Dario Bajraktari: ʺA sada zbogom…“
Četiri godine su prošle. Četiri godine. Četiri godine sam proveo na šalatskom brijegu – Gradu na gori. Kao što sam plakao kada sam po prvi put za stalno ostao ovdje, zasigurno neću ni laka srca napustiti ovo mjesto koje je priraslo mojoj duši. No, svaki kraj je novi početak.
Prisjećam se kako je bilo kada sam tek došao u Zagreb, kao da je to bilo još jučer. Dečko spuštene glave, lošeg mišljenja o sebi, dalekog pogleda, zatvorenih usana. Kroz ove četiri godine postao sam više ja, oslobodio sam se pojedinih okova iako još uvijek nekima robujem, dok su neki novi nastali. Što mi je najviše pomoglo da se oslobodim onoga što sam bio? Bolje rečeno, nije što, već tko! To su ljudi koje sam sreo ovdje i s kojima sam živio. Počevši od subraće sjemeništaraca, poglavara, gimnazijalaca, profesora i mnogih drugih. Shvatio sam da nisam bezvrijedan, da uvijek mogu pridonijeti na svoj način – naučili su me da se svijet mijenja na način da mijenjam samoga sebe. Četiri godine ovdje okrenule su moj život za 180 stupnjeva, a sada mi samo ostaje pitati se što bi se dogodilo da se nisam odlučio za sjemenište?! Nekoć sam ovaj svoj odabir nazivao slučajnošću, a danas ga vidim kao Božju providnost. Za mnoge događaje sam se pitao jesu li se baš morali dogoditi, jesu li bili neophodni? Danas shvaćam da je sve što mi se dogodilo u životu, bilo to dobro ili loše, dio plana većeg od mene. Često zalutam, ali me uvijek Netko povuče za rukav ili me podsjeti da je On tu. Kao što kaže psalam 23.:“ Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.“
Nemoj se nikada u svome životu posramiti Isusa. On te je vodio i vodit će te, podaj Mu mjesta da djeluje u tvome životu i tada ćeš osjetiti Njegovu prisutnost – vidjet ćeš da je Bog uistinu živ i djelotvoran. Predaj Mu se kao što se On za tebe predao na drvu križa. Nemoj se postidjeti Isusova imena, da se On ne bi morao postidjeti tvojega. Daruj Gospodinu ono što Mu je najmilije – tvoje srce. Nemoj ga štedjeti, nemoj biti mlak – potrebno Mu je cijelo srce koje će gorjeti za bližnjega kao i za Njega. Nemoj biti polovičan. Nemoj biti ravnodušan. Imaj uvijek otvoreno srce prema svima.
Zbogom, 4. d. Zbogom, NKG. Zbogom, Sjemenište. Zbogom, šalatski briježe. Zbogom, Zagrebe. Novim putem moramo poći, svakoga od nas nešto novo čeka. Svaki početak je težak, ali zato trebamo pogledati na ono što nosimo u svome srcu, na ono što smo pohranili u sebi i što će nas nositi kroz život. Završio bih riječima moga župnika: Koliko je samo dobar Otac naš na nebesima, ako na zemlji imamo ovakve roditelje? Hvala njima i hvala svima vama!
