U subotu i nedjelju, 20. i 21. svibnja 2017. godine, naša sjemenišna zajednica imala je posljednju duhovnu obnovu u ovoj školskoj i vjeronaučnoj godini koju je predvodio vlč. Boris Jozić, župni vikar u župi Svetog Petra ap. u Zagrebu/Vlaška, na čijem teritoriju se nalazi i naše Sjemenište.
S nama su ovoga vikenda bila i dvanaestorica osmaša koji razmišljaju o dolasku u našu zajednicu iz sljedećih župa: sv. Petar ap.-Zagreb, sv. Kvirin – Zagreb/Pantovčak, sv. Jelena Križarica-Zabok, Isusovo Uskrsnuće-Sesvetski Kraljevec, sv. A. Padovanski-Sesvetska Sela, Presveto Trojstvo-Veliko Trojstvo i sv. Ivan Pavao II.-Petrinja.
Vlč. Boris nam je ispričao svoje svjedočanstvo te nam ispričao priču o tri bijele ljubavi: Euharistiji, Papi i Mariji. Svaku od te tri ljubavi je objasnio na primjeru svoga života. Rekao je da sjemeništarac mora žuditi za susretom sa Isusom prisutnom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, mora voljeti Svetoga Oca- Papu te da često mora razgovarati s našom Nebeskom Majkom Marijom koju je nazvao Gospa od Pouzdanja. Nakon nagovora sjemeništarci i osmaši imali su kratko pokorničko bogoslužje, a nakon pokorničkog bogoslužja imali smo priliku i za sakrament pomirenja. Budući da smo u mjesecu svibnju, mjesecu posvećenom našoj Nebeskoj Majci, za vrijeme ispovijedi molili smo svetu krunicu. Uslijedila je Sveta Misa u kojoj nam je predvoditelj duhovne obnove rekao kako su čuda moguća, samo ako vjerujemo u njih. Navečer smo gledali film koji govori o čudima, a kao kruna prvoga dana duhovne obnove imali smo u našoj sjemenišnoj kapeli uru klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu.
U nedjelju ujutro svi smo zajedno izmolili jutarnju molitvu časoslova u našoj kapelici. Nakon doručka naši osmaši su sa svojim “šerifima” prošetali Zagrebom. Također, u našoj bazilici danas su po prvi put u svojem životu naši prvopričesnici primili Gospodina u svoja srca iz ruku našega rektora, preč. Matije Pavlakovića.
Nakon ručka, osmaši su zaigrali žestoku nogometnu utakmicu protiv naših sjemeništaraca pokušajući ih pobijediti, ali im to ovaj put nije uspjelo. Nakon nogometa, osmaši su polako otišli svojim obiteljima. Mnogi od osmaša izrazili su želju da dogodine postanu naši sjemeništarci, pa ih sve preporučamo u vaše molitve!
