Korizmeni „Vikend u sjemeništu“ okupio do sada najveći broj potencijalnih kandidata za ovogodišnji upis u Sjemenište

Od petka, 11. do nedjelje, 13. ožujka ove godine održana je mjesečna duhovna obnova za sjemeništarce te ujedno „Vikend u sjemeništu“ na kojem je sudjelovalo 11 dječaka: 7 iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, 2 iz Zagrebačke nadbiskupije te po jedan iz Bjelovarsko-križevačke i Varaždinske biskupije. Ovaj „Vikend u sjemeništu“ bio je poseban po tome što je trajao cijeli vikend, od petka do nedjelje, a ne tek sa petka na subotu što je inače uobičajena praksa, kako bi se dječacima pružila prilika da kroz dulji boravak mogu bolje upoznati Sjemenište.

Na početku duhovne obnove okupljene ministrante i voditelja duhovne obnove srdačno je pozdravio preč. Matija Pavlaković, rektor Sjemeništa izrazivši im toplu dobrodošlicu i nadu da će se u nekima od njih probuditi želja da postanu sjemeništarci u novoj školskoj i sjemenišnog godini.

Duhovnu obnovu vodio je fra mr. Mate Kolak, OSPPE, župnik župe Sveti Petar u Šumi i doktorand na Papinskom biblijskom institutu u Rimu. Crpeći iz bogate riznice biblijske mudrosti fra Kolak obogatio je sudionike duhovne obnove svojim originalnim promišljanjima nad biblijskim tekstovima, osobito tumačeći tekst o dobrom razbojniku (Lk 23, 35-43) koji je na kraju svog života, umirući na križu, zamolio Isusa da ga se sjeti kada dođe u svoje kraljevstvo, dok je drugi razbojnik tražio od Isusa da spasi i sebe i njih. Svaki čovjek mogao bi se prepoznati i u jednom i u drugom razbojniku jer se borba između dobra i zla, između spremnosti na promjenu i ustrajnosti u zagledanosti u ovozemaljsko, odvija u srcu svakoga čovjeka. Jedan jedini iskreni vapaj upućen Isusu bio je dovoljan za spasenje svetog Dizme, kako ga crkvena predaja imenuje. Fra Kolak potaknuo je sjemeništarce i ministrante da otvore svoja srca Gospodinu, da isprazne „novčanik“ svoga srca od svega suvišnoga, kako bi ga Gospodin mogao ispuniti bogatstvom nebeskih vrijednosti.

Nadalje, voditelj duhovne obnove osobit naglasak je stavio na važnost zajedništva, polazeći od iskustva svojih dana kao učenika Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti. Potrebno je prihvatiti i poštovati različitost jedni drugih i truditi se razumjeti one koji razmišljaju drugačije od nas. Iskazivanje pažnje i strpljivosti može s vremenom od onih koji se prije nisu najbolje slagali učiniti dobre prijatelje za čitav život!

U sklopu duhovne obnove sjemeništarci i „Vikendaši“ pristupili su sakramentu pomirenja, zajedno sa sjemenišnim odgojiteljima sudjelovali su u pobožnosti križnog puta te nakon svete mise i večere pogledali film „I still believe“, nadahnut istinitom životnom pričom Jeremyja Campa, američkog pjevača suvremene kršćanske glazbe.

Subota je bila bogata sadržajem: ujutro duhovnim, a popodne sportskim. Naime, predvođeni sjemenišnim sportskim animatorom Mislavom Palićem „Vikendaši“ su zajedno s nekoliko sjemeništaraca bili podijeljeni u tri ekipe te su okušali svoje vještine i snage u nogometu. Kasnije popodne, u pratnji nekoliko sjemeništaraca, otišli su u šetnju do ranjene zagrebačke prvostolnice i Kamenitih vrata, a po povratku ih je vlč. Petar Mlakar, sjemenišni duhovnik, pobliže upoznao s načinom života u Sjemeništu i dao im sve potrebne informacije i upute vezane uz upis u Sjemenište. Na koncu dana, u 22.30 sati započelo je euharistijsko klanjanje koje se proteglo kroz čitavu noć. U bdijenju pred Presvetim izmjenjivali su se sjemeništarci, ali su se rado priključili i ministranti „Vikendaši“. Mnogi svjedoče kako upravo iskustvo klanjanja u tišini, molitvi i pjesmi pred Presvetim donosi nešto posebno duši te često bude jedan od glavnih razloga upisa u Sjemenište.

Nedjelja je započela blagoslovom s Presvetim te jutarnjom molitvom časoslova Naroda Božjega koju je predvodio otac rektor. Nakon doručka svoje svjedočanstvo duhovnog poziva sa „vikendašima“ podijelio je Krunoslav Lukšić, sjemeništarac maturant, a vlč. Mlakar upoznao ih je s pobožnošću Presvetom Srcu Isusovom. U 11.00 sati uslijedila je svečana nedjeljna sveta misa te zajednički objed, nakon kojeg su se „vikendaši“ ispunjena srca vratili svojim kućama, a neki od njih izrazili su želju da ponovno dođu te možda i upišu Sjemenište!