Na poziv župnika zagrebačkih Remeta, oca karmelićanina Antonia Maria Čirka, na 32. nedjelju kroz godinu, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, preč. Matija Pavlaković, zajedno sa čitavom sjemenišnom zajednicom, predslavio je s vlč. Petrom Mlakarom, duhovnikom sjemeništa, misna slavlja u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, a ujedno i zagrebačkom Marijanskom svetištu u Remetama.
Misno slavlje s početkom u 10.30 sati predslavio je preč. Matija Pavlaković, rektor Sjemeništa, a u koncelebraciji su sudjelovali vlč. Petar Mlakar, duhovnik Sjemeništa i o. Antonio Mario Čirko, župnik svetišta.
Preč. Pavlaković u svojoj je homiliji istaknuo: “Središnja misao današnjega navještaja Radosne vijesti izrečena je rečenicom: Bdijte, dakle, jer ne znate ni dana ni časa. Prema svemu što nam je objavio jasno je da Isus želi da budemo sretni, da budemo dio radosti njegova slavlja. Baš zato zvuče grubo riječi zaručnika: Ne poznajem vas. U Bibliji poznavati nekoga uključuje cjelinu bića, ne samo spoznaju razumom, nego i osjećaje, ljudsku nutrinu. Tako da ne prepoznati nekoga, ne poznavati ga znači odijeljenost. Rekli bismo da se djevice jedne od drugih po vanjštini ne razlikuju. A ipak, radi se o nepoznavanju. Jer, u dubini života nešto nedostaje, jer nutrina ne progovara nečim što je važno. Izgubljen je smisao poziva na gozbu. On ne odjekuje u nutrini. Premda je ova prispodoba složena i nudi prostor za mnoštvo tumačenja, čini se da je ulje koje nedostaje zapravo pokretačka snaga koja čovjeka usmjerava prema susretu s Bogom u radosti. … U prispodobi smo čuli da su sve djevice, bez razlike, zadrijemale i zaspale. Bog zna da smo krhki i da svi možemo zadrijemati, poput apostola u Getsemanskome vrtu, kad je bilo najvažnije bdjeti. No, razlika postoji. Ona je u ulju. Tako se čini da Isusov poziv na budnost nije vezan toliko uz našu krhkost i umor koji nas svladava na životnome putu, nego uz pribavljanje ulja. Slobodno možemo reći da se mudre od ludih nisu razlikovale po vanjštini, niti po spavanju, nego po nečemu što istinski razlikuje ljude, a to je ljubav. Njih pet je imalo vjeru, ali su bile nepokretne, bez djela; imale su oduševljenje, ali bez čvrstoće; nosile su osjećaje da bi nešto trebalo mijenjati, ali nedovoljno snage za obraćenje. Ali ne smijemo biti prestrogi prema njima, jer moramo prije svega vidjeti sebe. One koje su nazvane ludima, barem su čekale Zaručnika, a mi se ponašamo toliko puta kao da Zaručnik ni ne postoji. Ostavile su svjetiljke bez ulja, a mi kao da više nemamo ni svjetiljke. One ponizno mole malo ulja i kad ga ne dobivaju traže ga dalje; a u našoj sadašnjosti ili se nikoga ništa ne moli ili se nasilno uzima ono što nekomu treba. One mole da budu primljene na nebesku gozbu, a mi raspredamo o tome postoji li uopće nebo. Nismo li puno luđi od ludih djevica?”, zaključuje propovjednik.
Misno slavlje za mlade u 12.00 sati predvodio je vlč. Petar Mlakar, duhovnik Sjemeništa, u koncelebraciji sa rektorom Sjemeništa i župnikom Svetišta.
U svojoj propovijedi vlč. Duhovnik, osvrnući se na nedjeljno evanđelje, istaknuo je: “Iz Gospodinove prispodobe moguće je iščitati tri poruke: 1) poziv na budnost, 2) u životu se ne može sve kupiti ili posuditi; 3) moguće je zakasniti i ne ući u svadbenu dvoranu, tj. moguće je promašiti životni cilj. Prispodoba nas poziva da živimo pripravno baš poput mudrih djevica, da budemo budni, da nas zlo ne savlada te da budemo budni za dobro. Nitko od nas ne zna časa kad će ga Gospodin pozvati. Njegova je riječ: „Bdijte dakle, jer ne znate ni dana ni časa“. Sve ove tri Gospodinove pouke i poruke susrećemo u svakom misnom slavlju. On sam dolazi da nas pohodi, da nas sobom obasja i obdari. Valja nam stoga biti budni. Ako smo uistinu spremni za nedjeljni susret s Gospodinom u misnom slavlju, s duhom čistim od smrtnih grijeha, sa srcem koji gori ljubavlju prema svome Bogu, tada nas onaj dan i onaj čas neće zateći nespremne, tada ćemo uvijek biti spremni za susret oči u oči s našim Gospodinom. Predokus tog susreta je naš nedjeljni susret s Gospodinom u svetom misnom slavlju. Svi zajedno molimo jedni za druge da nitko, ama baš nitko od nas, kad mu dođe vrijeme, ne čuje one riječi: „Ne poznam te!“, nego one druge blagoslovljene riječi: „Dođi, vjerni slugo. Uđi u radost gospodara svoga“.”
Na koncu sv. Misȃ, rektor Sjemeništa poklonio je dar s prigodnim promidžbenim poklonima o Sjemeništu, župniku i rektoru ovoga svetišta i župe. Također, sjemeništarci su i ovoga puta posvjedočili okupljenim vjernicima o svom duhovnom pozivu i oslikali život u Sjemeništu. Za ovu prigodu to su učinili: Aron Čeke, Patrik Kolaković, Josip Rendulić i Luka Živko.
Liturgijsko slavlje svojim pjevanjem uzveličao je sjemenišni zbor, a okupljenim vjernicima posebno se dojmila ljepota služenja unutar liturgijskoga slavlja naših sjemeništaraca, dok je tamburaški orkestar sjemeništa opet pokazao veliku virtuoznost u svome sviranju.
Po završetku misnih slavlja, nastavili smo ugodno druženje uz hranu i piće u prostorima samostana Remetskog svetišta kojeg redovito posjećujemo pred početak svake nove školske i vjeronaučne godine moleći Marijin zagovor.
