U nedjelju, 29. listopada ove godine, u župi Pohoda BDM u Vinagori, na poziv vlč. Dragutina Gerecija, upravitelja župe i rektora svetišta, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, preč. Matija Pavlaković, zajedno sa trojicom sjemeništaraca, predvodio je misno slavlje prigodom Nedjelje zahvalnice za Božja dobročinstva i hodočasničku godinu, u svetištu Majke Božje Vinagorske.
Misno slavlje započelo je u 11.30 sati, a predvodio ga je preč. Rektor u koncelebraciji s vlč. Franjom Mezakom, župnikom u župi svetoga Jurja u Desiniću te domaćim župnikom, a liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor mladih pod vodstvom sestara Podhraški.
Na samom početku slavlja Rektor je izrazio veliku radost što je danas dionik ovog susreta i hodočašća te je pozvao okupljene vjernike na promišljanje o današnjem Evanđelju koje progovara o dvije zapovijedi ljubavi. Posebno je naglasio da molimo Gospodina za milost da u današnjem susretu s euharistijskim Isusom dopustimo Božjoj ljubavi da nas dotakne, kako bismo postali prijenosnici i širitelji ljubavi koja spašava čovjeka i sav svijet.
Aktualizirajući nedjeljna misna čitanja u povezanosti sa Nedjeljom zahvale za Božja dobročinstva, u svojoj homiliji, između ostaloga, Rektor je naglasio:” Zapovijed ljubavi prema čovjeku konkretno ostvaruje ljubav prema Bogu. I Božje se prvenstvo čini vidljivim u priznavanju čovjekovog prvenstva. Sv. Augustin ovo tumači na sljedeći način: „Ljubav prema Bogu je prva po zapovijedanju, dok je ljubav prema čovjeku prva po izvršavanju.“… Danas u ovome svetištu zahvaljujemo za plodove zemlje i hodočasničku godinu netom završenu. Posvješćujemo si da po mnogim darovima koje mi primamo od Božjeg stvaranja i donosimo na oltar, kako smo svi obdareni. Temeljna jednakost povezuje snažno naše ljudsko biće, jer smo stvoreni na sliku Božju. Zemlja nam je zajednički povjerena da je izgrađujemo i štitimo. Plodovi i darovi zemlje su izraz božanske dobrote. Bogu darovatelju svih darova vrijedi naša hvala i slava! “Jer, tko tebi daje prednost? Što li imaš što nisi primio? A ako si zbilja primio, što se ponosiš kao da nisi primio?” (1 Kor 4,7). Zahvalnost je jedan sveopći životni stav koji nam daje da zamijetimo to lijepo i dobro u svijetu i u našem životu. Tko je stalno nezadovoljan i svemu i svakomu prigovara, otežava i sebi i drugome život. On otima samom sebi radost koja mu dnevno pripada. Kako je to s ispitima i patnjama, sa teškoćama života? Pogled na Isusov križ i uskrsnuće pokazuje nam, da posljednja riječ u Božjem stvaranju nije određena kroz negativno. Naš Gospodin i Otkupitelj baš je došao u ovaj svijet da bi nas otkupio od moći grijeha i darovao nam svako dobro u punini-ovdje na zemlji na način onih darova za koje mi danas zahvaljujemo i jednom na neprolazan način u vječnom božjem kraljevstvu, u nebu. Mi danas ne želimo zahvaliti samo za to što pred sobom vidimo-za plodove zemlje i ljudskoga rada, nego također za mnoga dobra koja dnevno doživljavamo, koja nam iskazuju dobri ljudi i Bog. Zdravlje, tijelo i život, dobri prijatelji, obitelj, rođaci, zvanje, hrana, odjeća i stan, duhovna i kulturna dobra, blago vjere, sakramenti-to i još puno više uključeni su u našu hvalu, kada slavimo svetu misu koja je označena kao “euharistija”, a što doslovno znači “zahvaljivanje”. Osobiti izraz zahvalnosti je molitva kod stola. Možda je možemo ponovno uvesti u našim obiteljima gdje je zaboravljena. I ne treba tu puno razmišljati, jer konačno svi mi, sve što imamo, primili smo od Gospodina, našega Stvoritelja.
Pri koncu misnoga slavlja svjedočanstva o svom duhovnom pozivu dali su sjemeništarci: Aron Čeke iz Đakovačko – osječke nadbiskupije te Antonio Ljevar iz Sisačke biskupije, obojica učenici trećega razreda Tehničke škole u Zagrebu. Za izvještaj sa ovoga slavlja pobrinuo se trećaš Emanuel Bukovec, sjemeništarac Varaždinske biskupije.
Na kraju Slavlja, prečasni Rektor zahvalio je na pozivu te udjelio prigodne promidžbene poklone o sjemeništu gospodinu župniku i upravitelju svetišta, sa željom da ova euharistija potakne mlade vinagorskog kraja, po zagovoru Majke Božje Vinagorske, na još veću molitvu za sveta duhovna zvanja koja u ovom kraju nikada nisu izostala.
Nakon svete Mise nastavili smo ugodno druženje uz obiteljski stol u župnoj kuriji te u popodnevnim satima razgledali centar Vinagore te negdašnji samostan sestara Blažene Marije od propetoga Isusa Petković koji se nalazi u blizini ovog zagorskog prošteništa.
