“Susreti vjere” u sjemeništu okupljaju sve više različitih profila ljudi
Ivona Zgrabljić: “Koji god put izabrali, sve što radite, radite s ljubavlju. U volji Božjoj za naš život leži sva punina i radost, a volja Božja uopće ne mora biti revolucionarna!”
Na prvi četvrtak mjeseca veljače, s početkom u 20.00 sati, u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu, održan je drugi po redu „Susret vjere“ za ovu školsku i vjeronaučnu godinu čiji je gost večeri bila gđa Ivona Zgrabljić, diplomirana ekonomistica, supruga i majka troje djece te osnivačica tvrtke Edukator Kreator specijalizirane za vođenje odjela ljudskih resursa za male i srednje poduzetnike, što uključuje uvođenje raznih HR sustava (sustava nagrađivanja, mjerila uspješnosti, opisa radnih mjesta…) te intenzivan rad sa zaposlenicima kroz treninge i savjetovanje.
Uz sve to gđa Zgrabljić je i aktivan vjernik laik koja svoj profesionalni i duhovni put najviše vidi u prenošenju poruke o jedinstvenosti i dragocjenosti svakog pojedinca te važnosti upoznavanja sebe, svojih talenata, sposobnosti, kako bi učinili nešto dobro i ostavili trag u društvu, a sve to protkano vjerom i predanjem Gospodinu.
Nakon uvodnog slova i pozdrava preč. Matije Pavlakovića, rektora Sjemeništa, okupljenim sjemeništarcima, njihovim prijateljima, roditeljima i školskim kolegama obratila se gošća večeri, poduzetnica inovatorica Ivona Zgrabljić. U svom svjedočanstvu progovorila je o svojim mladenačkim danima, putu obraćenja i svemu onome što ju je dovelo do osmišljavanja inovatinog alata pod nazivom Edukator ID.
Na početku svoga svjedočenja gđa Zgrabljić okupljenima je rekla: „ Kada govorimo o ID-u često ga povezujemo s putovanjem, jer je otkrivanje sebe i svojih talenata kontinuiran životni proces… u sebi cijeli život otkrivamo skrivene potencijale, no ponekad imamo i situacije kad smo neke talente našli, ali ih putem izgubili ili zaboravili… tada u nama ostaje kao neka rupa, neki prostor koji traži biti popunjen, talent koji vapi biti razdan drugima. Amerika je u tom smislu imala veliki utjecaj na mene i moj život, jer me susrela sa mojom dubokom neispunjenom čežnjom. Sv. Ivan Pavao II. i muzej u Washingtonu pokrenuli su u meni nešto veliko, ali jednako tako bolno. Nakon tog događaja hrabro krećem u potragu za izgubljenim talentom, a sada je došlo vrijeme da progovorim o unutarnjim borbama na putu povratka sebi i vraćanju talenta koji mi je dan da bi njime doticala druge. Možda nije čudno da je ovo svjedočanstvo prvi puta u sjemeništu gdje je vlč. Domagoj Matošević, negdašnji rektor, još davno prepoznao važnost teme talenata, a sada su je prepoznali i aktualni odgojitelji na čemu im od srca zahvaljujem.”
Svoje svjedočanstvo pod naslovom “U potrazi za izgubljenim talentom” podkrijepila je mnogim primjerima iz osobnoga života želeći naglasiti kako obraćenje nije jednokratni trenutak već proces koji, ako je s Bogom vođen, donosi obilat rod. Posebice je istakla zahvalnost svojoj majci koja ju je rodila jer je, kako kaže, nije trebalo biti. Od malena u sebi je gradila umjetnički dar za pjevanje, nastupanje, skladanje i režiju. Ključni faktor u njenom odrastanju bio je, kako svjedoči, gdin. Zdravko Šljivac, voditelj zbora ‘Zvjezdice’ u kojem je od malena nastupala, a koji je u nju usadio jednu bitnu rečenicu: “Kada nešto radiš, radi to s ljubavlju ili nemoj raditi!” Potom je posvjedočila o fazi adolescencije, upisu na studij ekonomije te mnogim osobnim preispitivanjima koja su je dovela i do studija teologije uz pitanje: “Ja želim upoznati tog Isusa!” Bitne osobe njenog ‘vraćanja’ Crkvi gdje je pronašla mir su prof. Tomislav Ivančić i fra Zvjezdan Linić. Pjesmama ‘Moj put’ i ‘Vraćam se – izgubljen i pronađen’ koje je izvela zajedno sa svojim suradnicama Gloriom Zdrilić i Tamarom Perc, još su više dale dubinu snazi svjedočanstva o putu njenog obraćenja. Nadalje, posebno je istakla važnost Ignacijevskih duhovnih vježbi koje su joj pomogle u osluškivanju što Bog želi od njezina života te pobožnost prema sv. papi Ivanu Pavlu II. i sv. Riti. Pri koncu svog podužeg svjedočanstva pozvala je okupljene da kroz talente koje im je Bog dao, tog istog Gospodina proslavljaju jer Bog od zrna vjere čini čudo, a prvi korak na tom putu je najbitniji, a zove se hrabrost.
Po završetku svjedočenja te uručenja prigodnoga poklona cijenjenoj gošći od strane preč. Rektora, vrhunac susreta bilo je 20 – minutno euharistijsko klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, koje je predvodio vlč. Petar Mlakar, sjemenišni duhovnik, a glazbeno su ga popratile učenice 3.b razreda Nadbiskupske klasične gimnazije Tihana Kišiček i Tamara Rožman te sjemeništarci na orguljama, a po završetku susreta sa živim Bogom uslijedilo je tradicionalno druženje svih sudionika Susreta u sjemenišnom zdravljaku “Gloria” uz grickalice i sok.
Susret je završio oko 22.15 sati. Idući “Susret vjere” zakazan je za 05. ožujka ove godine.