Na Duhovski ponedjeljak, 9. lipnja ove godine, misnim slavljem u privremenom bogoslužnom prostoru svečane sjemenišne dvorane na zagrebačkoj Šalati, s početkom u 18 sati, proslavljen je blagdan Blažene Djevice Marije – Majke Crkve. Slavlje je započelo molitvom svete krunice od 17.30 sati.
U zajedništvu sa svojom obitelji, djelatnicima, prijateljima i vanjskim suradnicima Sjemeništa koncelebrirano misno slavlje predvodio je vlč. Luka Premelč, duhovnik u odlasku šalatskih sjemeništaraca. U koncelebraciji su sudjelovali rektor sjemeništa preč. Matija Pavlaković i negdašnji duhovnik u sjemeništu vlč. Petar Mlakar, sada župnik in solidum u župi Presvetog Trojstva i svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Đakonsku službu tijekom slavlja vršio je donedavni sjemenišni magistar đakon vlč. Ivan Čus.
Ovo je ujedno bila i zahvalna euharistija vlč. Premelča za pet godina odgojiteljske službe u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu (dvije kao prefekt, a tri kao duhovnik sjemeništaraca) te u dvije srednje škole: Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti i Ženskoj općoj gimnaziji Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti. Naime, sa novom pastoralnom godinom, odlukom svoga mjesnog ordinarija bjelovarsko-križevačkog biskupa mons. dr. Vjekoslava Huzjaka, vlč. Premelč upućuje se na daljnji studij i znanstveno usavršavanje sa područja pastoralne teologije na Papinsko lateransko sveučilište u Rim.
Nadahnutu homiliju unutar slavlja održao je rektor Međubiskupijskog sjemeništa preč. Matija Pavlaković povezujući ulogu Crkve kao majke koja nalazi svoj savršeni uzor u Mariji Majci Crkve sa odgovornom službom duhovnika u jednom odgojno-obrazovno-formativnom zavodu kao što je drevno šalatsko sjemenište. Svoju propovijed započeo je riječima: „Dragi subrate, duhovniče Luka, danas na blagdan Blažene Djevice Marije – Majke Crkve, Gospodin nas pohađa svojom milošću te nas snagom ljubavi Duha Svetoga okuplja u ovom našem privremenom bogoslužnom prostoru svečane sjemenišne dvorane kako bi u Njegovoj ljubavi s Marijom – njegovom i našom nebeskom Majkom – zahvalili za pet godina Tvoga vjernog svećeničkog služenja u našem šalatskom „sjemeništu malenih“. U ovoj Svetoj godini Jubileja, promatrajući danas kraj Tvoje bremenite i dragocjene službe, dajemo milosrdnom Bogu hvalu za očitovanje njegove blizine po Tvome životu. Prije pet godina, na liturgijski spomendan sv. Bernarda iz Clairvauxa, opata i crkvenog naučitelja, 20. kolovoza 2020. godine, uveden si, u mojoj nazočnosti, u službu odgojitelja u Međubiskupijskom sjemeništu. Iako si došao u ovo sjemenište vrlo mlad, s tek jednom godinom svećeničkog iskustva u katedralnoj župi sv. Terezije Avilske u Bjelovaru, već tada si pokazao dostatnu zrelost, toplinu i poniznost znajući uskladiti jasnoću i blizinu, red i razumijevanje. Potom, nakon samo dvije godine odgojiteljske službe preuzimaš, 16. kolovoza 2022. godine, još odgovorniju službu za sjemenišnu zajednicu – službu duhovnika sjemeništaraca, kao prvi prefekt u povijesti ove drevne institucije koji je postao duhovnikom. To što govorim nije samo administrativna činjenica, nego svjedočanstvo rasta, prepoznavanje dara i Božjeg vodstva; znak da je Bog u tebi pripremao nešto dublje i trajnije.
Tvoj svećenički život na šalatskom brijegu, temeljem izrečenih datuma dekreta koje su Ti povjerili biskupi naše Zagrebačke crkvene pokrajine, slobodno možemo reći, stavljen je pod majčinsku brigu Blažene Djevice Marije i zato u ovom euharistijskom slavlju želimo Bogu zahvaliti ponajprije što nam je dao Majku – nebesku, ali i Crkvu – našu zemaljsku majku na putu vjere, a potom zahvaliti i na Tvom zauzetom svećeničkom služenju, odgojiteljskom srcu i dubokoj duhovnoj empatiji kojima si ostavio neizbrisiv trag u životima generacija sjemeništaraca, ali i nas tvojih prijatelja koji smo preko Tebe osjećali Božju prisutnost koja je do nas dopirala po Tvojoj riječi, molitvama, pogledima, koracima, osjećajima; po Tvojoj ljudskosti. Upravo u toj i takvoj širini i povezanosti odjeknula je živa Božja riječ današnjeg misnog slavlja koja nas prosvjetljuje, unosi nadu i jača na zemaljskome putu; ona ista Riječ po kojoj je stvoren svijet i po kojoj je svaki čovjek pozvan u život; ona ista Riječ kojom je zahvaćen život i odgojiteljska služba našeg duhovnika Luke“, poručio je propovjednik.
Izlažući zatim biblijsko tumačenje liturgijskih čitanja samog blagdana, konstatirao je: „Braćo i sestre, danas, s odmakom od pet godina, smijemo reći da se pri imenovanju mladog svećenika Luke Premelča duhovnikom sjemeništaraca, ponovno dogodila znakovitost Božjega poziva i izabranja. Nije nedostajalo iznenađenja i drukčijih očekivanja. Ipak, u svemu je važno ne previdjeti srce tada pozvanoga u duhovničku službu. Usuđujem se reći da je upravo to srce bilo najviše iznenađeno. Poput Blažene Djevice Marije, svećenik Luka nosio je svijest o svojoj neznatnosti pred zahtjevnom službom. Njegova prožetost Marijinom pobožnošću, nutarnje prihvaćanje Božjega plana i ljubav prema Crkvi stopili su se još u njegovu mladomisničkom geslu: „Vjera bez djela – mrtva je!“ (usp. Jak 2,26). Dragi duhovniče Luka, hvala Ti u ime cijele zajednice Međubiskupijskog sjemeništa. Hvala Ti za Tvoju sabranost pred Presvetim, za Tvoje otvoreno uho i srce, za Tvoju strpljivost i savjete, za Tvoju vjernost pozivu. Hvala Ti što si bio duhovni pratitelj u pravom smislu – onaj koji ne vodi k sebi, nego prema Kristu. Kao što je Marija bila prisutna u dvorani Posljednje večere, tako si i Ti bio prisutan – često u pozadini, ali uvijek u molitvi, u savjetu, u konkretnom djelu ljubavi prema ovim mladim srcima koja traže put.
Kao duhovnik, bio si onaj koji sluša. Onaj koji ne sudi. Onaj koji vodi prema Kristu. Tvoji razgovori nisu bili formalnost, nego prostor milosti. Tvoja prisutnost nije bila glasna, ali je bila čvrsta. Mnogi su, upravo preko Tebe, otkrili Boga koji ne pritišće, nego podiže. Bio si oslonac sjemeništarcima, učenicima naše Nadbiskupske klasične gimnazije, naše Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica; bio si oslonac i nama – svećenicima. Meni osobno bio si i više od prvog suradnika. Bio si i jesi brat u svećeništvu, prijatelj u izazovima, i – ne manje važno – moj ispovjednik. Hvala ti, dragi Luka, za diskretnu, a duboku prisutnost. U vremenima kada je teško nositi odgovornost, Ti si znao biti riječ ohrabrenja. Kad je trebalo šutjeti – šutio si s poštovanjem. Kad je trebalo govoriti – govorio si s ljubavlju. Tvoja duhovnička služba protezala se i izvan ovih zidova. Uspio si povezati svjetove mladih srca koja traže smisao, i u svakome od njih ostavio si svjetlo vjere.
A sada, odlaziš u Rim, na studij pastoralne teologije. Ne odlaziš kao onaj koji bježi od stvarnosti, nego kao onaj koji se želi još više osposobiti za služenje Crkvi. I zato nas sve Tvoj odlazak raduje koliko i rastužuje. Dok se danas formalno opraštamo, neka nas sve obuzme zahvalnost: Crkva živi jer ima Majku – Mariju. No, Crkva živi i zato što ima duhovnike, svećenike poput Tebe, Luka, koji prepoznaju Božje djelovanje u skrovitosti i oblikuju nova zvanja s pažnjom, znanjem i ljubavlju. U znak zahvalnosti, želimo Ti darovati kip blaženog kardinala Alojzija Stepinca, uz prigodnu posvetu. Neka Ti on bude podsjetnik: da si izgrađivao mlade u vjeri; da si se borio za istinu tišinom, molitvom i svakodnevnom vjernošću. Neka Ti sveti Blaženik bude suputnik u Rimu, svjetionik u studiju i primjer da svetost počinje u vjernosti svakodnevici.
Dragi subrate Luka, Bogu zahvaljujemo za Tebe, a tebi zahvaljujemo za Boga koga si uprisutnjivao među nama po vjeri, nadi i ljubavi, po zagovoru Bezgrješne i blaženog Alojzija Stepinca. U ime cijelog Sjemeništa, u ime naših zajedničkih godina, HVALA TI za sve što si činio s nama i za nas! Ne opraštamo se kao stranci, nego kao braća koja znaju da se Božji putovi uvijek ponovno susretnu. Neka Te Majka Crkva vodi, neka Te Blažena Djevica Marija čuva, a Gospodin neka u Tebi i dalje ostvaruje čudesno djelo poziva snagom svoga Duha“, zaključio je rektor Pavlaković.
Ljepoti liturgije pridonijeli su sjemeništarci služenjem kod oltara, a sjemenišni zbor pod vodstvom prof. Božidara Ljubenka uzveličao je pjesmom ovo zahvalno slavlje.
Pri koncu misnog slavlja generalni duktor Ivan Sičaja izrekao je dosadašnjem duhovniku vlč. Premelču zahvalu u ime čitave sjemenišne zajednice, uručivši prigodni poklon kao znak priznanja za sve što je vlč. Luka činio u službi sjemenišnog odgojitelja u proteklih pet godina te mu zaželio mnogo uspjeha u daljnjem životu i pastoralnom radu.
Nakon svete mise i emotivne zahvale okupljenima vlč. Premelča, uslijedilo je zajedničko druženje sudionika u sjemenišnoj blagovaonici uz hranu i piće.
FOTO: Luka Ruf