Don Mikulić: “Bez Boga smo ništa. Bez njegove snage ne možemo. Ali Bog Duha ne daje na mjeru i neće nas napustiti.”

U ponedjeljak, 18. svibnja ove godine, Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu ugostilo je šestoga u nizu župnikâ koji nastavljaju projekt započet 2017. godine, a vezan je uz svjedočenje duhovnoga poziva župnika sjemeništaraca svim članovima sjemenišne zajednice.

Don mr. Zvonimir Mikulić, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na Belafuži u Zadru (Zadarska nadbiskupija) rado se odazvao pozivu rektora šalatskog sjemeništa preč. Matije Pavlakovića da u ovom marijanskom mjesecu posvjedoči sjemeništarcima o svom svećeničkom putu. Don Mikulić je za svećenika Zadarske nadbiskupije zaređen 2014. godine. Nakon nekoliko različitih poslanja u Nadbiskupiji, od 2021. u službi je župnika na Belafuži u Zadru te je ujedno i ponosni duhovni pratioc dvojice sjemeništaraca: drugaša Lovre Bukvića i trećaša Mihaela Bučića.

Misno slavlje započelo je u 18.00 sati u privremenom bogoslužnom prostoru svečane sjemenišne dvorane, a u koncelebraciji don Mikuliću bili su sjemenišni odgojitelji preč. Matija Pavlaković i vlč. Matko Filipović.

Na početku slavlja rektor sjemeništa Pavlaković zaželio je dobrodošlicu don Zvonimiru i izrazio zahvalnost što je, usprkos mnogih župničkih obveza, pronašao vremena da pohodi sjemenišnu zajednicu na zagrebačkoj Šalati.

U svojoj homiliji don Mikulić je, tumačeći evanđeoski ulomak iz Evanđelje po Ivanu (Iv 16, 29-33), istaknuo ljudsku slabost i nestalnost, naglasivši kako čovjek često ovisi o svojim osjećajima i trenutačnim raspoloženjima, ali da prava sigurnost dolazi iz pouzdanja u Boga. Govoreći o razdoblju između Uzašašća Gospodinova i Duhova, pozvao je okupljene na ustrajnu molitvu Duhu Svetomu i na dublje upoznavanje Božje riječi, osobito kroz Djela apostolska.

U osobnom svjedočanstvu govorio je o svome putu prema svećeničkom pozivu, odrastanju u brojnoj vjerničkoj obitelji te snažnom utjecaju svetoga pape Ivana Pavla II. na njegov duhovni život. Prisjetio se unutarnjih borbi, nesigurnosti i strahova kroz mladost, ali i trenutaka u kojima je sve jasnije prepoznavao Božji poziv. Posebno je istaknuo važnost molitve, sakramenata, euharistijskog klanjanja i duhovnog vodstva, naglasivši kako Bog čovjeka postupno vodi i nikada ga ne napušta.

Govoreći o iskustvu bogoslovije i kasnijeg svećeničkog života, propovjednik je naglasio kako svećenički poziv nije usmjeren samo na osobnu sreću nego prvenstveno na služenje drugima. Istaknuo je ljepotu duhovnog očinstva, rada s mladima i važnost otvorenosti u duhovnom životu, upozorivši na opasnost zatvorenosti i skrivanja vlastite nutrine. Zaključio je poticajem da svakodnevno tražimo Božju snagu i ostanemo vjerni Kristu koji poručuje: „Hrabri budite, Ja sam pobijedio svijet.“

Na koncu misnoga slavlja prečasni rektor zahvalio je don Mikuliću na spremnosti i odazivu uručivši mu prigodni poklon te mu preporučio čitavu sjemenišnu zajednicu u molitvu kako bi u budućnosti povjereni mladići ostvarili se kao dobri ljudi i kršćani, a ako je volja Božja i sveti svećenici.

Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem i pjevanjem uz orguljašku pratnju negdašnjeg sjemeništarca, a sada studenta teologije Marka Pratljačića.

Po završetku misnoga slavlja nastavilo se druženje odgojitelja, sjemeništaraca i gostujućeg župnika u sjemenišnoj blagovaonici, a novi susret ovakvog tipa predviđen je za početak nove školske i sjemenišne godine 2026./27.

Susretu je nazočila i uršulinka s. Beata Prkačin, vanjska suradnica sjemenišne zajednice.