Vlč. Koretić: „Ne radi se o tome da budemo nešto što nismo, nego da postanemo ono što trebamo biti!“

Na ponedjeljak trećeg vazmenog tjedna, 20. travnja ove godine, Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu ugostilo je petog u nizu župnikâ koji nastavljaju projekt započet 2017. godine, a vezan je uz svjedočenje duhovnoga poziva župnika sjemeništaraca svim članovima sjemenišne zajednice.

Vlč. Branko Koretić, župnik župe sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu (Sisačka biskupija) rado se odazvao pozivu rektora šalatskog sjemeništa preč. Matije Pavlakovića da u ovom mjesecu posvjedoči sjemeništarcima o svom svećeničkom putu. Vlč. Branko je za svećenika zaređen 2000. godine. Od 2017. u službi je župnika u Ivanić-Gradu te je ujedno i ponosni duhovni pratioc sjemeništarca treće godine Matie Bajrića.

Misno slavlje započelo je u 18 sati u privremenom bogoslužnom prostoru svečane sjemenišne dvorane, a u koncelebraciji vlč. Koretiću bili su sjemenišni odgojitelji preč. Matija Pavlaković i vlč. Matko Filipović.

Na početku slavlja rektor sjemeništa Pavlaković zaželio je dobrodošlicu vlč.Branku i izrazio zahvalnost što je, usprkos mnogih župničkih obveza, pronašao vremena da pohodi sjemenišnu zajednicu na zagrebačkoj Šalati. Ujedno mu je, u ime čitave zajednice, čestitao i nedavni srebrni svećenički jubilej – 25. obljetnicu od svećeničkog ređenja koju je slavio prošle godine.

U svojoj homiliji, nadahnutoj evanđeljem dana Evanđelje po Ivanu (Iv 6, 22–29), vlč. Koretić je povezao evanđeosku poruku o vjeri u Kristovu riječ s vlastitim duhovnim putem i pozivom na svećeništvo. Govorio je o važnosti slušanja i prihvaćanja Božje riječi koja, kada se istinski čuje, preobražava čovjeka i vodi ga prema onome što je Bog za njega zamislio. Istaknuo je kako bez otvorenosti toj riječi život ostaje prazan i bez dubljeg smisla, dok njezino prihvaćanje donosi nutarnji mir, radost i ispunjenje.

Kroz primjer svetog Stjepana naglasio je vjernost istini unatoč nepravdama i optužbama, pozivajući sjemeništarce da i sami budu hrabri svjedoci istine u svakodnevnom životu. U osobnom svjedočanstvu opisao je svoj put razlučivanja poziva, ističući kako Božji plan često nadilazi ljudske želje i očekivanja, ali donosi dublji smisao i zadovoljstvo.

Posebno je naglasio važnost duhovne formacije, zajedništva i izgradnje karaktera, kao i potrebu da čovjek svakodnevno traži Božju volju kroz molitvu, sakramente i služenje drugima. Upozorio je na opasnost površnog življenja „za prolazno“, potičući na rad za „hranu koja ostaje za život vječni“, kako uči sâm Isus Krist.

Zaključno, poručio je da pravi uspjeh ne leži u vanjskim postignućima, nego u vjernosti Božjem pozivu i življenju istine, jer jedino takav život donosi trajnu radost, mir i puninu.

Na koncu misnoga slavlja prečasni rektor zahvalio je vlč. Branku na spremnosti i odazivu uručivši mu prigodni poklon te mu preporučio čitavu sjemenišnu zajednicu u molitvu kako bi u budućnosti povjereni mladići ostvarili se kao dobri ljudi i kršćani, a ako je volja Božja i sveti svećenici.

Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem i pjevanjem uz orguljašku pratnju sjemeništarca drugaša Lovre Bukvića.

Po završetku misnoga slavlja nastavilo se druženje odgojitelja, sjemeništaraca i gostujućeg župnika u sjemenišnoj blagovaonici, a novi susret ovakvog tipa predviđen je za idući mjesec.

Susretu je nazočila i uršulinka s. Beata Prkačin, vanjska suradnica sjemenišne zajednice.