U nedjelju, 23. siječnja ove godine, sjemeništarci i odgojitelji sa zagrebačke Šalate hodočastili su u samostansku kapelu Corpus Domini u Zagrebu kako bi, na Nedjelju Božje Riječi, sudjelovali u posljednjem danu trodnevne duhovne pripreme za svetkovinu sv. Franje Saleškoga, biskupa i crkvenog naučitelja te utemeljitelja Reda Pohoda Marijina.
Naime, Red Pohoda Marijina ove godine slavi dvostruki jubilej svojih utemeljitelja: 450 godišnjicu rođenja sv. Ivane Franciske de Chantal i 400. godišnjicu smrti sv. Franje Saleškoga. U povodu 400. obljetnice smrti sv. Franje, od njegove svetkovine, 24. siječnja pa sve do dana njegovog preminuća, 28. prosinca, trajat će i jubilejska godina. Tom prigodom, Apostolska pokorničarna omogućila je sestrama Pohoda Marijina i svim vjernicima koji pohode njihovu samostansku kapelu Corpus Domini, dobivanje potpunoga oprosta na blagdane sv. Franje Saleškog, Pohoda BDM, Presvetog Srca Isusova, sv. Ivane Franciske de Chantal, sv. Margarete Marije Alacoque te na završetku jubileja smrtnog dana sv. Franje Saleškog.
Na poziv sestara Pohoda Marijina i preč. Vlade Razuma, rektora kapele, koncelebrirano misno slavlje zadnjeg dana trodnevne duhovne pripreme za svetkovinu sv. Franje Saleškog i otvaranje Jubilejske godine te 450. obljetnicu rođenja sv. Ivane Franciske de Chantal predvodio je s početkom u 17.00 sati vlč. Petar Mlakar, duhovnik Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu u zajedništvu sa sjemenišnim odgojiteljima i rektorom kapele.
U svojoj homiliji vlč. Mlakar je obrazložio zašto je treća nedjelja kroz godinu proglašena Nedjeljom Božje Riječi te je okupljene pitao o tome kako stoje sa Svetim pismom?! Nadalje, progovorio je i o sv. Franji Saleškom, ženevskom biskupu i crkvenom naučitelju koji je mnogo radio na jedinstvu kršćana budući da je mnoge kalviniste vratio katoličkoj vjeri. “Sveti Franjo Saleški imao je kristoliko srce: srce puno blagosti. On je doista bio pravi blagovjesnik. Njegov primjer nas zorno uči da prava blagost ne znači pasivnost niti mlakost, nego odlučan stav da ću bližnjega, pa i neprijatelja voljeti i onda kada doživljavam s njegove strane teške stvari, blagost znači sve svoje sile hrabro upotrijebiti da uz Božju pomoć nekome pomognem, nekoga približim Kristu i spasenju, i stav da se na tom putu neću osvećivati za zlo koje mi drugi nanese”, zaključio je propovijednik. Svoju homiliju vlč. Mlakar završio je molitvom za zagovor sv. Franje Saleškog i sv. Ivane Franciske de Chantal kako bismo i mi mogli učiniti da Bog bude naše srce i da u svome životu nasljedujemo Kristovu blagost.
Pri kraju svete mise, Rektor Pavlaković zahvalio je sestrama i preč. Razumu na pozivu, a zatim je preporučio sjemeništarce, buduće svećenike, u molitve sestara i vjernika te potaknuo nazočne da žarče mole za nova sveta svećenička zvanja.
Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, dok je liturgijsko pjevanje predvodio sjemenišni zbor uz orguljašku pratnju sjemeništarca maturanta Emanuela Frankola.
Na koncu misnog slavlja preč. Razum zahvalio je sjemeništarcima na dolasku, predsjedatelju na upućenoj homiliji, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u čitavoj nam domovini Hrvatskoj.
Kapelu Corpus Domini zajedno s kućom podiglo je “Društvo sveudiljnog klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu (POS)” 1941. godine uz široku podršku katolika grada Zagreba. Nakana osnivača je bila da to bude zavjetna crkva na spomen 13- stoljetnih veza između hrvatskog naroda i Svete Stolice, a to se i ostvarilo u “svetoj godini 1940.-41.”, kada se obilježavalo 13. stoljeća krštenja Hrvata. Nacrt za kuću i crkvu dao je poznati slovenski arhitekt Jože Plečnik. Graditelj je bio Božidar Omerzo, a voditelj radova Julije Jamnitzky. Crkvu je posvetio 20. srpnja 1941. mons. Josip Lach, a njezinom javnom otvorenju prisustovao je i nadbiskup Alojzije Stepinac. Crkva je u sastavu doma “Božje Providnosti” koji je bio namijenjen odgoju djevojaka u obrtničkim zanimanjima. Poslije preokreta u dom su došle sestre Pohoda Marijina, koje od 1. rujna 1947. ovdje žive kontemplativnim životom, održavaju crkvu i drže redovnu adoraciju.
