Na poziv rektora zagrebačke katedrale i kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zlatka Korena šalatski sjemeništarci animirali su u nedjelju, 18. listopada ove godine, misno slavlje u zagrebačkoj prvostolnici, s početkom u 10 sati. Na taj način i ove se pastoralne godine nastavila lijepa suradnja šalatskog sjemeništa sa vodstvom katedrale započeta prije dvije godine.
Misno slavlje dvadeset i devete nedjelje u nizu crkvene godine, ujedno i misijske nedjelje predvodio je duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu vlč. Matko Filipović u koncelebraciji sa duhovnikom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu vlč. mr. Ivanom Grbešićem. Tijekom misnog slavlja đakonsku službu vršio je trajni đakon Ratko Podvorac.
U svojoj homiliji vlč. Filipović naglasio je važnost nepristranosti, dosljednosti i cjelovitosti u kršćanskom životu. Tumačeći evanđeoski susret s farizejima, istaknuo je kako Isus odbija ulaziti u površne rasprave o sitnicama i ne dopušta da ga se stavi u unaprijed zadane kategorije. Bog ne promatra čovjeka s hladne distance, nego ulazi u njegovu stvarnost i poziva ga na gradnju odnosa prema Njegovim mjerilima, a ne prema vlastitim interesima i prosudbama.
Propovjednik je posebno istaknuo da prava vjera zahtijeva življenje cjelovitosti i objektivnosti u svakodnevnom životu. Tumačeći Isusove riječi o podavanju „caru carevo, a Bogu Božje“, podsjetio je da novac nosi carev lik, dok svaki čovjek u sebi nosi neizbrisivu sliku Božju. Zato smo pozvani dati Bogu ono što mu pripada — čitav svoj život, srce i odnose s bližnjima, ne pristajući na djelomičnu ili šizofrenu vjeru.
Homilija je zaključena pozivom na dosljedno i ustrajno svjedočenje misijskog poslanja u vlastitoj sredini koje kao vjernici kršenjem baštinimo. Biti misionar ne znači nužno odlaziti na drugi kraj svijeta, nego živjeti nepristrano i dosljedno tamo gdje jesmo — graditi širinu razumijevanja, praštati i dopustiti da Božja slika u nama bude vidljiva svima s kojima živimo i radimo, istaknuo je vlč. Filipović.
Ljepoti misnog slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem u konventualnoj asistenciji, dok je liturgijsko pjevanje predvodio sjemenišni zbor pod vodstvom prof. Božidara Ljubenka, vanjskog suradnika u Sjemeništu.
Nakon euharistijskog slavlja sjemeništarci su zastali pokraj zemnih ostataka blaženog kardinala Alojzija Stepinca te molili molitvu za njegovo što skorije proglašenje svetim kao i na svoje osobne nakane, kako bi po njegovu zagovoru rasli u vjernosti Kristu, ljubavi prema Crkvi i u spremnosti na služenje svome narodu, a sve s ciljem učvršćivanja svoga poziva i ustrajanja na putu svećeničkog razlučivanja.