U subotu i nedjelju, 19. i 20. svibnja 2018. godine, sjemenišna zajednica sa Šalate imala je posljednju duhovnu obnovu u ovoj školskoj i vjeronaučnoj godini koju je predvodio don Mihovil Kurkut, svećenik salezijanac i ravnatelj izdavačke kuće „Salesiana“ koji trenutno djeluje na zagrebačkom Jarunu.
S nama su ovoga vikenda bila i petorica sedmaša i osmaša koji razmišljaju o dolasku u našu zajednicu. Don Mihovil nam je ispričao svoje svjedočanstvo te nam, uspoređujući ljudski život sa dvostranim medaljonom koji ima lijepu i lošu stranu, govorio o prihvaćanju naših problema te kako nas Bog baš takve, krhke, nesavršene i malene poziva na svetost. Nakon nagovora sjemeništarci i „vikendaši“ imali su kratko pokorničko bogoslužje, a nakon pokorničkog bogoslužja bila je prilika i za sakrament pomirenja. Budući da je mjesec svibanj, mjesec posvećen našoj Nebeskoj Majci, za vrijeme ispovijedi molila se sveta krunica. Nakon večere uslijedila je sv. Misa i duhovsko bdjenje uoči svetkovine Duhova (Pedesetnice) u kojoj nam je predvoditelj duhovne obnove još bliže dočarao moć Duha Svetoga koji nas potiče na promjenu i život u svetosti, a kao kruna prvoga dana duhovne obnove bila je u sjemenišnoj kripti ura klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu. Posebnosti duhovskog bdjenja pridonio je i bogoslov II. godine Požeške biskupije, Karlo Topalović iz župe sv. Leopolda B. Mandića – Požega, koji nam je ispričao svoje svjedočanstvo kako ga je Duh Sveti nadahnuo na put svećeništva i bogoslovije. Cjelokupno duhovsko bdjenje animirao je pjesmom zbor mladih „Hilarus“ iz zagrebačke župe Malešnica/Oranice.
U nedjelju ujutro svi smo zajedno izmolili jutarnju molitvu časoslova u našoj kapelici. Nakon doručka naši osmaši su sa svojim “šerifima” prošetali Zagrebom. Nakon kratke šetnje uslijedio i je drugi nagovor don Mihovila u kojem je objedinio jučerašnji i današnji dan te zaključio ovu duhovnu obnovu. Vrhunac duhovne obnove bila je sv. Misa u sjemenišnoj kripti sv. Antuna Padovanskog s početkom u 11.00 sati, gdje smo zajedno s narodom proslavili svetkovinu Pedesetnice.
Nakon ručka, osmaši su zaigrali žestoku nogometnu utakmicu protiv naših sjemeništaraca pokušajući ih pobijediti, ali im to ovaj put nije uspjelo. Nakon nogometa, osmaši su polako otišli svojim obiteljima. Mnogi od osmaša izrazili su želju da dogodine postanu naši sjemeništarci, pa ih sve preporučamo u Vaše molitve!
