, nesigurnosti, tjeskobe… Da, puno toga možemo naučiti tek iz naših koraka k današnjem Svecu. Dajmo da nas, kroz našu molitvu za njegov zagovor i pratnju na putevima života, on – uistinu – poučava”, zaključio je propovjednik.
Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a o svom duhovnom pozivu te radosti življenja u Sjemeništu svjedočili su: Mislav Palić iz župe Rođenja BDM – Zagreb/Granešina (Zagrebačka nadbiskupija) te Marko Lacković iz župe sv. Jurja mč. i Srca Marijina – Kaniška Iva (Bjelovarsko-križevačka biskupija). Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor domaćina potpomognut glasovima sjemeništaraca i okupljenog mnoštva.
Na koncu misnog slavlja preč. mr. Gatarić zahvalio je sjemeništarcima na dolasku, predsjedatelju na upućenoj sadržajnoj homiliji, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u čitavoj nam domovini Hrvatskoj.
Duhovna priprema za župnu svetkovinu odvijala se kroz pobožnost trinaest utoraka sv. Antunu, a misna slavlja s prigodnim propovijedima tijekom pobožnosti održali su svećenici iz različitih dekanata Zagrebačke nadbiskupije, dok je na samo Antunovo misno slavlje predslavio vlč. Žarko Vladislav Ošap, župnik iz Banja Luke.
Po završetku euharistijskog slavlja i spomen fotografiranja, radost susreta nastavila se druženjem uz obiteljski stol u prostorima župne kuće.
Župa Vukmanić ove godine proslavlja 245. obljetnicu svoga postojanja. Župna crkva izgrađena je prije 225 godina, a 1991. poslije okupacije mjesta od strane velikosrpskog agresora bila je dijelom spaljena i porušena. Kao spomen na to razdoblje lokalna zajednica osmislila je spomen prostor ispred crkve s velikim križem na kojem su uklesana imena 86 žrtava Vukmanića, koji su poginuli u razdoblju za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata kao i imena 8 žrtava iz pobjedničkog Domovinskog rata. Obnovljenu crkvu sv. Antuna Padovanskog u Vukmaniću posvetio je 15. lipnja 2003. godine zagrebački nadbiskup mons. Josip Bozanić.
