Sjemenišni odgojitelj đakon Čus predvodio adventsku duhovnu obnovu u šalatskom sjemeništu

Od petka 13. pa do nedjelje 15. prosinca ove godine, u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati održana je adventska duhovna obnova kao pomoć u intenzivnoj pripremi za skoru proslavu svetkovine Rođenja Gospodnjeg – Božić. Kroz tri dana upriličen je i posljednji ovogodišnji „Vikend u sjemeništu“. Tijekom ovih dana Sjemenište je bilo privremeni dom šestorici dječaka: četvorici iz Zagrebačke nadbiskupije te dvojici iz Sisačke biskupije koji razmišljaju svoje srednjoškolsko obrazovanje oplemeniti posebnim odgojem i rastom u vjeri. „Vikend u sjemeništu“ važan je događaj za budućnost Sjemeništa, jer potencijalni budući članovi sjemenišne zajednice imaju priliku provesti vrijeme sa sjemeništarcima i njihovim odgojiteljima te pobliže upoznati način života u toj drevnoj ustanovi Crkve u Hrvata.

Ovogodišnju adventsku duhovnu obnovu predvodio je đakon vlč. Ivan Čus, sjemenišni magistar.

Zazivom Duha Svetoga kao glavnog suputnika u hodu kroz duhovnu obnovu i Onog koji potpomaže naše nemoći, ali i našu želju promijeniti svoj život, započela je adventska duhovna obnova te prvi duhovni nagovor za sve prisutne dječake. Voditelj, vlč. Čus, poticao je dječake da ozbiljno shvate i prigrle Božji dar i priliku obnoviti svoju dušu, nahraniti se duhovnom hranom. Kroz svoj prvi nagovor voditelj je progovorio o važnosti i ozbiljnosti Božjeg poziva kod svakog vjernika te o potrebi dobrog rasuđivanja tj. dolazi li poticaj od Gospodina ili od Zloga koji rado zamućuje sliku onoga što je Božja volja i to osobito svojim najmoćnijim oružjem – strahom. Kao pomoć, odnosno alate pri rasuđivanju, istaknuo je važnost osobne molitve, sakramentalnog života te duhovnog vodstva u osobi duhovnika. „Jesmo li vođeni strahom ili ljubavlju u donošenju odluka?“ zaključio je svoje razmatranje đakon Čus.

U večernjim satima uslijedilo je pokorničke bogoslužje, a sjemeništarci i „vikendaši“ su imali priliku pristupiti sakramentu ispovijedi te su zajedničkom molitvom svete krunice utjecali se zagovoru Blažene Djevice Marije. Nakon zajedničke večere, voditelj duhovne obnove izrekao je okupljenima svoj drugi nagovor koji je posvetio Molitvi Gospodnjoj – Očenašu. Kroz svoj je nagovor, vođen evanđeoskim tekstom koji nam donosi evanđelist Matej (Mt 6, 5-15), đakon Ivan opisao prve tri od sedam prošnji koje izričemo u Gospodnjoj molitvi, a usmjerene su na naš odnos s Bogom te je tako detaljno protumačio njihovo značenje i okupljene poticao da sa još većim žarom i iskrenošću mole molitvu koja je srce i izvor svih drugim molitava.

Svojevrsna kruna prvog dana duhovne obnove bila je prilika za susret sa živim Bogom kroz euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom gdje su sudionici izricali svoje molitve Gospodinu, zahvalni na još jednom darovanom danu.

Subotnji je dan započeo slavljem svete mise zornice. Misno slavlje predslavio je rektor Sjemeništa preč. Matija Pavlaković u koncelebraciji sa sjemenišnim duhovnikom vlč. Lukom Premelčem koji je uputio prigodnu homiliju unutar slavlja potičući okupljene da poniznim služenjem Bogu i ljudima svi budemo graditelji Božjega kraljevstva. Đakonsku službu tijekom slavlja vršio je sjemenišni magistar vlč. Ivan Čus.

U prijepodnevnim satima, voditelj duhovne obnove svoj zaključni nagovor posvetio je drugom dijelu tumačenju Molitve Gospodnje, razmatrajući ostalih četiri od sedam prošnji Očenaša. Đakon Čus je naglasio kako „preostale četiri prošnje odnose se na naše konkretno svakodnevno življenje i važno ih je dobro razumjeti. Jasno je da je Gospodnja molitva najvažnija kršćanska molitva, ali ona je i najljepši dar koji smo mogli primiti kao vjernici. Moleći tu molitvu ne moramo se bojati da nešto molimo pogrješno ili da je naša molitva neprikladna“. Za završetak duhovne obnove, sudionici su kroz molitveno razmatranje Svetog pisma, lectio divina, Božjom milošću promišljali o daru Molitve Gospodnje.

Tijekom prijepodnevnih sati duhovnik sjemeništaraca vlč. Premelč održao je prigodni nagovor za okupljene dječake „vikendaše“ te im pobliže opisao život u sjemeništu, dnevni red i dužnosti sjemeništaraca, uz naglasak na važnost duhovnog života.

U popodnevnim satima istoga dana, na poziv časne majke Marije Regine Popić, sjemenišna zajednica, pojačana za šestoricu dječaka pristiglih na „Vikend u sjemenište“, hodočastila je na završetku mjesečne duhovne obnove u Stepinčev Karmel u zagrebačku Brezovicu te je tamo, zajedno sa sestrama karmelićankama i okupljenim vjernicima, proslavila svetkovinu sv. Oca Ivana od Križa, naučitelja Crkve, duhovnog oca Karmela, mistika i pjesnika.

Posljednji, treći dan „Vikenda u sjemeništu“ u nedjelju 15. prosinca, kada Crkva slavi 3. nedjelju došašća i spominje se blaženih Drinskim mučenica, „vikendaši“ su jutro proveli zajedno sa sjemeništarcima moleći svečanu jutarnju molitvu časoslova naroda Božjega.

Nakon doručka, vrhunac posljednjeg „Vikenda u sjemeništu“ za tekuću građansku godinu bilo je hodočašće u bogoslužni prostor bl. Alojzija Stepinca na zagrebački Kaptol gdje su sjemeništarci i odgojitelji, na poziv rektora katedrale mons. Zlatka Korena, slavili konventualnu svetu misu s početkom u 10 sati. Misno slavlje u zajedništvu s okupljenim vjernicima predvodio je sjemenišni duhovnik vlč. Luka Premelč u koncelebraciji s rektorom Sjemeništa preč. Matijom Pavlakovićem. Slavlje je obogatila sjemenišna svečana asistencija, a pjesmom oplemenio sjemenišni zbor pod ravnanjem vanjskog suradnika u Sjemeništu prof. Božidara Ljubenka pa su tako i dječaci „vikendaši“ imali priliku iz bližega vidjeti kako sjemeništarci imaju vrlo dinamičan i gust dnevni raspored života u šalatskom sjemeništu i izvan njega.

Po završetku misnoga slavlja i povratkom na šalatski brijeg uslijedio je zajednički ručak, a „vikendaši“ su još neko vrijeme ostali u zajedničkom druženju i igri sa sjemeništarcima te ispunjena srca, u popodnevnim satima, krenuli svojim kućama.

U nadi da će netko od njih u svome srcu osjetiti Gospodinov poziv te se odlučiti upisati Sjemenište u idućoj školskoj i sjemenišnoj godini, molimo i nadalje za njihovu spremnost i hrabrost da svojim životom budu i ostanu potpuno Kristovi. Preporučamo ih u vaše molitve!