Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe!
Poštovana ravnateljice naše Gimnazije!
Dragi naši odgojitelji, djelatnici i vanjski suradnici našeg Sjemeništa, dragi članovi naših obitelji!
Cijenjeni gosti i uzvanici!
Rijetko se ukaže prilika jednom netom postalom osamnaestogodišnjaku da stane ispred ovakvog skupa te da, u svojstvu generalnog duktora, održi prigodnu riječ na početku našeg zajedničkog svečanog objeda.
Naš otac rektor govorio je u privremenom bogoslužnom prostoru tijekom misnog slavlja, a sada je red na meni da vas sve pozdravim u ime naših poglavara, djelatnika i nas sjemeništaraca.
Moram priznati da tek sada, nakon četiri godine provedene ovdje u šalatskom sjemeništu, osjećam kako se ovaj parket ispod mojih nogu nekako miče – ne znam je li to od straha od nastupa i treme koju osjećam ili ste to i vi primijetili ušavši u našu blagovaonicu?!
Bilo kako bilo, odmah na početku želim reći da je ovaj dan za nas svake godine zaista jedan veliki blagdan za koji se puno pripremamo i do kojeg nam je jako stalo, što ste vjerujem mogli i primijetiti tijekom slavlja euharistije, ali i dolazeći na naš šalatski brijeg koji svoju povijest na ovome mjestu piše od davne 1927. godine.
Naša zajednica trenutno broji 15 sjemeništaraca, dva odgojitelja i četiri djelatnice. Prvu godinu čine trojica, drugu šestorica, treću trojica te maturantsku godinu također trojica sjemeništaraca. Od ove sjemenišne godine obogaćeni smo dolaskom trojice naše subraće iz Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević“ iz Zadra i jednog sjemeništarca iz Mostara, tako da slobodno možemo reći da smo sada sjemenište koje pokriva našu čitavu domovinu, a i prelazi njene granice. Ovu, dakle, zajednicu čine mladići koji razmatraju duhovni poziv i uz spomenuta biskupijska središta dolaze još i iz Zagrebačke i Đakovačko-osječke nadbiskupije te Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Nažalost, od ove godine u kući nemamo niti jednog kandidata za Varaždinsku biskupiju što je svojevrsni presedan za povijest ove drevne ustanove.
Naši dani boravka u sjemeništu prožeti su radom, igrom, učenjem i druženjem uz neizostavni rast u duhovnosti, jer se nalazimo u ustanovi koju volimo nazivati „Školom molitve“. Naravno da sve to volimo začiniti i sa malo mladenačkog nestašluka tako da naš otac rektor može dobiti „koju sijedu vlas više“, a i da naš duhovnik nakon što nas rektor pokudi, može imati posla praštajući nam grijehe! Uglavnom, ovdje nam nikada nije dosadno!
Da ne duljim previše jer hrana se hladi, u ime čitave naše sjemenišne zajednice zahvaljujem Vam, oče Nadbiskupe, za Vaš treći pohod našoj zajednici u svega nekoliko mjeseci otkako ste preuzeli službu zagrebačkog nadbiskupa. Hvala Vam na ohrabrujućim riječima koje ste nam uputili, a mi Vam ovdje želimo obećati da ćemo i nadalje moliti za Vas i Vaše služenje u odgovornoj zadaći koju Vam je Crkva povjerila.
Čestitamo Vam i 12 obljetnicu biskupskog ređenja koja je bila upravo na današnji liturgijski spomendan Gospe Loretske pa smo Vam stoga i poklonili mitru sa Vašim, sada nadbiskupskim grbom, jer slavite ovaj jubilej u kući koja također ima Mariju za zaštitnicu. Hvala Vam na tom daru zajedništva! Uz mitru želimo Vam pokloniti i još neke sitnice… naime, kada vidimo našeg rektora u uredu sa mnoštvom papira, možemo tek naslućivati koliko pak papira ima u Uredu nadbiskupa… Odlučili smo, stoga, pokloniti Vam dvije potpisne mape i etui za propovijedi te Mali rimski misal kad ste u avionu za pripremu propovijedi… u košari još ima nekih slatkih delicija, no o tome nećemo javno! Nadam se da će Vam se poklon svidjeti i da ćete nas po njemu pamtiti… Molim sada jedan pljesak za našeg Nadbiskupa!
Pozdravljajući današnjeg svečara i predvoditelja Slavlja, pozdravljam i sve vas dragi uzvanici koji ste ovdje uz našeg Nadbiskupa. Ugodno se među nama osjećajte, a mi se i nadalje preporučamo u vaše molitve kako bismo, u zajedništvu Crkve, i nadalje radosno služili Gospodinu! Hvala vam za sve što činite za našu sjemenišnu zajednicu – bilo molitvom, bilo savjetima, bilo pomoći kod svladavanja gradiva, bilo primjerom života…
Posebno smo ushićeni boravkom naših obitelji ovdje, u našem drugom domu! Tu su naši roditelji, braća i sestre, naša rodbina. Vjerujem, drage naše obitelji, da ste danas ponosni na nas. I mi smo ponosni što vas imamo. Budući da se približavamo nedjeljama kada slavimo „materice“ i „očiče“ koristim ovu prigodu da zahvalim Vama, dragi roditelji, na svoj ljubavi i potpori koju nam pružate pa u to ime – Vama, drage naše mame i tate, u ime svih nas, darujemo sada mali znak pažnje kao uspomenu na današnji dan i da se uvijek sjetite koliko vas volimo! Molim sada moju subraću da zajednički podijelimo pripremljene poklončiće za sve prisutne uzvanike kao i za naše djelatnike bez kojih ne bi bilo ovako finog ručka!
I na kraju, oprostite mi na duljini moga govora, no zapravo, glavni i odgovorni krivac sjedi pored Nadbiskupa.
Hvala i vama, dragi naši odgojitelji, za sve što činite za nas. Mi vas možda uvijek ne slušamo, ali vas uvijek gledamo… i iskreno, imamo što i vidjeti – ljude koji nas vole, cijene i kojima smo „ušli pod kožu“. Ljude koji oduševljeno svjedoče svakoga dana da je lijepo biti svećenik! Zato vas volimo, iako to možda često ne pokazujemo! Budite zato blagi na roditeljskom koji će uslijediti nakon ovoga ručka… mi smo svoje napravili da malo „omekšamo“ naše roditelje, a sad je na vama red…
Završavam jednim prepjevom našeg Mate Bulića… valjda ćete pogoditi o kojoj je pjesmi riječ:
Majko, oče, vama hvala sva
Putem poći odlučio sam ja
Otišo sam, morao sam
I od kuće ponio sam
Moje zvanje, vaše prezime
Radost, ljubav, priprava
Vjera, nada, molitva,
Sve to ima šalatska
Sveta institucija!
Živjeli i dobrodošli!
