Voditelj duhovne obnove bio je isusovac Boris Jozić
U petak i subotu 8. i 9. travnja ove godine održana je u Sjemeništu duhovna obnova koju je vodio p. Boris Jozić, SJ. Duhovnoj obnovi priključilo se i sedam dječaka koji su došli na „Vikend u sjemeništu“: petorica iz Varaždinske biskupije i dvojica iz Zagrebačke nadbiskupije.
Na početku duhovne obnove rektor Sjemeništa preč. Matija Pavlaković srdačno je pozdravio „vikendaše“ i voditelja duhovne obnove zahvalivši mu što je ponovno izdvojio svoje vrijeme za sjemeništarce. Naime, ovo je bila već treća duhovna obnova koju je u posljednjih šest godina Boris Jozić održao sjemeništarcima, prije nekoliko godina kao dijecezanski svećenik, a od nedavna kao redovnik isusovac. No, budući da ga sjemeništarci koji trenutno borave u Sjemeništu još nisu imali prilike slušati, pater Boris u prvom nagovoru ispričao im je svoj životni put i način na koji je doživio da ga Gospodin zove u svećeništvo. Istaknuo je kako je sve krenulo kada je jednom župni vikar u njegovoj župi prilikom jednog druženja rekao ministrantima da bi jedan od njih mogao biti svećenik. Oni su se tome nasmijali, ali te večeri u duši p. Borisa počeo se javljati tihi i nježni glas: „Mogao bi ti.“ Taj ga je glas dugo i ustrajno pratio sve dok, nakon nekoliko godina, p. Boris napokon nije rekao: „Da.“ Ali, njegov uvjet pristajanja na svećenički poziv bio je da mu Gospodin pomogne da bude sveti svećenik. Nakon nekog vremena Gospodin mu je dao spoznati da je On sâm svetost i da je zato – za postati svet – od iznimne važnosti provoditi vrijeme s Gospodinom u molitvi, družiti se s Njime, kako bi se Njegova svetost prelila na čovjeka.
Zato je pater Jozić u duhovnoj obnovi progovorio sjemeništarcima o važnosti molitve, o važnosti tišine u kojoj vjernik osluškuje Božji glas u sebi i razlučuje koji se sve poticaji u njegovoj nutrini javljaju te koja je njihova priroda. Važno je ne se obeshrabriti kada se u molitvi pojavljuje rastresenost te ustrajno nastojati uvijek iznova vraćati svoje usmjerenje na Gospodina koji je jedini bitan. Također, voditelj duhovne obnove istaknuo je da se, prema nauku svetog Ignacija Loyolskog, u životu svakog vjernika izmjenjuju dva razdoblja: razdoblje utjehe i razdoblje suhoće. Kada nastupi razdoblje suhoće važno je činiti stvari koje su potrebne kako bi se iz nje izašlo, a ne se prepustiti ljudskoj slabosti koja u suhoći dolazi do izražaja.
U sklopu duhovne obnove sjemeništarci i „vikendaši“ pristupili su sakramentu pomirenja, zajedno sa svojim odgojiteljima sudjelovali u misnim slavljima te se također pridružili križnom putu za mlade koji je u petak navečer na ksaverskoj Kalvariji predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski u zajedništvu s 400-tinjak mladih iz Zagrebačke nadbiskupije.
Na kraju programa duhovne obnove „vikendaši“ su zajedno sa sjemeništarcima zaigrali nogomet, a neki od njih izrazili su kako ozbiljno razmišljaju o upisu Sjemeništa! Neka Gospodin vodi njihove korake te ohrabri njihova srca!
