Na proslavi Josipova sjemeništarci upriličili svečanu pontifikalnu asistenciju
Na četvrtu korizmenu nedjelju (Dominica Laetare) i uočnicu proslave svetkovine svetog Josipa, zaručnika BDM, u nedjelju 19. ožujka ove godine, sjemeništarci i odgojitelji Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu hodočastili su u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu – Dubovcu, rodnu župu rektora Pavlakovića.
Koncelebrirano misno slavlje s početkom u 11.00 sati predvodio je mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački i izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića za tu prigodu. U koncelebraciji su sudjelovali domaći župnik i čuvar Svetišta mons. mr. Antun Sente, sjemenišni odgojitelji i brojni svećenici pristigli sa različitih strana Lijepe naše.
Na poziv domaćina, mons. Sentea, šalatski sjemeništarci upriličili su svečanu pontifikalnu asistenciju u samom Slavlju te time uzveličali ovu proslavu zaštitnika grada Karlovca, Karlovačke županije i domovine Hrvatske.
Biskup Gorski tumačeći evanđelje u svojoj homiliji istaknuo je da “Isus redovito u evanđelju čudesna ozdravljenja čini samim riječima, a ovdje miješa zemaljski prah u blato. Tim činom on krši vjerski propis prema kojemu se nije smjelo subotom dirati u zemlju ili liječiti. Stoga Židovi najprije nastoje osporiti čudo ozdravljenja prikazujući ga kao teološki neprihvatljivim jer ne poštuje subotu. A kada nisu mogli čudo osporiti ni teološkim niti zakonskim promišljanjem onda se okomljuju na čovjeka koji je progledao, osuđuju ga: sav si se u grijesima rodio. Smatraju se učenima, prosvijetljenima, a zapravo ne razumiju srž vjere, ne vide. Misle da Bog mora djelovati po ljudskim propisima, ali Bog nije vezan ničim i potpuno je slobodan u svojem djelovanju.”
Svijet sebe smatra prosvijetljenim, slobodnim, na znanosti utemeljen, tehnološki napredan, sam sebi dovoljan bez Boga, a zapravo je zarobljen proizvodima svojih ruku i svoga uma. Svijet osuđuje sve koji nisu kao svijet, izruguje, odbacuje. I kada ne može činjenicama osporiti očitu istinu, onda se kao u evanđelju okomljuje na osobu ili zajednicu. Ne doduše riječima sav si se grijesima rodio, jer današnji svijet ne priznaje grijeh, nego ti koji si zaostao primitivan, živiš u srednjem vijeku, ti ćeš nas učiti!”, naglasio je biskup Gorski i nadodao da “kada nestane argumenata počinje vrijeđanje i pri tome se ljudi vode logikom: Ako nisam pametniji mogu biti bezobrazniji. Mi kršćani se ne smijemo spuštati na tako niske razine. Slijep je svijet bez Boga, živi u tami koju naziva svjetlom.”
Predslavitelj je istaknuo da su kršćani djeca svjetla, ali nisu imuni na pogreške i osuđivanja te je potrebno da traže svjetlost. “Imati svjetlost, biti prosvijetljen, znači spoznati istinu o vlastitoj stvarnosti i stvarnosti svijeta. Ta stvarnost nije uvijek lijepa, nekad se i vlastite stvarnosti bojimo te poput noja guramo glavu u pijesak, no činjenice ne nestaju. One su tu. Suočavanje s činjenicama svojega života, svojih bližnjih, s činjenicama svoje domovine može biti bolno, ali je spasonosno. Oči kojima gledamo tu istinu su oči vjere, ili kako nam Pavao piše: istinovati u ljubavi – gledati onim pogledom kojim gleda Bog.”
Biskup Gorski naglasio je da je Krist Izazov. “Ne može se proći pokraj njega bez opredjeljenja. Samo su dva stava moguća: otpor vjeri ili predanje Kristu. Čovjek koji gleda očima vjere, koji se predaje Božjem vodstvu, ima sigurnost da nije sam, ima hrabrosti djelovati i živjeti i u najtežim situacijama i uvijek će sa psalmistom moći uskliknuti: Gospodin je pastir moj, pa da mi je i dolinom smrti proći zla se ne bojim jer ti si sa mnom. Doista s nama je Krist kao svjetlost naših duša i naših umova, brižni čuvar svetosti našega hrama, naše savjesti. Isus nam otvara oči u trenucima emocionalnih zabluda u kojima naši osjećaji preuzimaju vodstvo te idu u opasne krajnosti.”
“Sveti Josip koji je bio prosvijetljen Božjim svjetlom uči nas kako se tom snagom prihvaća i nosi život u svojoj redovitosti, kako se to svjetlo odsijeva prema drugima i svijetli u tami. I danas on svijetli primjerom očinske brige prema Isusu te ostaje zauvijek uzor očinstva i skrbi za djecu. Svijetli vjernom ljubavi prema Mariji i svima oženjenima pruža primjer ljubavi i usklađenih odnosa. Svijetli primjerom savjesnog rada u svojem zanatu i tako pokazuje onima koji se bave poduzetništvom, poslovima, gospodarstvenicima kako se poštenim radom može živjeti, zarađivati za obitelj i ostati častan. Svijetli tihim nošenjem odgovornosti tako potrebne ovom našem vremenu u kojem se odgovornost uvijek prebacuje na druge, a on preuzima odgovornost za život majke i djeteta, preuzima odgovornost za danu riječ. Svijetli primjerom beskrajnog pouzdanja u Boga u vremenu u kojem se više nitko ni u koga ne uzda. Sve su te vrednote tako potrebe našoj Crkvi i domovini”, zaključio je biskup Gorski.
Na koncu svete mise mons. Sente u svom govoru zahvale, između ostalih, zahvalio je i sjemeništarcima i njihovim odgojiteljima na dolasku i pomoći u liturgijskoj organizaciji Slavlja, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u čitavoj nam domovini Hrvatskoj.
Nakon poldanjeg euharistijskog slavlja i spomen fotografiranja, radost susreta nastavila se druženjem uz obiteljski stol u prostorima župe.
Nakon održanog korizmenog hodočašća u Vivodinu, Veliku Goricu i Bistru, a tijekom trajanja ovog intenzivnog pokorničkog vremena unutar crkvene godine, sjemeništarci i odgojitelji sa zagrebačke Šalate planiraju još hodočastiti u Beletinec i Gornju Stubicu te kroz ta hodočašća pobliže upoznati i jedan stari liturgijski pobožni običaj koji ima svoje korijene u prvim kršćanskim stoljećima: „missa stationalis”, rimsko bogoslužje postaja – stacija.
