Naše je Sjemenište, na svetkovinu Svih Svetih, održalo svečano misno slavlje, s početkom u 11.00 sati, u kripti crkve sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkoj Šalati. Misno slavlje predvodio je rektor Sjemeništa, preč. Matija Pavlaković, a s njim je na misi sudjelovao i domaći sin Šalate, bogoslov V. godine, Ante Bojanić.
Iako je ova svetkovina neradni dan u našoj domovini i mnogi sjemeništarci, osobito iz bližih krajeva, uputili su se svojim kućama, kako bi u obiteljskom zajedništvu proslavili današnji Blagdan, nekolicina sjemeništaraca iz Đakovačko – osječke nadbiskupije, Bjelovarsko – križevačke, Varaždinske i Sisačke biskupije ostala je u Sjemeništu te su, u zajedništvu s rektorom, slavili Sve Svete, a ostali dio slobodnog vremena iskoristili su za ono što najviše vole – “učenje”!
U svojoj propovijedi, preč. Pavlaković, okupljenom narodu je, između ostalog, naglasio:” Radostan je ovaj dan jer su sveti „evanđelje koje je postalo tijelom“. Sveti nam dolaze ususret i danas, u skladnome orkestru, glasno govore da je evanđelje moguće živjeti, da su blaženstva prostor darovane ljepote čovjeka. To nam osobito govore sveci koji dolaze iz najponiznijih ozračja, koji su – nadahnuti i blaženstvima – znali živjeti krotkost, strpljivost, opraštanje i nadu. Znam da ste ih susreli; znam da ih poznajete i u prostorima koji možda nisu izričito prožeti kršćanskom vjerom, nego su trag vala ljubavi, potaknute Duhom. Kada susretnemo takve ljude, evanđelje koje nam je djelovalo odviše zahtjevno, nedostižno u moralnoj savršenosti, postaje bliskim, vjerodostojnim, našim. Sveci su izrasli u evanđelje po svojim djelima, osmjesima, suzama, po sposobnosti življenja jednostavnosti. No, sveci nam daruju još jedan dar. Ne samo da se evanđelje može živjeti, nego je evanđelje vrelo radosti. Svetost je škrinja radosti. O tome govore blaženstva. Prepoznajemo radost svetosti. Ona nije odviše bučna; više je nalik sabranosti, čuvana i darivana kao neizreciva blizina mira. Pored zbiljskih svetaca, taj se radosni mir može udahnuti. On je nalik povjerenju, usprkos bolnim životnim događajima; mir je to koji dopire do nas i onda kada nas smrt odijeli od takvih ljudi. Oni su spremni otkriti nam tajnu radosti.”
Pri koncu homilije ustvrdio je:” … Kao Crkva danas ponavljamo onima koji nas možda i s podsmijehom pitaju: gdje je vaš Bog; kakav je vaš kršćanski svijet?! Želite li vidjeti ljepotu kršćanskoga svijeta, prošetajte vrtom utjelovljene svetosti. Iako smo puno puta daleko od njega, zbog svoga grijeha, mi ispovijedamo takav svijet. Današnjica je uvelike zaboravila te najveće ljudske prijatelje. U ime oholosti koja si je prisvojila i sama pridala ime napretka i prosvjećenosti, naše je doba brzo odbacilo anđele i svete te stvorilo druge oslonce koji se tako lako pretvore u nesigurnost i razočaranje. Svijet kojemu se radujemo nosi pečat svetih. Samo je jedna prava tuga danas u svijetu – ne biti svet!”, zaključio je Rektor.
Ovo misno slavlje je svojim pjevanjem uzveličao naš zbor sjemeništaraca popraćen sviranjem orgulja našeg maturanta Vedrana Jakića, a ljepoti slavlja kod oltara pridonijela je i svečana asistencija šalatskih sjemeništaraca pod vodstvom ceremonijara – maturanta, Timoteja Inkreta.
Broj vjernika na današnjem slavlju nije bio toliko impozantan kao inače, jer se naše Sjemenište nalazi u blizini groblja Mirogoj pa su, stoga, mnogi iskoristili današnji lijepi dan za pohod počivalištima svojih najmilijih i misnim slavljima koja će se na tim mjestima održavati.
