Između neba i Grada – tihi koraci vjere na tornjevima zagrebačke katedrale sjemeništaraca Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu
Na spomendan svetoga Franje Asiškoga, u prijepodnevnim satima subote 4. listopada ove godine, sjemeništarci i odgojitelji Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu doživjeli su iskustvo koje će zauvijek pamtiti – uspon na vrhove tornjeva katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije, duhovnog i povijesnog srca Zagreba.
Na inicijativu rektora sjemeništa preč. Matije Pavlakovića ovaj jedinstveni posjet omogućio je rektor Zagrebačke katedrale i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zlatko Koren u dogovoru s inženjerima tvrtke „Spegra“ koja predano vodi radove na obnovi katedrale nakon razornog potresa iz ožujka i prosinca 2020. godine.
Opremljeni zaštitnim kacigama, šalatski sjemeništarci i odgojitelji započeli su svoje putovanje vožnjom liftom do visine od oko 100 metara. Pogled koji im se otvorio već tada ih je ispunio uzbuđenjem i zahvalnošću. ”Osjećaj kao da letiš iznad grada, a ispod tebe cijeli Zagreb!“, spontano je rekao jedan od njih. Na vrhu, među skelama koje privremeno okružuju tornjeve, otkrili su sasvim novu perspektivu, ne samo arhitektonsku, već i duhovnu. Tragovi potresa, pažljivo postavljene konstrukcije i umjetnički detalji govorili su im o stoljetnoj borbi i ustrajnosti Crkve koja, unatoč svim izazovima, uvijek nanovo raste i obnavlja se. Zagrebačka katedrala stoljećima je znak vjere, molitve i zajedništva. Do potresa je bila najviša građevina Zagreba s tornjevima visokim 108 metara, a danas, dok čekaju svoju obnovljenu puninu, tornjevi dosežu 74 metra uz željeznu konstrukciju koja čuva njihovu stabilnost. Sjemeništarci su s divljenjem gledali prema vrhu, zamišljajući trenutak kada će se tornjevi ponovno uzdići u svojoj izvornoj veličini.
Ovaj posjet nije bio samo avantura i susret s visinama. Bio je to trenutak molitve i tišine, trenutak u kojem su sjemeništarci mogli osjetiti duboku povezanost sa životom Crkve. ”Zamišljam kako su zvona stoljećima budila Zagreb…, a sada stojimo iznad njih”, rekao je jedan sjemeništarac, dirnut snagom i ljepotom prizora.
Na visinama, korak po korak po skelama, uz smijeh, šale i pokoji paničan pogled, sjemeništarci su uistinu doživjeli ”molitvu u visini”. Osjetili su kako katedrala nije samo kamen i arhitektura, nego živi znak vjere, nade i povjerenja u Boga.
Na završetku obilaska svaki je sjemeništarac načinio fotografiju s panoramom Zagreba u pozadini. Njihovi osmijesi svjedočili su o susretu s ljepotom, susretu povijesti, umjetnosti, hrabrosti i nadasve duhovnosti. Ova avantura na tornjevima zagrebačke prvostolnice ostavila je trajni trag u srcima sjemeništaraca. Bila je to prilika da izbliza osjete kako je katedrala, i u svojoj ranjivosti, simbol vjere i ustrajnosti, ali i snažan podsjetnik da je Crkva zajedništvo živog kamenja, pozvana trajno obnavljati se u Kristu.
Foto: Mihael Bučić/Luka Ruf