U srijedu, 06. veljače ove godine, na liturgijski spomendan sv. Pavla Mikija i drugova mučenika, u župi sv. Marije Magdalene u Sopju (Požeška biskupija), svečano je upriličen četvrti dan devetnice za blagdan BDM Lurdske.
Na poziv vlč. Augustina Tašića, župnika u istoimenoj župi, koncelebrirano misno slavlje s početkom u 18.00 sati predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu u zajedništvu sa domaćim župnikom te okupljenim vjernicima i hodočasnicima pristiglima na ovo Slavlje.
Uvodeću u slavlje euharistije prečasni Rektor pozdravio je okupljeno mnoštvo: „Draga braćo i sestre, sinovi i kćeri nebeske Majke Marije! Radostan sam što mogu biti s vama u devetnici pripreme za slavlje Majke Božje Lurdske, u ovoj župi drage mi Požeške biskupije. Ona nije smještena uz rijeku Gavu, ali je na rijeci ljudskih života, gdje nam je potrebna Božja prisutnost i Marijin zagovor protiv raznih bujica, protiv bolesti i tjeskoba naše suvremenosti. I večeras smo zagledani u Mariju, osluškujemo Božju riječ, preispitujemo se i zajednički potičemo na dobro; slavimo sakrament pomirenja, no došli smo i zahvaliti, pjevati, prinijeti svoje živote i živote svojih bližnjih Božjemu milosrđu i Marijinoj nježnosti. To molimo osobito za sve bolesne i za njihove obitelji, kao i za one koji se za njih brinu: za liječnike, za medicinske sestre i tehničare, za svo medicinsko osoblje, za njegovatelje i njegovateljice, za znanstvenike i u društvu odgovorne osobe koji ublažuju boli i očituju brižnost za njih“, zaključio je Rektor.
Tumačeći Božju riječ vežući se uz liturgijska čitanja (Iz 66, 10-14c; Rim 8, 28-30; Iv 5, 1-9), preč. Pavlaković je, između ostalog, istaknuo: „Braćo i sestre, blagdan Gospe Lurdske kojem idemo ususret, odgovor je na potrebu čovjeka. U susretu s događanjima koja nam je posredovala Blažena Djevica Marija po svetoj Bernardici možemo otkriti ljepotu prisutnosti. Iz tih viđenja nemamo puno riječi; ne postoje duboke razradbe teoloških postavki, niti pastoralne strategije, niti sukobljavanja mišljenja. Postoji tek jednostavna djevojčica, neočekivana prisutnost i privlačnost, nekoliko riječi koje zbunjuju, nevjerica ljudi oko nje i duboka istina koja vodi do radosti, baš tamo gdje se čini da je radost prognana. U današnjemu svijetu, u kojemu se Božja prisutnost čini nevjerojatnom ili nepoželjnom, Lourdes upozorava da ljudsko iskustvo ne obuhvaća svijet; da zemlja, bez Boga, ne može dati odgovore na bitna pitanja o životu; da se ni postanak svijeta, ni ljudski životi, njihov početak ni završetak bez vjere u Boga ne mogu obuhvatiti. Lourdes je donio dva otvorena prostora: onaj u stijeni koji sjaji Marijinom ljepotom i nebeskom spoznajom, te onaj u zemlji iz koje je provrela voda, da bi nam darovala ozdravljenje. Prva je otvorenost slika Božjega Duha koji se očitovao u Marijinu začeću, u njezinu prihvaćanju dolaska Božjega Sina, a drugi je otvoreni prostor slika krštenja, u kojemu kršćani ozdravljaju od grijeha i u kojemu smo preporođeni na novi život. To potvrđuju Marijine riječi o vodi i travi, čiju prljavštinu preobražava vjera“, zaključuje propovijednik.
Ljepoti misnoga slavlja svojim ministriranjem i svjedočenjem o duhovnom pozivu pridonijeli su i sjemeništarci trećega razreda: Luka Živko iz župe Dapci (Bjelovarsko-križevačka biskupija) te Stjepan Kovačić iz župe Pokupsko (Sisačka biskupija), dok je liturgijsko pjevanje predvodio župni mješoviti zbor.
Na koncu sv. Mise vlč. Tašić zahvalio je predsjedatelju na dolasku i upućenoj homiliji, a sve okupljene vjernike i hodočasnike pozvao da mole za nova duhovna zvanja kako u Požeškoj biskupiji tako i u čitavoj nam domovini Hrvatskoj.
Sv. Misa završila je kratkom pobožnošću ispred kipa BDM Lurdske.
