Na Čistu srijedu – Pepelnicu, 14. veljače ove godine, rektor Međubiskupijskog sjemeništa Matija Pavlaković predvodio je, u koncelebraciji sa sjemenišnim odgojiteljima Matom Malekinušićem i Goranom Bužakom, večernje euharistijsko slavlje početka Korizme u sjemenišnoj kripti sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkoj Šalati.
„Počinje Korizma, vrijeme pokore i unutarnje obnove kao priprava za Uskrs. Liturgija Crkve poziva nas očistiti svoju dušu i početi iznova. Gospodin nas želi odvojiti o zemaljskih stvari kako bismo se obratili Njemu; želi da napustimo grijeh, koji uništava i ubija, i vratimo se izvoru života i radosti… Vrijeme je da svatko od nas osjeti kako ga Krist potiče. Jer, ako smo skloni odgoditi ovu odluku, znajmo: Pravi trenutak je došao. Započinje Korizma, smatrajmo je vremenom promjene i nade“, naglasio je u uvodu svete Mise rektor Sjemeništa.
Osvrnuvši se na ulomak iz Matejeva evanđelja koji Crkva pred vjernike stavlja na Pepelnicu, u kojem Isus poručuje da ‘svoje pravednosti ne činimo pred drugima’, rektor Pavlaković poručio je:“ Bit obraćenja stoji u spremnosti da izađem iz sebe i susretnem Boga koji mi želi pokazati svoje milosrđe i novi put. Izaći iz sebe pravi je rizik koji omogućuje drugačiji povratak sebi samome, povratak obnovljenoga duha, srca i života. Post, plač i kuknjava slika su životnoga stava u kojem je čovjek svjestan vlastitih granica, vlastite nemoći, ali ujedno i stava koji budi čežnju za pročišćenjem, za neslućenim proširenjem horizonata i obnovom, rađanjem iz propasti, iz pogrješaka, lutanja i neznanja. Priznanje grijeha priznanje je granica vlastite nemoćne moći i krik za Bogom koji jedini može ukinuti granice i otvoriti obzorja. Potrebno je razderati vlastito srce kako bi nam Bog mogao podariti novo srce i pokazati nam svoju nježnost, milosrđe i dobrotu. On je Bog koji se „ražalio“ nad ljudskim zlom. Nije mu, dakle, stalo do osude, do osvete, do smrti, nego do radosti novoga života.“
Na koncu homilije, tumačeći tradicionalni obred pepeljenja koji se vrši u misi nakon propovijedi, preč. Rektor je, između ostaloga, istaknuo:“ Polaganje pepela na naše glave gesta je koja nam pomaže shvatiti bit hoda koji je pred nama. Pepeo je plod vatre koja gori, koja pročišćava i upućuje na to da se i naše tijelo koje izgara pretvara u pepeo, ali i da pročišćeno ustaje na vječni život. Pepeo je već u Starome zavjetu znak pokore, želje za promjenom ponašanja, znak koji označava autentični duhovni događaj: obraćenje i pokajanje srca. Dati se posuti pepelom, uz riječi „Obratite se i vjerujte Evanđelju“, znači postati svjestan da vatra Božje ljubavi sažiže naše grijehe, znači vidjeti i vjerovati da naši grijesi – pročišćeni i spaljeni Kristovom ljubavlju – više „nemaju težinu“, da bivaju „oprani“, oprošteni. Gledanje pepela znači potvrditi vjeru da jesmo „prah“, ali prah koji se rađa na novi život zajedništva s Bogom i ljudima. Zato je Pepelnica potvrda naše vjere da smo pomireni s Bogom u Kristu, potvrda naše nade da ćemo s Kristom biti uskrišeni na život vječni i ujedno poziv na ljubav koja nikada neće biti završena. Pepelnica je navještaj uskrsne zore svakoga od nas.“, zaključuje Rektor.
Ljepoti i dostojanstvu liturgijskoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem kao i liturgijskim muziciranjem uz orguljašku pratnju sjemeništarca maturanta, Vedrana Jakića.
Brigom i pažnjom vlč. Petra Mlakara, duhovnika u sjemeništu, korizmeni hod sjemenišne zajednice bit će bogat mnogim duhovnim sadržajima od kojih izdvajamo: pobožnost križnoga puta utorkom i petkom, projekt „sjemenišni štit“ u kojem sjemeništarci svakoga dana mole i poste na nakane sjemenišne zajednice, izbor „anđela“ između sjemeništaraca i odgojitelja kojim se želi pospješiti molitva i dobra djela između članova te jačanje sjemenišnog zajedništva, kao i jačanje karitativnoga rada sjemeništaraca kroz angažman u pučkoj kuhinji sestara Majke Terezije u Jukićevoj ulici te još mnogi drugi sadržaji koji se sjemeništarcima nude za osobnu izgradnju (dnevna adoracija, pohod kapeli, duhovno štivo, dnevno čitanje sv. Pisma, molitva sv. Krunice i sl.).
Svečanom liturgijom Čiste srijede krenuli smo, dakle, radosno u naš korizmeni hod sa Kristom!
