Vlč. Faletar: “Moli za svoj život i zvanje; što ćeš biti – vidjet ćeš, ali moli!”

U ponedjeljak, 07. veljače ove godine, Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu ugostilo je u novoj sjemenišnoj godini prvoga u nizu župnika koji nastavlja projekt započet 2017. godine, a vezan je uz svjedočenje duhovnoga poziva župnika sjemeništaraca.

Vlč. Ivan Faletar, upravitelj župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Sisku (Sisačka biskupija) rado se odazvao pozivu preč. Rektora da u ovom mjesecu posvjedoči sjemeništarcima o svom svećeničkom putu. Vlč. Faletar je za svećenika Sisačke biskupije zaređen 2011. godine, a od 2021. u službi je upravitelja župe Svete Marije u Sisku i voditelj je Misijskog ureda Sisačke biskupije te ujedno i ponosni duhovni pratioc sjemeništarca maturanta Tomislava Bernića.

Misno slavlje započelo je u 18.00 sati u sjemenišnoj kapeli Naviještenja BDM, a u koncelebraciji vlč. Faletaru bili su rektor sjemeništa, preč. Matija Pavlaković i sjemenišni odgojitelj vlč. Luka Premelč.

Na početku slavlja rektor sjemeništa Pavlaković zaželio je dobrodošlicu vlč. Ivanu i izrazio zahvalnost što je, usprkos mnogih župničkih obveza, pronašao vremena da pohodi sjemenišnu zajednicu u kojoj je i sâm boravio od 2000. do 2004. godine.

U svojoj homiliji vlč. Ivan pokušao je povezati evanđelje dana (Mk 6, 53-56) sa svojim duhovnim pozivom koje je započelo u Popovači blizu Kutine, mjestu njegove rodne župe sv. Alojzija Gonzage, a nastavilo se kroz sjemenište i bogosloviju u Zagrebu. Između ostalog je naglasio: “Od malena sam išao u crkvu i obitelj me odgajala kao praktičnog vjernika. Rano sam počeo ministrirati i pri završetku osnovne škole javilo se pitanje moga daljenjeg životnog obrazovanja, no postojao je i problem – nisam imao volju za ništa! Najmlađi sam od petero braće te gledajući njih razmišljao sam o različitim zvanjima – policijskom, građevinskom, automehaničarskom, no odluka je pala posredstvom moga kuma koji je već bio u Sjemeništu i tako sam krenuo putem sjemeništa i klasične gimnazije iako nisam imao duhovno zvanje jer sam uvijeke mislio ‘to je za neke druge’. U trećoj godini sjemenišnog života javilo se pitanje – zašto ne bih ja bio svećenik?! To pitanje s vremenom postalo je sve učestalije te kroz intenzivniju molitvu u tom periodu utvrdio sam svoj poziv i želju da postanem svećenik. Pri koncu bogoslovske formacije na jednim duhovnim vježbama pod vodstvom sada pokojnog prof. mons. Tomislava Ivančića, dobio sam sigurnost svoga opredjeljenja za duhovni poziv.” Opisujući u nastavku to duhovno iskustvo prožeto pobožnošću svete krunice vlč. Faletar je sa sjemeništarcima podijelio i svoja prva svećenička iskustva u Glini, Sisku i Sunji te je rekao: “Kada dođu krize, praznine i tame, dragi sjemeništarci, nikada nemojte odustati od molitve, jer tu vam je Isus najbliži i nikada vas neće napustiti. Biti svećenik i nakon deset godina službe za mene je velika nepoznanica, otajstvo, no kada uzmemo Blaženu Djevicu za majku, onda sve postaje lakše. Molite se Gospi i ona će vas voditi pravim putem kroz život, bez obzira koji put u životu izaberete“, zaključio je propovjednik.

Na koncu misnoga slavlja prečasni Rektor zahvalio je vlč. Ivanu na spremnosti i odazivu uručivši mu prigodni poklon te mu preporučio čitavu sjemenišnu zajednicu u molitvu kako bi u budućnosti povjereni mladići ostvarili se kao dobri ljudi i kršćani, a ako je volja Božja i sveti svećenici.

Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a pjevanje su posebno uzveličali ostali članovi sjemenišne zajednice uz orguljašku pratnju sjemeništarca drugaša Ivana Prigorca.

Po završetku misnoga slavlja nastavilo se druženje odgojitelja, sjemeništaraca i gostujućeg župnika u sjemenišnoj blagovaonici, a novi susret ovakvog tipa predviđen je za treći ponedjeljak mjeseca ožujka, a ovisit će najviše o epidemiološkim prilikama zbog moguće ugroze korona virusom.