Rektor Pavlaković predvodio obred blagoslova adventskog panja
i paljenje prve adventske svijeće u atriju Sjemeništa
Na prvu nedjelju došašća, 28. studenoga ove godine, sjemenišna zajednica sa zagrebačke Šalate započela je svoj adventski hod prema svetkovini Božića obredom blagoslova adventskog panja i paljenjem prve adventske svijeće u atriju Sjemeništa.
Naime, zbog radova na obnovi zgrade rektorata Međubiskupijskog sjemeništa uslijed oštećenja uzrokovanih razornim potresima iz ožujka i prosinca 2020. godine, sjemenišna zajednica odlučila je, iznimno ove godine, odustati od kićenja tradicionalnog adventskog vijenca, koji je posljednjih pet godina uljepšavao prostor ulaza u sjemenišni kompleks povezujući prostore sada stradale zgrade Nadbiskupske klasične gimnazije i samog Sjemeništa, već je u atriju Sjemeništa kod biste blaženog Alojzija Stepinca postavila adventski panj i osmislila molitveni prostor za sveto vrijeme došašća.
Okupljanjem uz pjesmu u sjemenišnom atriju započeo je obred blagoslova adventskog panja kojeg je predvodio preč. Matija Pavlaković, rektor sjemeništa uz prisustvo sjemenišnih odgojitelja i sjemeništaraca koji su se te večeri vratili sa slobodnog vikenda.
Uvodeći u slavlje blagoslova rektor Sjemeništa je istaknuo sljedeće: „Dragi sjemeništarci, večeras započinjemo naš adventski hod. Bog, sama Ljubav koja nam se daje, šalje svoga Sina, Isusa Krista, Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka, Sunce koje raspršuje tamu, Očev sjaj koji nema zalaza. I mi smo milošću Njegova dolaska postali svjetlom u Gospodinu te mu možemo ići ususret s upaljenim svjetiljkama. Večeras smo se okupili u atriju našeg Sjemeništa, da bismo ovdje, pod pogledom blaženog kardinala Alojzija Stepinca, zapalili prvu svijeću na sjemenišnom adventskom panju. Ovaj panj gleda i naša nebeska Majka Marija – čuvarica našeg „sjemeništa malenih“. Ona nam pokazuje kako čekati Božji dolazak, kako mu se radovati, kako ga primiti i kako ga slaviti.“, zaključio je, između ostalog, preč. Pavlaković.
Nakon blagoslovne molitve i škropljenja blagoslovljenom vodom svečano je upaljena prva adventska svijeća – Svijeća proroka i Svijeća nade. Obrazlažući okupljenima tematiku toga svjetla rektor Pavlaković je kazao: „To slabašno svjetlo znak je naše čežnje za Bogom i njegovom puninom u vremenu kada se teško pronalaze i brzo gase oduševljenja, a žeđ za konačnim smislom biva sve većom. To upaljeno svjetlo simbol je snage malenosti. Ono je pokazatelj našeg proročkog poslanja. Ono nas uči da je smisao postojanja u izgaranju, darivanju i nesebičnosti stoga ga je važno održati i s njime bdjeti u ljubavi.“
Po završetku obreda blagoslova i paljenja prve adventske svijeće uslijedila je svečana pjevana molitva druge večernje časoslova naroda Božjega u sjemenišnoj kapeli Navještenja BDM koju je predvodio rektor Pavlaković u zajedništvu sa ostalim odgojiteljima i sjemeništarcima. Ljepoti slavlja pridonijela je sjemenišna svečana asistencija te sjemenišni koralisti svojom pobožnom pjesmom.
Na početku ovog povlaštenog liturgijskog vremena zamolimo Gospodina da nas nauči kršćanski bdjeti u zauzetosti za svoje bližnje te da mu uvijek budemo zahvalni za ljude, događaje i doživljaje koji ostavljaju blagoslovni trag u nama jer ta nam iskustva pomažu da uklanjamo tamu iz svoga života i budemo blagoslov drugima.
