U ponedjeljak, 20. studenoga, Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu ugostilo je drugoga u nizu župnika koji nastavlja projekt započet ove školske i vjeronaučne godine, a vezan je uz svjedočenje duhovnoga poziva župnika sjemeništaraca. Vlč. Ivan Novak, župnik župe Pohoda BDM u Cirkveni (Bjelovarsko – križevačka biskupija) rado se je odazvao pozivu preč. Rektora da u ovom mjesecu posvjedoči sjemeništarcima o svom svećeničkom putu. Vlč. Ivan je u razdoblju od 1986. do 1990. bio sjemeništarac, a za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 1997. godine po rukama, tada novog zagrebačkog nadbiskupa, mons. Josipa Bozanića kao njegov prvi ređenik. Od 2011. u službi je župnika župe Cirkvena te je ponosni duhovni pratioc sjemeništarca maturanta Maria Perinca. Ujedno je i biskupijski ravnatelj Papinskih misijskih djela u Bjelovarsko – križevačkoj biskupiji.

Misno slavlje započelo je u 18.30 sati u sjemenišnoj kapeli Naviještenja BDM, a u koncelebraciji vlč. Novaku bili su rektor Sjemeništa, preč. Matija Pavlaković te vlč. Goran Bužak, prefekt III. i IV. razreda.

Na početku slavlja rektor Sjemeništa zaželio je dobrodošlicu vlč. Ivanu i izrazio zahvalnost što je, uspkros mnogih župničkih obveza, pronašao vremena da pohodi sjemenišnu zajednicu. Vlč. Novak je vrlo osebujan svećenik: voli motore, igra golf, voli putovati, a upravo se vratio iz pohoda Svetoj Zemlji te je kao poklon donio dvije krunice iz Jeruzalema od kojih jedna je poklon Rektoru da moli za povjerene mu sjemeništarce, a druga ima posebno mjesto u kapeli i ona je namjenjena za sjemeništarce kako bi molili za svoje poglavare.

U svojoj homiliji vlč. Ivan pokušao je povezati evanđelje dana (Lk 18, 35 – 43) sa svojim duhovnim pozivom koje je započelo u Čakovcu, a nastavilo se kroz sjemenište i bogosloviju. Između ostalog je naglasio: “I sȃm, kao slijepac kraj puta u Jerihonu, u datom trenutku svoga života zamolio sam Isusa da progledam i da spoznam što On od mene u životu traži. Odgovor mi je dao kroz moga oca koji je upravo u ovoj kapeli, koja je nekada bila šok soba tadašnje vojne bolnice, ležao bolujući od karcinoma. Te, 1986. godine, kroz očev upit o mom budućem zvanju spoznao sam da bih želio krenuti putem svećeništva. Bog svakoga zove na svoj način i za nas je odredio put. Na tom putu nismo sami, imamo prijatelje. Prijateljstva koja ovdje stječete snaga su koja vas nosi i ostat će vam zauvijek jedna poveznica sa ovim prostorima. Siguran sam da svatko od vas ovdje nije slučajno, da ima poziv i treba se odvažiti, treba povikati Isusu poput jerihonskog slijepca kako bi jasnije čuo Isusov poziv: Dođi i slijedi me! Svećeništvo nije jednostavno niti će to ikada biti, ali je prekrasno biti Isusov svjedok. Prekrasno je biti svećenik. Na tom putu punome iznenađenja, Bog je taj koji nam daje potrebnu snagu da bi i mi, poput slijepca iz evanđelja, mogli se uputiti za Isusom slaveći Boga te da po nama i vama sav narod dade hvalu Bogu”, zaključuje propovjednik.

 

Na koncu misnoga slavlja prečasni rektor zahvalio je vlč. Novaku na spremnosti i odazivu uručivši mu prigodni poklon te mu preporučio čitavu sjemenišnu zajednicu u molitvu kako bi u budućnosti povjereni mladići ostvarili se kao dobri ljudi i kršćani, a ako je volja Božja i sveti svećenici.

Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci prvaši koji su po prvi puta ministrirali u sjemenišnoj kapeli, a pjevanje su posebno uzveličali ostali sjemeništarci uz orguljsku pratnju sjemeništarca maturanta, Vedrana Jakića.

Po završetku misnoga slavlja nastavilo se druženje odgojitelja, sjemeništaraca i gostujućeg župnika u sjemenišnoj blagavaonici, a novi susret ovakvog tipa zakazan je za veljaču iduće godine.