“U potrebi bijah i pohodiste me!” (usp. Mt 25, 31-46)
Početkom drugog polugodišta u spektar svojih aktivnosti naša sjemenišna zajednica dodala je nešto novo: volontiranje u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri.
Naime, u razgovorima s duhovnikom, vlč. Petrom Mlakarom, neki sjemeništarci s vremena na vrijeme znali bi spomenuti kako je na njih djelovao posjet toj bolnici prije nekoliko godina sa prijašnjim duhovnikom, vlč. Ivanom Grbešićem, te se odgojiteljski tim složio kako bi redovito volontiranje u ovoj bolnici moglo vrlo pozitivno utjecati na ljudsku i duhovnu izgradnju naših sjemeništaraca.
Stoga je u Sjemenište pozvan dr. Renato Mittermayer, ravnatelj bolnice u Bistri, koji je ujedno i susjed Sjemeništa, kako bi sjemeništarcima dao osnovne informacije o djeci koja se nalaze u ovoj bolnici, o njihovim potrebama i teškoćama. Njegova supruga, gđa. Katarina Mittermayer, napravila je prije nekoliko godina jedan kratki film o djeci u bolnici Bistra, koji su sjemeništarci pogledali kako bi se bolje pripremili za prvi odlazak.
Na sam blagdan Svijećnice, 02. veljače, prva ekipa od sedam sjemeništaraca, zajedno sa vlč. Duhovnikom, zaputila se prema bolnici Bistra. Znajući da će se tamo susresti s djecom koja boluju od vrlo ozbiljnih tjelesnih bolesti i oštećenja, u njima je bila svojevrsna strepnja kako će ovaj posjet proći, kako će to na njih djelovati i kako će se snaći. Da bi im olakšala „probijanje leda“, gđa. Katica Rimac, medicinska sestra u bolnici Bistra, polako ih je provela svim odjelima bolnice i s mnogo taktičnosti i topline pobliže objasnila na koji način osjećaju i reagiraju djeca, kakve su njihove zdravstvene tegobe te kako bi im bilo najbolje pristupiti.
Interakcija između djece i sjemeništaraca uskoro je spontano krenula. Jedan dječak, primjerice, primio je za ruku jednog sjemeništarca i gestom mu dao do znanja da se želi s njime prošetati bolnicom, što su tada i učinili. Medicinska sestra rekla je kako ovoj djeci puno znači pažnja i ljubav koju im pružaju volonteri, što se već prigodom prvog posjeta moglo osjetiti. Naime, većinom se radi o djeci koju su njihovi roditelji napustili… Ipak, ova djeca vrlo smireno i hrabro podnose teškoće i ograničenja života te se tom životu iskreno raduju, u čemu mogu doista biti učitelji svima.
Zato će sjemeništarci nastojati svake subote, kada će to biti moguće, provesti jedan dio dana družeći se s njima, darujući svoje vrijeme i primajući čistu ljubav zauzvrat te učeći se prepoznavati Kristovu prisutnost u onim „najmanjima“.
