Na blagdan svetog Josipa Radnika, u srijedu 01. svibnja ove godine, sjemeništarci i odgojitelji Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu hodočastili su u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu – Dubovcu, rodnu župu rektora Pavlakovića kao i sjemeništarca maturanta Petra Vukovića, novoimenovanog generalnog duktora za novu školsku i vjeronaučnu godinu.
Na poziv mons. mr. Antuna Sentea, ml., župnika i čuvara Svetišta, koncelebrirano misno slavlje s početkom u 18.30 sati predvodio je vlč. Petar Mlakar, duhovnik Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu u zajedništvu s domaćim župnikom, preč. Matijom Pavlakovićem, rektorom sjemeništa, vlč. Goranom Bužakom, sjemenišnim odgojiteljem te vlč. Alojzijem Burjom, umirovljenim svećenikom zagrebačke nadbiskupije.
Prije večernje sv. mise, od 18.00 sati, sjemeništarci i odgojitelji sudjelovali su i na pobožnosti svetom Josipu u sklopu 19 srijeda u čast zaštitnika naše domovine Hrvatske i naših obitelji te sretne smrti.
Tumačeći Božju riječ vežući se uz liturgijska čitanja blagdana sv. Josipa Radnika, vlč. Mlakar je, između ostalog, istaknuo: „Sveti Josip svojim životom, svojim služenjem Bogu i svojoj obitelji, korištenjem darova i sposobnosti koje mu je Bog dao, vrijednim i skrovitim radom drvodjelje, omogućio je život nazaretskoj obitelji, da u miru i sigurnosti odraste Sin Božji, po kojem će na svijet doći najveće Dobro – milost spasenja, i po kojem će biti pobijeđen Sotona! Nadalje, sveti Josip je svojim radom, svojom vjerom, svojom ljubavlju i požrtvovnošću, svojom molitvom doprinio Božjem djelu spasenja ljudskog roda: u to djelo utkan je i njegov udio. On je bio potreban, i ulogu koju mu je Bog namijenio je izvršio, iskoristivši darove i sposobnosti koje mu je Bog dao. Koliko su vrijedni i važni roditelji, očevi i majke, koji svojim primjerom vjere, poštenog rada i požrtvovne ljubavi, postavljaju temelje za osobni razvoj svoje djece… Karol Woytila, kada je imao dvadesetak godina, nakon što je ostao najprije bez majke, a zatim i bez brata, kada je živio sam s ocem u jednom malom stanu u Krakowu, rekao je da je promatranje primjera života vlastitog oca bilo njegovo prvo sjemenište… promatrao je kako otac radi, promatrao je njegov tihi trud, njegovu molitvu i pouzdanje u Boga…
Kako je lijepo kada čovjek odgovorno izvršava ulogu koju mu Bog daje, kada iskoristi darove i sposobnosti koje mu je Bog dao, na korist drugima i sebi. No, to nije uvijek lako: kada ti Bog daje neki dar, to je s Njegove strane dar, a s tvoje strane rad. Važno je da radiš sa svojim darovima, da ih iskoristiš, upotrijebiš, da izvršiš ulogu koju ti Bog na ovome svijetu daje. I kada čovjek radi sa svojim darovima, tada dolazi do radosti. Nema duboke radosti ni zadovoljstva bez rada, bez truda, bez zalaganja. Lijenčina ne može biti istinski radostan, zadovoljan niti ispunjen. Svetom Josipu Bog je u jednom trenutku njegovog života rekao: „Trebam te, Josipe!“. Svakome od nas Bog govori to isto: „Trebam te! Stvorio sam te sa razlogom, imaš svoju ulogu u ovome svijetu. Želim da po tebi bude više dobra u tvojoj okolini, više radosti, ljubavi, više mira. Želim po tebi zapriječiti zla koja bi mogla doći ako se ti ne založiš! Želim uz tvoju suradnju ublažiti patnju drugih…“Neka nas Gospodin blagoslovi, neka nam po zagovoru svetog Josipa Radnika pomogne u vršenju uloge koju nam je namijenio, da odgovorno iskoristimo darove i sposobnosti koje nam je dao, i neka učini da po nama, svojim učenicima 21. stoljeća, bude u ovom svijetu više dobra, više svjetla istine, više radosti, više mira, i da namjere Zloga budu zapriječene i pobijeđene“, zaključuje propovijednik.
Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, dok je liturgijsko pjevanje predvodio sjemenišni zbor u zajedništvu s tamburaškim sastavom Sjemeništa pod vodstvom prof. Božidara Ljubenka.
Na koncu sv. Mise mons. Sente zahvalio je sjemeništarcima na dolasku, predsjedatelju na upućenoj homiliji, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u čitavoj nam domovini Hrvatskoj.
Po završetku večere i nakon izmjene prigodnih darova, odgojitelji i sjemeništarci obogaćeni novim iskustvima, vratili su se na šalatski brežuljak nastavljajući hod u redovitosti za Gospodinom kojega izbliza nastoje slijediti i nasljedovati.
