Na Nedjelju Isusa Krista – Kralja svega stvorenja, 26. studenoga ove godine, Međubiskupijsko sjemenište proslavilo je istoimenu Svetkovinu, a ujedno i godišnje euharistijsko klanjanje kojim je sjemenišna zajednica, ispred svih župa Zagrebačke nadbiskupije, “zadužena” da bdije pred Kristom prisutnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Misno slavlje s početkom u 11.00 sati, predvodio je vlč. Petar Mlakar, duhovnik Sjemeništa, a u koncelebraciji sudjelovali su: preč. Matija Pavlaković, rektor Sjemeništa te vlč. Mato Malekinušić, prefekt I. i II. godine.
U svojoj homiliji, vlč. Mlakar, tumačeći nedjeljno evanđelje, istaknuo je: ” ᶦSȃm ću pasti ovce svoje i sȃm ću im dati počinkaᶦ, kaže Isus koji je došao na ovaj svijet kako bi nam dao počinak, da se možemo istinski opustiti, osjetiti smiraj duše, vedrinu i zadovoljstvo jer je s Njim sve na svome mjestu… Vjerujem da bi se svatko od nas mogao prisjetiti nekog trenutka kada smo nekim svojim postupkom učinili da nekome padne kamen sa srca, kada je netko mogao odahnuti jer smo mu pomogli, kada smo nekome izmamili suze radosnice… To su trenutci kada se Gospodin poslužio našim srcem, našim rukama, našim nogama; to su trenutci kada smo već bili u Kraljevstvu nebeskom… Neka nas Gospodin u ovom susretu s Njim, zadnje nedjelje u liturgijskoj godini, obdari svojom ljubavlju, neka nam podari srce od mesa, srce mekano i toplo, i istovremeno čvrsto i odlučno u svojoj osjetljivosti za potrebe Isusove najmanje braće, koje nam stavlja na životni put. Tako ćemo mnogo puta u životu osjetiti da smo već u Njegovom kraljevstvu, a jednom ćemo moći počinuti zauvijek u Njegovom zagrljaju, kada ono dođe u punini svog ostvarenja, kada dođe Krist Kralj u slavi i postavi nas sebi zdesne, i kada nestane, doista nestane zauvijek, svaka briga.”, zaključuje duhovnik.
Euharistijsko slavlje je svojim ministriranjem uzveličala svečana asistencija sjemeništaraca, a slavlje je svojim pjevanjem animirao sjemenišni zbor, popraćen orguljama koje je svirao maturant, Vedran Jakić te gitaristima Josipom Rendulićem i Petrom Vukovićem koji su pjesmom “Evo ovdje je” dali meditativni ton obredu pričesti.
Po završetku sv. Mise, duhovnik je izložio Presveto te smo tako u tišini započeli cjelodnevno euharistijsko klanjanje koje su animirali sjemeništarci po svojim duhovnim grupama kroz čitav dan. Tijekom dana pridružili su im se i mnogi vjernici koji žive u okolici sjemeništa, a i mnogi negdašnji sjemeništarci, a sadašnji bogoslovi, navratili su pokloniti se Gospodinu na šalatski brijeg – to izvorište duhovnih zvanja zagrebačke crkvene pokrajine.
Euharistijsko klanjanje završili smo svečanom večernjom pjevanom molitvom časoslova koju je s početkom u 20.00 sati u sjemenišnoj kripti predvodio preč. Matija Pavlaković, rektor Sjemeništa uz svečanu asistenciju solista i ministranata sjemeništaraca.
U svom nagovoru nakon kratkoga čitanja, Rektor je, između ostaloga, naglasio: “Sjećam se blagdana Krista Kralja u svojoj župi. Bivši nas je župnik uvijek poticao da se za taj dan posebno pripremimo, da ispitamo savjest i srce. Da se osvrnemo na proteklu godinu, kao što se to obično čini na kraju građanske godine. Jer, nedjelja Krista Kralja posljednja je nedjelja crkvene godine. Da bismo ušli u Njegovo Kraljevstvo trebamo slijediti Njegov primjer, iskazivati bližnjima istu ljubav koju on nama iskazuje. Možemo lako pomisliti pa gdje ću danas susresti gladne i žedne, gole i bose da ih poslužim? Moj je život sasvim drugačiji od onoga što evanđelje spominje. Je li doista? Nisu li glad i žeđ za ljubavlju i prihvaćanjem puno gore od tjelesnih? Ne znači li ponekad biti gol i bos, biti ostavljen sasvim sam? Svatko je od bližnjih koje susrećemo potreban ljubavi. Ponekad samo moramo učiniti mali napor i gledati onkraj onog ljudskog, vidjeti Njega u drugima da bismo Ga poslužili”, zaključuje Rektor.
Potom je, dajući osvrt na prošlu godinu, izrekao zahvalu i odao priznanje svim sjemeništarcima koji, svaki na svoj način, sjemenište čine domom u kojem je lijepo živjeti. Posebno je potaknuo prvaše da, gledajući primjer starijih, daju svoj obol kvaliteti zajedništva u sjemeništu.
Na koncu, valja istaknuti kako kroz čitav dan “Kralj nije bio sam!”; mnogi su došli i prazne klupe učinili punima. Hvala svima na daru zajedništva i molitve kako bi “jednom svi zajedno prispjeli u Njegovo Kraljevstvo pravde, ljubavi i mira, gdje će On biti ᶦsve u svemuᶦ.” (usp. 1 Kor 15, 28)
