U petak, 12. svibnja ove godine, u župi Prečistoga Srca Marijina u Ilovi, Sisačka biskupija, na poziv vlč. Tomislava Kolara, upravitelja župe, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, preč. Matija Pavlaković, zajedno sa trojicom sjemeništaraca predvoio je misno slavlje prigodom proslave blagdana sv. Leopolda Bogdana Mandića, svećenika kapucina, u istoimenoj kapeli u Husajinu, filijalnoj crkvi župe Ilova.
Slavlje je započelo svečanom procesijom s kipom svetog Leopolda ulicama mjesta do istoimene crkve. U procesiji su sudjelovali članovi DVD-a Husajin, članovi KUD-a te mnoštvo vjernika istoimenog sela. Slavlju su se pridružili i gradonačenik Kutine, gdin. Andrija Rudić sa suradnicima te predstavnici različitih političkih stranaka, pokreta i udruga.
Nakon završenog procesionog hoda, započelo je slavlje Svete mise koju je predvodio preč. Rektor u koncelebraciji sa domaćim župnikom, a liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor. Na samom početku slavlja rektor je izrazio veliku radost što je danas dionik ovog susreta, tim više što smo netom završili Izvanredni jubilej milosrđa, a relikvije ovoga svetca pohodile su i grad Zagreb te smo tako osjetili radost Božjega milosrđa u našoj domovini.
Govoreći o svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću na temelju misnih čitanja, rektor je potaknuo okupljeno mnoštvo da poput ovoga “svetca ispovjedaonice” postanu “oko i ogledalo”:” … to su dva govorljiva pojma za sv. Leopolda. Imajući oko za veličinu čovjeka čiji je život prekrila težina grijeha, postao je neumornim služiteljem ljepote, postao je dobrim pastirom ili kako kaže grčki tekst za Isusa – lijepim pastirom. U skučenosti svoje ispovjedničke sobice, u načinu življenja koji po zemaljskim kriterijima nije značio puno, jer je bio neprimjetan, Bog se orazio u njemu novom veličinom (usp. Ivan Pavao II. u homiliji slavlja kanonizacije 16. listopada 1983.) Njegovo služenje nedvojbeno puno govori nama svećenicima, ali govori svakomu kršćaninu o načinu tako bliske svetosti. Nije ostavio velika teološka djela, nije ljude zadivio širinom kulture, nije poduzeo velike socijalne pothvate. Njegova je veličina u darivanju, u tišini, skrovitosti i poniznosti. Postao je svetac novoga proroštva za današnjicu. Danas je teško naći ljude na njihovim mjestima. On je uvijek bio na jednome mjestu. Ljudi su to znali. Spreman i nasmiješen, razborit i umjeren, pun razumijevanja i sućuti. Kako je tijekom kanonizacije spomenuo sveti papa Ivan Pavao II., on je znao samo jedno – ispovijedati. Čovjek jednoga mjesta, ‘jednoga znanja’, ali svevremen. Imao je ideal proći zemljom poput oblaka koji za sobom ne ostavlja traga, kad bi to bilo moguće. Budući da je znao da to nije moguće, i da mora ostaviti trag, odlučio se ostaviti nasmijan trag. Nasmiješeni oblak hrvatske svetosti – tako ga se usuđujem nazvati. Kako nam je samo potreban takav trag, posvuda.”
Pri koncu misnoga slavlja svjedočanstva o svom duhovnom pozivu dali su sjemeništarci: Petar Vuković iz Zagrebačke nadbiskupije te Gabrijel Pezić iz Sisačke biskupije, obojica ovogodišnji prvaši. Za izvještaj sa ovoga slavlja pobrinuo se naš sjemenišni fotograf, trećaš Tomislav Polak, sjemeništarac Sisačke biskupije.
Na kraju Slavlja, prečasni Rektor zahvalio je na pozivu te udjelio prigodne promidžbene poklone o sjemeništu gospodinu župniku, predsjedniku DVD-a Husajin te gradonačelniku Kutine, sa željom da ova euharistija potakne mlade kutinskoga kraja, po zagovoru svetoga Leopolda i Sluge Božjega Bonifacija Pavletića, skorašnjeg Kutinskog blaženika, na još veću molitvu za sveta duhovna zvanja.
Program proslave nastavio se u ugodnoj atmosferi ispred crkve kojeg je animirao mjesni KUD, a čitava proslava nastavila se kasnije u Društvenome domu uz hranu i piće.
