preč. Matija Pavlaković, rektor MSZ-a
Zahvalni govor na kraju slavlja Zlatne mise mons. dr. Jurja Batelje
Zagreb-Šalata; privremeni bogoslužni prostor svečane sjemenišne dvorane
26. listopada 2025. u 11 sati

 

Dragi mons. Jurju, preuzvišeni prelate Njegove Svetosti, cijenjeni kanoniče Prvostolnog kaptola zagrebačkog, poštovani generalni postulatore kauza svetaca Zagrebačke nadbiskupije, naš dragi negdašnji rektore, učitelju i prijatelju!

1. Danas je dan zahvalnosti, radosti i ponosa — ne samo za Vas osobno, nego i za nas, Vaše nasljednike, učenike i duhovne sinove. U ovom prostoru, koji je gotovo desetljeće bio i Vaš dom, odjekuje danas zahvalna pjesma Crkve: „Ti si, Gospodine, baština moja!” (Ps 16,5) — geslo koje ste izabrali kao zlatomisnik, ali i geslo koje opisuje cijeli Vaš svećenički život.

Gospodin Vam je doista bio baština i jedina sigurnost.

U Njemu ste našli i snagu i smisao, i nadahnuće i hrabrost, i u tihim godinama rektorskog služenja i u onim zahtjevnim danima kad ste vodili hrvatski narod prema spoznaji svetosti našega Blaženika, kardinala Alojzija Stepinca.

U svakom koraku Vašega poslanja prepoznavala se ona čvrsta vjera, duboka ljubav prema Crkvi i nepokolebljiva odanost svome narodu.

2. Kao rektor ovoga sjemeništa u periodu od 1998. do 2005., bili ste otac, učitelj i pastir naraštajima sjemeništaraca.

Ovdje ste utemeljili ozračje ozbiljnosti i molitve, ljubavi prema istini i ljepoti, ali i vedrine i bratskog zajedništva.

Mnogi svećenici diljem naše domovine i danas svjedoče da su u Vama upoznali čovjeka koji traži od sebe najviše, a drugima pomaže da otkriju ono najbolje u sebi.

S ljubavlju ste oblikovali mlade kandidate za svećeništvo, učeći ih da ne bježe od žrtve, da se ne boje istine i da ljube Crkvu svim srcem.

3. Dragi monsinjore, kad govorimo o Vašem životu, ne možemo ne spomenuti ono što Vas je osobito obilježilo: služenje istini o blaženom Alojziju Stepincu koji je upravo na današnji dan, prije 95 godina, zaređen za svećenika u Rimu. I zato mi je neizmjerno drago da sam izabrao ovaj datum sjemenišnog slavlja Vaše Zlatne mise i ne znajući za ovu ′svetu′ podudarnost.

Vaš neumorni rad, istraživanja, knjige, predavanja i svjedočenja u domovini i svijetu učinili su Vas čuvarom svetosti i braniteljem istine o hrvatskom kardinalu i mučeniku.

Zahvaljujući Vašoj ustrajnosti, ljubavi i znanstvenoj točnosti, Crkva u Hrvata i narod mogu danas s ponosom izgovarati ime svoga svetog Blaženika.

Kroz sve to pokazali ste da ljubav prema Bogu i ljubav prema domovini nisu dvije različite ljubavi, nego jedno srce koje kuca u ritmu istine i vjere.

Danas Vam želimo reći hvala — za Vašu vjernost Gospodinu, za Vašu mudrost i riječ koja i dalje poučava, za svaku molitvu i svaki čin ljubavi kojim ste gradili Crkvu.

Hvala što ste ostali poveznica između prošlih i novih naraštaja, što nas učite da svećeništvo nije karijera nego poslanje, da svetost nije iznimka nego poziv.

4. Dragi naš prelate Jurju,

kao znak naše zahvalnosti, ljubavi i poštovanja, dopustite da Vam u ime cijele sjemenišne zajednice — sjemeništaraca, odgojitelja, djelatnika i prijatelja — uručimo ovaj prigodni dar.

On je skroman u usporedbi s onim što ste Vi darovali Crkvi, ali je iskren znak našega poštovanja i zahvalnosti.

U njemu je utkano naše sjećanje, naše divljenje i naša molitva da Vas Gospodin obdari zdravljem, mirom i radošću na Vašem svećeničkom putu koji još uvijek obilno donosi plodove.

Neka Vas i dalje vodi i nadahnjuje Onaj kojemu ste cijeloga sebe predali — Krist, Svećenik vječni, a Blaženi Alojzije Stepinac, kojemu ste tolikih godina služili, neka Vas zagovara pred licem Božjim.

Dragi zlatomisniče, od srca Vam čestitamo — i s ponosom, ali i s puno zahvalne nježnosti, govorimo: Hvala Vam, naš rektore! Hvala Vam, mons. Batelja!

Ad multos annos! Živjeli!