Na poziv rektora zagrebačke katedrale i kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zlatka Korena šalatski sjemeništarci i odgojitelji animirali su u nedjelju, 12. travnja ove godine, misno slavlje u zagrebačkoj prvostolnici, s početkom u 10 sati.
Misno slavlje druge vazmene nedjelje, koja se u Crkvi slavi i kao „bijela nedjelja“ ili Nedjelja Božjeg Milosrđa, predvodio je duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu vlč. Matko Filipović.
Misna čitanja pokazala su koji je to put od nevjere k vjeri. Ono što je Toma vidio svojim očima – probadanje Isusovih nogu i ruku čavlima, otvaranje boka – ne dozvoljava mu povjerovati ostalima da su vidjeli onoga koji je razapet umro na križu. On ne želi vjerovati, jer ono što on traži jesu dokazi za razum, a ne vjera. Njegova vjera počiva na gledanju, pipanju, na čvrstom držanju. To nije niti iskustvo vjere, jer vjera kao iskustvo upravo je ne vidjeti, a ipak vjerovati. Toma upravo degradira vjerovanje; najprije želi vidjeti, ali se time neće zadovoljiti nego će željeti i opipati i na kraju sve shvatiti.
Vjera prelazi granice mojega i tvojega. Za nju je sve zajedničko. U njoj „radost i nada, žalost i tjeskoba svakoga čovjeka“ (usp. Gaudium et spes 1) postaju moje, dio mene. U radosti drugoga ja se radujem, u patnji drugoga ja supatim. U vjeri ne tražim što je moje i što bih sve mogao imati, nego razotkrivam što mi treba.
Blaženi oni koji vide i mogu opipati i dodirivati takvu vjeru koja proizlazi od Uskrsnuloga. Krista se ipak najbolje upoznaje, vidi i dodiruje kada čovjek dijeli s drugima – u svakom dijeljenju on je tu nazočan… Dolazi i kroz zatvorena vrata onima koji dijele…
Ljepoti misnog slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem u konventualnoj asistenciji, dok je liturgijsko pjevanje predvodio sjemenišni zbor pod vodstvom prof. Božidara Ljubenka, vanjskog suradnika u Sjemeništu.
Nakon euharistijskog slavlja sjemeništarci su zastali pokraj zemnih ostataka blaženog kardinala Alojzija Stepinca te molili molitvu za njegovo što skorije proglašenje svetim kao i na svoje osobne nakane, kako bi po njegovu zagovoru rasli u vjernosti Kristu, ljubavi prema Crkvi i u spremnosti na služenje svome narodu, a sve s ciljem učvršćivanja svoga poziva i ustrajanja na putu svećeničkog razlučivanja.
