–Rektor predvodio prvi dan trodnevnice za župnu svetkovinu-

               U subotu, 11. studenoga ove godine, u župi sv. Nikole Tavelića u zagrebačkoj Kustošiji, na poziv župnika vlč. Božidara Tenšeka, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, preč. Matija Pavlaković, zajedno sa sjemeništarcima i odgojiteljima, predvodio je misno slavlje trodnevne duhovne pripreme pred istoimeni župni blagdan, s početkom u 18.30 sati.

Prije samoga euharistijskog slavlja, u 18.00 sati, sjemenišna je zajednica zajedno sa župnom zajednicom otpjevala I. večernju molitvu časoslova Božjega naroda 32. nedjelje u crkvenoj godini. Predvodio ju je vlč. Petar Mlakar, duhovnik sjemeništa, a na pjevanoj svečanoj molitvi časoslova asistirali su ministranti sjemeništarci: Petar Vuković, Bernard Bisaki, Gabrijel Pezić, Marin Ivica Feljan i Patrik Kolaković te solisti sjemeništa Kristijan Grabovac i Luka Celić. Glazbenu pratnju na orguljama je vršio sjemeništarac Vedran Jakić, maturant.

Euharistijsko slavlje predvodio je preč. Rektor u koncelebraciji s vlč. Božidarom Tenšekom, župnikom župe sv. Nikole Tavelića u zagrebačkoj Kustošiji, vlč. Petrom Mlakarom, duhovnikom u sjemeništu te vlč. Matom Malekinušićem, prefetkom I. i II. godine sjemeništa, a liturgijsko pjevanje animirao je sjemenišni zbor pod vodstvom prof. Božidara Ljubenka, orguljaša već spomenute župe i profesora glazbe sjemenišne zajednice sa Šalate. Euharistijsko slavlje svojim ministriranjem uzveličali su sjemeništarci, a posebno je okupljene vjernike oduševio zvuk tamburica tamburaškog orkestra koji, od ove godine, ima zapaženu ulogu unutar Sjemeništa.

Na samom početku slavlja Rektor je izrazio veliku radost što je danas mogao biti dionik ovog slavlja te je pozvao okupljene vjernike na promišljanje govoreći: “I danas, kao i svake godine o blagdanu našega sveca sv. Nikole Tavelića, započinjući trodnevnu duhovnu pripravu za njegovu svetkovinu u dragoj nam Kustošiji, Crkva želi da netom slušane evanđeoske riječi, koje je Isus upravio svojim učenicima i mi, uvijek nanovo i večeras čujemo. Da ih čujemo usred ove zaglušujuće buke svijeta, koja nam puni ne samo uši nego i srce i dušu, pa Riječ Božju sve manje čujemo i razabiremo. I sve je manje dosljedno slijedimo. I sve manje na njoj kao „na čvrstoj stijeni gradimo kuću svoga života, kao mudri ljudi“, kako reče Isus.”

U svojoj propovijedi, vezujući se na evanđeoski tekst iz Matejeva evanđelja (Mt 16, 21 – 27), a govoreći o sv. Nikoli Taveliću, Retkor je, između ostalog, naglasio: „Idi za mnom“ to je poziv kojim Isus poziva svoje učenike. Često ga je izgovarao, ponavljao, molio svoga Oca i cijeloga života čeznuo da mu se ljudi odazovu. Zato je uložio sav svoj život. Zato je prihvatio trpljenje, osudu, prezir, raspeće na križ, smrt i grob.., pa i ono: „svi ga ostaviše!“ Ali, to je bio Kristov put u uskrsnu pobjedu, put u mir punine života. Bog je tako u Kristu „stvorio novoga čovjeka i čovječanstvo, i novu zemlju, novo Kraljevstvo kome neće biti kraja.“ To je smisao i konačni cilj Kristova Puta. To je Božji dar, to je šansa koju je Krist ponudio svakom čovjeku: „Idi za mnom!“ Sveti Nikola Tavelić je svom dušom i oduševljenjem prihvatio taj dar Božji, tu životnu šansu, tu ponudu i poziv da u zajedništvu s Kristom živi svoj život, da ide Kristovim putem. Od rođenja u Šibeniku, potom u Bosni, sve do mučeničke smrti u Jeruzalemu, po kojoj je ušao u život vječnoga zajedništva s Trojedinim Bogom i sa svima svetima. Tako On evo živi i među nama kao naš sveti zagovornik i svjedok Božji … Imamo li smjelosti priznati da mi kršćani danas sve više zanemarujemo taj temeljni Kristov poziv da kroz svoj život idemo za njim i s njim… Da olako idemo putovima koje nam nudi svijet kao „nove, moderne, suvremene putove“, pa zanemarujmo kršćanski put, jer je on, kako kažu zastario i potrošen…Treba nam klečati i moliti Boga za našu vjeru i za vjeru našega naroda. Treba nam stajati i pred našim svecima, zagovornicima, koji su ostali postojani u vjernosti Bogu i narodu. Pred svetim Nikolom (Tavelićem), bl. Miroslavom (Bulešićem), bl. Alojzijem (Stepincem)… Pred onima koji su bili svjedoci životvorne snage vjere, istine i Duha Božjega. Koji nisu popuštali pred optužbama, nisu bježali kukavički, niti ulazili u pogodbe i trgovanja sa zloduhom svijeta, nego su se postojano uzdali u snagu Božje milosti, istine i ljubavi sve do herojskog mučeništva. Imamo li snage skrušeno priznati da sve lakše dopuštamo da nas privuče „suvremeni relativizam“ (može ovako i onako) pa se pogađamo oko životnih vrjednota. Da sve više zanemarujemo kršćanski nauk i kršćanski moral i smjernice učiteljstva Kristove Crkve… Treba nam svakodnevno žarko moliti da naš kršćanski život u našim obiteljima, u profesiji…, u našoj domovini, u gradu i selu.., da naša društvena i politička zauzetost i naši izbori budu čvrsto utemeljeni pa onda i pokretani evanđeoskim načelima, a ne načelima svijeta bez Boga ili protiv Boga… Ta su pitanja s velikom odgovornošću postavljali i sv. Otac Ivan Pavao, i Benedikt i sada Papa Franjo.”

Završavajući propovijed, Rektor je podijelio sa okupljenim vjernicima i jedan doživljaj koji je mnoge potaknuo na razmišljanje: “Ovih dana čitao sam doživljaj jednoga liječnika: „Stariji je Gospodin, čekao u mojoj ordinaciji red za previjanje i stalno pogledavao na sat. Molio me da ga primim što prije, jer mu se jako žuri u starački dom na doručak sa suprugom. Raspitivao sam se kako je njezino zdravlje. Rekao mi je da je ona tamo već duže vrijeme i da ima tešku (Alzheimerovu) bolest. U razgovoru sam ga upitao hoće li se njegova žena ljutiti ako malo zakasni. Odgovorio mi je da ona više ne zna tko je on i da ga već 5 godina ne poznaje. Bio sam iznenađen i upitao ga: „A vi i dalje idete svakoga jutra kod nje, iako ona ne zna tko ste!? Nasmijao se, potapšao me po ruci i rekao: „Ona me ne zna, ali ja nju znam.“Naš svijet sve manje pozna svoga Boga. Mnogi ga uopće ne poznaju… Možda se i nama dogodi da ga često ne prepoznajemo. Ali, braćo i sestre, On nas poznaje, sigurno! Svakoga osobno. I dolazi nam ususret, svakodnevno! Liječnik je zapisao: „Tijelom su mi prošli trnci. Jedva sam napustio ordinaciju, i rekao sam sebi. „To je ljubav kakvu želim i kakva mi treba!“, zaključuje propovjednik.

Pri koncu misnoga slavlja svjedočanstva o svom duhovnom pozivu dali su sjemeništarci: Marko Štefanov, maturant iz Varaždinske biskupije te Ivan Prpić, sjemeništarac II. razreda iz Đakovačko – osječke nadbiskupije.

Na kraju Slavlja, prečasni Rektor zahvalio je na pozivu te udjelio prigodne promidžbene poklone o sjemeništu gospodinu župniku, sa željom da ova euharistija potakne mlade kustošijske župe, na još veću molitvu za sveta duhovna zvanja.

Nakon svete Mise nastavili smo druženje u prostorijama župne kuće proslavljajući Martinje uz bogat blagdanski stol.